ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹

Shop    |    Newsletter    |    Podrži nas

9 pitanja za Danila Lučića

Danilo Lučić: Nemojmo samo biti u zabludi i verovati da je ikada postojao neki zlatni period istorije u kojem su se mladi jednostavno grabili za knjige.

15. October 2018

Predstavi nam se u par reči – ko je Danilo Lučić?

Poreski obveznik. Državljanin republike Srbije. Osiguranik kod Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje. Belac i heteroseksualac, dakle u apsolutno privilegovanom položaju u srpskom društvu. Ateista. Asmatičar. Radnik sa statusom zaposlenog, još jedan privilegovan položaj. Registrovani glasač na izborima, koji ne koristi tu svoju privilegiju. Sin, brat, stric, bratanac, dečko, komšija. Hronično umoran i neispavan. Vlasnik diplome Filološkog fakulteta u Beogradu. Urednik. Pisac. Amaterski fotograf.

Kako izgleda jedan dan u kancelariji Kontrast izdavaštva?

U većini slučajeva nije preterano uzbudljivo: dovikujemo se ko šta treba da uradi, jurimo mejlove na koje nismo odgovorili, odgovaramo na telefonske pozive, nerviramo se zbog mašina za štampu koje se kvare, kuvamo kafu sebi i gostima kad dođu, potpisujemo, pečatiramo, overavamo, odobravamo, ne odobravamo… Ali, naravno, ume da bude veoma uzbudljivo ponekad, ali nisam siguran da smem previše o tome da pričam.

Kao izdavačka kuća, na koje teme se najviše fokusirate pri odabiru knjiga?

U književnosti, i umetnosti uopšte, teme bi trebalo da budu sekundarni kriterijumi. Ne samo zbog toga što se čini da nema teme koja nije obrađena, već i zbog toga što da teme imaju prednost nad njihovom realizacijom, to bi moglo potencijalno da dovede do nekakve cenzure, od koje niko ne bi imao korist. Ili bi imao neko kome tu korist ne treba dopuštati. Tako da se pri odabiru knjiga fokusiramo primarno na kvalitet, a on jeste stepen uspešnosti realizacije teme kojom neko želi da se bavi. Zapravo ima između kvaliteta i teme još podosta kriterijuma na osnovu kojih biramo knjige koje ćemo objaviti.

Na stranu posla, šta voliš da čitaš privatno?

Pa imam sreću da se moj čitalački senzibilitet poklapa sa mojim poslom. Da ne radim u Kontrastu, čitao bih ono što Kontrast objavljuje. Imao sam i ludu sreću da uređujem knjige koje su za mene samog bile formativne u ranoj mladosti. Tako, recimo, imao sam prilike da uređujem Kamijevog Stranca, da prevedem Starca i more, da preko posla otkrijem nekog sjajnog kao što je Sara Stridsberg…

Jedino što čitam privatno, a da nema veze sa poslom, jeste dobra stara marksistička teorija, koja jedina nudi odgovore na ovog monstruma od vremena u kome smo rođeni, a koji nam u najvećoj meri upravo određuje kakvi će nam biti ti poslovi od kojih živimo.

Poezija ili proza?

Nikad i nipošto samo jedno od ta dva.

Kada bi mogao da budeš lik iz jednog romana – ko bi bio?

Nisam siguran za roman, ali bih voleo da budem Darel, lik iz filma Olivera Stouna U turn kojeg tumači Bili Bob Torton. On je nezamislivo glup, ružan i zao. Strašno me interesuje kako svet izgleda iz njegove perspektive.

Glavni krivac toga što mlađe generacije nisu baš voljne da uzmu knjigu u ruku je ko/šta?

Književni kritičar i teoretičar Goran Lazičić konstatuje u jednom intervjuu koji sam radio s njim da je jednostavno književnost izgubila značaj i društvenu reprezentativnost koju je imala. Nestanak Jugoslavije nije značio samo nestanak jedne države, već i nestanak jedne mlade nacije koja je gajila određene vrednosti i kvalitete, i gde je položaj književnosti, autora i autorki bio daleko bolji nego danas. Ali to nije stoga što su tada ljudi iz nekog fantomskog razloga bili čitanju skloniji, nego zato što je književnost bila sistemski negovana, propagirana i davao joj se značaj.

Davanje na značaju književnosti svakako podrazumeva da je tu morao i neki novac da se uloži, u izdavaštvo, u festivale, u književne manifestacije itd. Danas toga nema, zar ne? Nemojmo samo biti u zabludi i verovati da je ikada postojao neki zlatni period istorije u kojem su se mladi jednostavno grabili za knjige.

Opismenjavanje naroda i rad na njegovom čitalačkom vaspitanju i ukusu jesu procesi koji nisu spontani i koji zahtevaju sistemske političke intervencije. Jer oni koji vladaju moraju želeti, ili samo dopustiti, da im narod bude pismen i obrazovan, pa će se to i dogoditi. A mi možemo videti šta danas  naši vladari žele – da gledamo rijalitije, čitamo tabloide i slušamo njihove slaboumne govore.

Knjiga ili strip?

Let me quote myself – nikad i nipošto samo jedno od ta dva.

Citat/misao koja ti se proteklih dana vrzma po glavi je:

“Lakše je zamisliti kraj sveta, nego kraj kapitalizma.” – Frederik Džejmson

Autorka teksta: Teodora Janković
Autorka naslovne fotografije: Radmila Vankoska

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *