fbpx
ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹

Oblakoder merch    |    Newsletter    |    Patreon

Praznična atmosfera koju pamtimo

Izdvajamo pet nezaobilaznih stavki proslave novogodišnjih praznika iz detinjstva

6. January 2021

U danima nakon prvog januara, dok smo istovremeno siti, ali i spremni za još hrane i pića, jer praznici na ovim prostorima tek slede, prisećamo se novogodišnjih proslava kroz vreme i opštih mesta koja su karakteristična za sve koji su odrastali u devedesetim i dvehiljaditim godinama.

Dok još nismo počeli da slavimo Nove godine sa svojim društvom mnogi od nas su mogli da primete izvesnu hijerarhiju događaja koji su prethodili novogodišnjoj večeri i sledili nakon nje. Za razliku od zapadne kulture gde su Dan zahvalnosti i Božić dva centralna zimska praznika, slavlja u ovim krajevima počinju tek krajem decembra i traju do sredine januara. Naravno, nije to jedino po čemu ne ličimo na božićni holivudski film. Način na koji pakujemo poklone, izbor hrane, pića i naša božićna muzika čine da praznična atmosfera iz detinjstva deluje manje bajkovito u odnosu na film, a ipak jednako nostalgično.

Otvorite žuti ili crni sok i pustite da u pozadini prigušeno svira muzika iz detinjstva dok se prisećamo naših (ne)bajkovitih odrastanja.

Paketići

Postoje različiti scenariji koji prethode dodeli paketića. Pored onih koje smo dobijali od roditelja, posebno su bili zanimljivi oni koje su dodeljivale firme u kojima su radili. Neretko bi dodeli paketića prethodila predstava, a ono što je bilo upečatljivo jeste lik Deda Mraza sa kojim smo se susretali iz godine u godinu. Za razliku od simpatičnog, sedog bradonje sa rumenim obrazima kojeg smo imali prilike da gledamo u američkim filmovima, Deda Mraz sa kojim smo se susretali bio je nešto realnija verzija čoveka sa filma. Ukoliko izuzmemo očeve, stričeve, ujake i komšije koji su preuzimali tu ulogu, postojao je i nepoznati Deda Mraz koji bi nas dočekivao u firmama naših roditelja, na mestima za fotografisanje, na trgovima i raznim javnim okupljanjima. Tako vi u mašti osmišljavate veselog deku sa poklonima, a pred vama se pojavljuje čovek sa belom vatom oko brade, neretko bez brkova, ponekad sa crvenim krugovima nacrtanim karminom, sa oštrim crtama lica i u sintetičkom crvenom odelu. Dok pokušavate da se oslobodite pred nepoznatim čovekom, pred vama blica fotoaparat koji će zabeležiti trenutak šoka i preneti ga u nezaborav.

„Novu godinu pamtim po oduševljenju dok otvaram paketiće i po zagrljajima sa mamom i tatom.”

Sadržina paketića (koje smo zaslužili jer smo bili dobri tokom cele godine i izborili se sa Deda Mrazom na kraju) razlikovala se u zavisnosti od toga da li je u pitanju paketić sa slatkišima ili sa igračkama. Među slatkišima prednjačile su čokoladice u obliku Deda Mraza, Slatkiši iz Pionira i Kraša, neretko zapakovani i u platnene vreće. Među igračkama smo nestrpljivo očekivali lego kocke i figure, automobiliće, barbike sa nogama koje mogu da se savijaju (neko je nekad rekao da su to „prave” i najbolje barbike)…

Međutim, iako pamtimo materijalne stvari kojih danas nema, mnogi od nas verovatno pamte toplinu i mirise doma za vreme praznika.

Ruska salata, žuti i crni sok…

Kada govorimo o slavljima, ne možemo da izbegnemo hranu, koja je često i ključna komponenta proslava na ovim prostorima. Nepisano pravilo je da, čim nastupi zima, vazduh počinje da miriše na sarmu. Odmah uz nju tu je i ruska salata. Ni po čemu salata. Internet kaže da ipak jeste ruska jer je bila aktuelna u ruskoj kuhinji, pa se proširila među drugim postsovjetskim zemljama i došla do određenih evropskih zemalja. Danas uz sarmu i pečenje predstavlja nezaobilazno trojstvo srpske praznične kuhinje. Na kraju, o našem odrastanju dosta govore i popularni sokovi nekada. Od onih koji se razblažuju vodom, preko Step sokova u kesicama do najpoznatijeg slavskog izbora – žuti i crni sok, uglavnom sa etiketom Frutella. Jedan je pandan Koka Koli, a drugi Fanti. Ipak, ambalaža i ukus svojim kvalitetom idu nekoliko koraka unazad – u vreme kada smo možda i bili nekoliko koraka unazad.

Dekoracija

Prva dilema u vezi sa kićenjem jelke jeste – kada je pravo vreme? S obzirom na to da jelka u ovim krajevima više asocira na Novu godinu nego na Božić, postoji prećutno pravilo da je svi kitimo do 31. decembra. Kako praznična euforija poslednjih godina počinje sve ranije, ceo decembar protiče u znaku kićenja, a jelke ostaju u našim stanovima kako bi ispratile i Novu godinu prema julijanskom kalendaru.

