Iako je lepota relativna stvar, ono što je često smatrano njenim simbolom je čisto, savršeno lice. S obzirom na to da se većina tinejdžera, ali i adolescenata suočava sa problematičnom kožom, ideji o savršenoj koži suprotstavljena je realistična, (ne)savršena koža – vidljivih pora, mitisera, pega, ožiljaka i bubuljica.
Bubuljice (ili često eufemizovano – nesavršenosti na koži) česte su kod muškaraca i žena, najčešće tinejdžera (osim ako nisi srećnik i imaš dobru genetiku). Neretko su osobe koje imaju bubuljice suočene sa neprijatnim komentarima, kao i neprimerenim pitanjima što može da dovede do problema sa samopouzdanjem. Mnogi sebi daju za pravo da drugima savetuju kremu koju je drugarica njihove drugarice probala ili su ubeđeni da je soda bikarbona i limun savršeno rešenje za bubuljice, a ne savet dermatologa i adekvatna terapija.

„Šta ti je sa licem? Zašto stavljaš toliko pudera? Da li ti uopšte pereš lice?”
Nelagodna, podrugljiva pitanja, koja su uglavnom rezultat neznanja, dovode do nelagodnosti i stida, te se oni koji se sa njima suočavaju često osećaju loše i manje vrednim jer imaju crvene tačke po licu. Posledice konstantnog stresa i nerviranja prouzrokovanog problemima sa kožom mogu biti ozbiljne.
Veza sa mentalnim zdravljem
Zbog stigme u društvu koju izazivaju akne moguće su dublje psihološke posledice, što dokazuje i studija američke asocijacije „American Academy of dermatology”. Ona pokazuje da problemi sa aknama utiču na mentalno zdravlje, te su osobe koje imaju akne podložnije depresiji i anksioznosti. Ovo se posebno odnosi na devojčice u tinejdžerskim godinama koje neretko priznaju da se zbog bubuljica osećaju neprivlačno. Dokazano je da akne ne utiču samo na izgled naše kože, štaviše: stigma koju izazivaju akne utiče na kvalitet života, na šta su se posebno požalile žene.

(Ne)zastupljenost osoba sa problematičnom kožom u popularnoj kulturi i medijima
Standardi lepote nameću nam se svakodnevno, iz okruženja, medija, preko društvenih mreža… te su ljudi sa problematičnom kožom često nepravedno okarakterisani kao neuredni i neprivlačni. Takođe, negativna zastupljenost ljudi sa problematičnom kožom u popularnoj kulturi vodi do marginalizacije istih. Čak ni kinematografska industrija, pogotovo ona koja proizvodi filmove i serije koje se bave mladima i njihovim problemima ne želi da prikaže lika sa problematičnom kožom i potencijalno normalizuje akne. Ako izuzmemo likove štrebera, najčešće muškaraca, koji su predstavljeni kao nepopularni i neuredni, teško da će se u seriji pojaviti tinejdžer sa bubuljicama. Pozitivan primer je film Ladybird i njegova rediteljka Greta Gerwig koja je glavnu glumicu Saoirse Ronan zamolila da ne prekriva svoje akne za ulogu u filmu.
„Bila je to veoma dobra prilika da se lice tinejdžera prikaže baš onako kako izgleda u stvarnom životu”, izjavila je Saoirse u intervjuu za Vanity Fair.
Saoirse Ronan u filmu Ladybird
Serija Simpsonovi – primer negativne zastupljenosti osoba sa aknama
Na televizijskim reklamama, čak i na onim koji reklamiraju preparate protiv bubuljica, nećemo videti te iste bubuljice na licu manekenke. Neprijatno je i pomalo ponižavajuće gledati reklamu na kojoj devojka umiva svoje napuderisano porcelansko lice. Ipak, svetska industrija zavisi od ljudi koji se osećaju loše zbog problema sa kožom. Ako bi brendovi koji proizvode kozmetiku rekli ljudima da su lepi sa svim svojim nesavršenostima – ko bi uopšte kupovao njihove proizvode?
Instragram – kralj kompleksa, lažnog predstavljanja i filtera koji te izobliče važi za jednu od vodećih društvenih mreža koje diktiraju trendove, strogo definišu lepotu, poželjnost i popularnost. Opterećeni smo time da izgledamo najbolje na svojim profilima jer su društvene mreže postale svojevrstan socijalni kapital. Čini se da tu nema mesta za nesavršenosti.
Gde je tu mesto bubuljicama? Iznenađujuće, prema heštagu #acne, na više od 6 miliona objava, sve je veći broj svetskih influensera koji prikazuju svoju kožu realistično i trude se da destigmatizuju problematičnu kožu.

Šta je onlajn pokret #acnepositivity?
Iako kod nas još uvek nedovoljno popularan, onlajn pokret #acnepositivity je odgovor na nerealistične standarde lepote koje nameću društvo i kozmetička industrija. Ovaj pokret, popularan na Instagramu, predstavlja svojevrsnu revoluciju protiv savršenstva, prekrivanja bubuljica teškom šminkom i osećaja srama zbog nesavršene kože. Mnogi povezuju početke ovog pokreta sa britanskom blogerkom Em Ford, koja je 2015. objavila jutjub video „You look disgusting”. Pošto se i sama bori sa problematičnom kožom, pokazala je svoje lice sa i bez teške šminke, ali i uvredljive komentare koje je dobijala na račun svoje kože.
Još jedna britanska aktivistkinja i manekenka Lou Northcote izjavila je za časopis Bazaar : „Dosadilo mi je da svuda viđam fotošopirane i savršene fotografije na društvenim mrežama: manekenke koje nose šminku u reklamama za kozmetiku i tako dalje. Vrlo sam patila jer jednostavno nisam viđala nikoga sa kožom kao mojom, tako da sam pomislila – ako postavim sliku svoje kože na društvenim mrežama, možda će mi se javiti neko sa sličnim problemom”. Lou je želela da omogući mesto za ljude koji žele da pričaju o svojoj koži i sada na Instagram profilu „Free the pimple” podstiče ljude da prihvate svoje nesavršenosti.

Mnogo je naloga sa istim ciljem i olakšavajuće je konačno videti neispeglanu kožu, velike pore, mitisere i sve ono što je normalno, ali na društvenim mrežama retko vidljivo i povezano sa osećajem stida. Glavni cilj pokreta je osnaživanje osoba koje imaju problema sa kožom, čemu su se, pored influensera, pridružile i poznate ličnosti kao što su Kendal Džener i Džastin Biber.


Kada je objavljena fotografija najplaćenije manekenke na svetu sa bubuljicama istim kakve mi imamo na licu, trebalo bi da nam bude lakše. Ali, da li je tako?
U Srbiji se i dalje slabo govori o problemima osoba sa aknama i naši influenseri, blogeri, retko pričaju o ovom vrlo zastupljenom problemu. Čini se da često osobe koje komuniciraju sa mladima ili su njihovi uzori ne koriste tu prednost da adresiraju teme koje su zapravo važne za mlade osobe. Ako bismo pokrenuli konverzaciju, normalizovali problematičnu kožu i razumeli da nismo u obavezi da uvek izgledamo besprekorno, olakšali bismo svakondevicu mnogima koji se zbog bubuljica osećaju manje vrednim.
Međutim, budući da društvo i dalje osuđivački i neblagonaklono gleda na te crvene tačke na našim licima, preostaje nam da se sa njima pomirimo i prestanemo da brinemo o onima koji ne znaju da vide dublje od površine kože. Voleti sebe je ipak najbolji lek.
0 Comments