„Desete“ su domaćem hip-hopu donele brdo promena. Pre svega, započet je treći talas hip-hopa. Bassivity je doživeo potpunu transformaciju, o čemu smo već pisali ovde, i domaću scenu su, na kraju, približile svetskoj sceni za kojom se i dalje kaska, ali ne toliko drastično kao ranije.
Ovo je naša lista 10 (pa i nekoliko više) najboljih domaćih rep albuma. Da li je ovo definitivna lista najboljih albuma? Hip-hop je kao žanr dovoljno širok i raznovrstan da bi se ovakva lista mogla praviti iznova i iznova, uvek polazeći od drugog aspekta muzike, i uvek završavajući izborom drugačijih 10 albuma. No, da ne dužimo previše:
10. Smoke Mardeljano – Ja repujem (2017)
Produkcijski ne toliko sirov kao Smokeovi prvenci izdati za LTDFM, ali upravo zato i prijemčiviji većem broju slušalaca. Ovaj album je na Smokea konačno skrenuo pažnju van užih rep krugova koju definitivno zaslužuje.
9. Cantwait – Produkt vol. 2 (2012)
Cantwait na vrhuncu svoje underground karijere i na poslednjem izdanju pre svog prvog velikog albuma Van Dometa, koji mu je predstavio veliku prekretnicu u karijeri. Iako je Van Dometa produkcijski, i sveukupno gledano možda veći projekat, ipak se mnogo češće vraćam ovoj fazi Kendijeve karijere.
8. Furio Đunta – Lucidan Potez (2013)
Solo prvenac niškog repera je lirički odlično delo. Za Furia se još od ranih demo snimaka moglo reći da je lirički u samom vrhu domaćeg repa, što je ovim albumom samo i potvrdio. Furio vešto spaja ulični žargon i „književnije fraze“, žonglira s brojnim referencama na pop kulturu i drži se u tačno određenoj zoni između zabavnih i preterano štreberskih rima.
7. Juice – Apetiti mi rastu (2012)
Prvo zvanično studijsko izdanje koje je domaćoj publici predstavilo zvuk trepa, a koji će se tek dve godine nakon njega masovno proširiti. Juice je ovim albumom samo potvrdio da je jedna od ključnih ličnosti u formiranju domaće hip-hop scene i da je jedan od repera koji je najviše u toku sa svetskim muzičkim trendovima. Takođe, ovaj album je u dobroj meri zaslužan za mesto na sceni jedne kontroverzne ličnosti koja je mnogo poznatija pod svojim umetničkim imenom – Mimi Mercedez.
6. Fox – Trap Guru Trap Boss (2014)
Nastavak priče s prethodnog mesta. Ako je neki album na domaćoj sceni ove decenije napravio boom i samu scenu muzički okrenuo u bilo kom pravcu, to je ovaj album. Iako nije prvi doneo trep zvuk u Srbiju, najviše je doprineo širenju trepa i nakon ovog albuma domaću rep scenu je zapljusnuo jedan ogromni talas nove muzike i gotovo svi su se prebacili na 808 kako bi pratili trend, a i te godine je sada pomalo posrnulu Uniju postavio u vrh domaćih rap labela.
5. Struka – Svi psi idu u raj (2010)
Struka je na početku decenije bio izuzetno aktivan, kada je pored ovog albuma izbacio i dva mikstejpa (Liberace i Noći Bugija), kao i zajednički album sa Ludom – Monopol. Svi psi idu u raj su ipak u liričkom smislu najpotkovaniji. Ovaj album donosi završnicu sage Betonski snovi, koja je započeta na Strukinom prvencu. Na Dijamantskom statusu podiže sebe za lestvicu iznad koju je postavio na albumu Muzika iz podruma, odnosno konkretno na pesmi Platinasti status, a album je pun i odličnih storytellinga kao što su Ovde pored mene, Kao san ili Negde tamo gore.
4. Blokovski – Prototip (2011)
Kada god pomislim na frazu „prespavani klasik“, ovaj album mi iskrsne pred očima. Majstorski storytelling na svih 18 traka od Introtripa do Outrotripa. Kao što i kaže linija sa upravo Outrotripa: „Imam malu molbu, na nekom vremeplov sranju – za 30 dina pusti Prototip u parku“, ovaj album će nesumnjivo biti obavezan za slušanje svakom budućem rep fanu i kroz tih 30 godina.
3. Juice – Hiphopium 3 (2015)
U istoriji domaćeg hip-hopa, sva 3 Juiceova Hiphopiuma zauzimaju veoma bitna mesta. No, ovaj treći je i jedini u ovoj deceniji, pa stoga nikako ni ne može biti izostavljen s liste. Kroz album možemo čuti najzrelije Juiceove rime do sada – od uvodnih stihova sa Koraka, u kojima veoma temeljno objašnjava razloge svog repa i dokle je došao s njim, pa do podbadanja cele scene na Biće bolje, uklopljenih između identičnih instrumentala na Intropiumu i Outropiumu koji albumu daju izvesnu konceptualnu dimenziju. Jedan pasus je definitivno malo za reći bilo šta o ovom albumu.
2. Delfagor – Sve(s)tionik (2013)
Donekle sam se dvoumio da li da odaberem ovaj album ili EP Koliko dara toliko muzike, ali je prevagnulo to što je ovo pre svega lista LP izdanja. Veoma potcenjen album, u smislu dometa koji je postigao. Tekstovi koji naveliko nadrastaju rep kao žanr i mogu se posmatrati potpuno odvojeno od muzičke podloge kao svojevrsna poezija – pritom veoma kvalitetna, postavljaju Sve(s)tionik na ovo mesto na listi.
1. Ajzi – Jači od smrti (2013)
Bez ikakve sumnje i diskusije album #1 ove decenije, a takođe i u (makar) top 5 albuma izbačenih ikada u domaćoj produkciji. Gotovo dnevnička ispovest u trajanju od 77 minuta koja će vam sve vreme svaku pesničku sliku jasno iscrtavati pred očima, kao da ste na licu mesta zajedno sa autorom, a onda vas linijom „Ja sam patološki lažov, o tome sam pričao s psihijatrom“ dovesti do toga da se zapitate da li se uopšte išta od toga zapravo desilo. Sve u svemu, ko je slušao zna o čemu se priča, ko nije, ako ima takvih, pravac na youtube.
Honorable mentions:
VIP – Živa istina (2010)
Hip-hop top lista decenije bez VIP se nije mogla uraditi ni pre 10 godina, kao što se ne može uraditi ni sad. Po jedan klasik album u deceniji, što im je ujedno i cela diskografija obezbeđuju VIPu kultni status u domaćem repu.
Dada – Ni na nebu ni na zemlji (2016)
Za ovaj album, kao i za Džepove u rukama, mnogi su mislili da nikad neće videti svetlost dana. Ipak, na sreću, i za razliku od njih, pojavio se pod etiketom Bassivityja. Sve u svemu, prilično kvalitetan album, naročito uzimajući u obzir da je većim delom nastao nekoliko godina ranije nego što je izašao, a da je u trenutku izlaska zvučao sveže kao da je potpuno produkt 2016. godine.
Autor teksta: Ivan Dželajlija
0 Comments