Neizbežno je poređenje sa jelkama iz američkih božićnih filmova. Sigurno da je među nama bilo srećnika koji su nabavljali one visoke, gotovo do plafona, ali prva pomisao na okićen dom kroz odrastanje su nešto manje glamurozne jelke. Prirodne ili ne, one su neretko bile okićene prema istom šablonu – lampice, crvene i plave trake koje se jarko presijavaju, kugle koje su i tada već bile stare i nasleđene od baka, a za one koji su želeli da izdignu priču na viši nivo – vata koja treba da predstavlja snežne pahulje na granama drveta. Moguće je da je neko uvijao tvrde bombone u ukrasni papir ili neke druge predmete koji bi mogli da liče na ukras. Osim jelke kitili su se i domovi, istim onim jarkim trakama, balonima, lampicama.

Nova godina me podseti na pravljenje onih karika, šarenih ukrasa i prskalice u hodniku zgrade.

Televizijski program

Tokom decembra posebno je osmišljen i televizijski program koji ćemo pratiti do Nove godine, a i u januarskim danima koji slede. U našoj kraćoj anketi, mnogi su izdvojili reklame, muzičke spotove, a na kraju i Grandovo opštenarodno veselje koje posebno doprinosi estetici 31. decembra u prosečnom domu ljudi sa ovih prostora.

Nezaboravan je bio serijal reklama za kafu gde su u glavnim ulogama bili Milena Dravić i Dragan Nikolić.

Pored reklama, na prazničnu atmosferu uticali su i muzički spotovi koji su se učestalo pojavljivali na televiziji tokom prazničnih dana i tako posebno doprinosili osećaju zajedništva među nama.

Novu godinu pamtim po onoj novogodišnjoj pesmi sa Vladom, Giletom, Mandom…

Pored ovih nostalgičnih zvukova, pomenuli smo i Grandovo veselje. Kasnije će taj princip televizijske proslave biti usvojen i u ostalim televizijslim formatima. Ipak, sigurna sam da na pomen novogodišnje večeri mnogima od nas iz sećanja doluta zlatnim slovima ispisano Grand, a ispod znaka mnoštvo euforičnih i preterano doteranih pevača, okruženih muzičarima i Grand balerinama.

Ovaj spisak televizijskih programa dopunjava i specifičan izbor domaćih filmova koji nam se nudi svake nove godine. Od maratona Žikine dinastije, sve do poznatih serija koje svakako gledamo tokom godine. Poseban detalj iz sećanja jeste novogodišnji specijal Boljeg života u kojem se smenjuju slike novogodišnje proslave od jutra do mraka, po svim pravilima ovog naroda. Od lagane proslave u firmi do večernjih sati u krugu pordice i prijatelja, dok Giga Moravac svira gitaru uz Donesi vina krčmarice, a na samom kraju i čuvena numera koja sažima sve nade ovog naroda u neki bolji život.

Koncerti na gradskim trgovima

Neobična je atmosfera u kojoj će ovaj tekst spomenuti otvorene koncerte na Trgu republike/gradskim trgovima generalno, a poslednjih godina ispred Narodne skupštine u Beogradu. Ovo je godina u koju nismo ušli sa Lepom Brenom, Bajagom, Pilotima na Trgu. Ipak, sa značajnim razlogom. Koliko god da su ove proslave umele da budu euforične ili iritantne, u 2021. godini spomenute su u kontekstu nostalgične šetnje kroz prošlost.

31. decembra na trgu ste se zatekli:

  1. jer ste želeli da pobegnete od pobrojanih stavki u okviru kućne proslave, koju ste već godinama gledali
  2. jer je u pitanju najjeftinija opcija
  3. slučajno
  4. zato što obožavate izvođača

Iako iz ove perspektive Lepa Brena na Trgu zvuči jugonostalgično, sve proslave na trgovima svode se na slično – prizore rumenih obraza od spoja alkohola i hladnoće, dovikivanje sa ljudima i grad u haosu nakon svega.

Ipak, kao i sve pobrojano, ovakav vid proslave karakteirističan je, a vreme je pokazalo da može delovati nostalgično.

Godinama smo sve češće počeli da pričamo o nesrazmeru novca koji se ulaže za te proslave u odnosu na novac koji ne nalazi svoje utočište tamo gde je najpotrebniji. U zavisnosti od priče koju priča jedno vreme i mi smo počeli da se menjamo. Godina iza nas pokazala nam je da svet, izgleda, može da stane. Nadamo se da da će godina u koju smo ušli da donese pozitivne promene u našem društvu i da osvešćenost koja se javi periodično u nama tokom kriznih situacija ne bude samo kratkotrajna. Vreme će pokazati da li ćemo se nostalgično prisećati nečega iz 2020. ili ćemo je zaobilaziti kao prazninu u vremenu.

______________

U izradi ovog teksta učestvovali su i čitaoci Oblakodera koji su u okviru ankete na Instagramu isticali neke od svojih omiljenih detalja prosečne proslave Nove godine iz detinjstva.

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *