
Rumena Bužarovska – Toni 5/5 *****
Verovatno moja omiljena knjiga u 2025. godini, prvi roman sjajne Rumene čije kratke priče takođe obožavam (najveća preporuka za zbirku Moj muž). Glavni junak romana je Toni, jedan sredovečni tip zaglavljen u sopstvenim obmanama i neosvešćenostima, zbog čijeg ponašanja pate svi uključujući i njega. Ovaj tip je suma sumarum najgorih likova na koje su devojke nailazile. Ovo je roman mapa za bolje razumevanje posledica odvratnog patrijahalnog sistema koji nas odgaja, pa je zbog toga preporuka kao kuća i za muškarce i za žene.

Želimir Periš – Mladenka Kostonoga 5/5 *****
Ovo je epsko delo u svakom smislu, jedan ozbiljan, temeljan i detaljno opisan, i duhovit i tragičan roman o veštici Gili, o jednom drugom vremenu, ljudima, običajima, verovanjima koja su karakteristična za 19. vek i ova podneblja.
Kroz priču Gile mi saznajemo sve o tome na šta su sve ljudi spremni, a često se kroz knjigu zapitamo i koliko je čovek sposoban patnje da podnese.

Robin Norvud – Žene koje suviše vole 5/5 *****
Ceo život slušam da ne sudim knjizi po koricama, e pa ovoj knjizi ne treba suditi ni po nazivu ni po koricama. Sve me je odbijalo, ali kada sam krenula da je čitam, majko sveta i anđeli s neba. Ovo je must, drugarice drage. Ova knjiga vam kroz vrlo konkretne primere ukazuje gde sve gresimo, koje paterne ponavljamo, odakle nam sva ta uverenja i ostali destruktivni mehanizmi u odnosima. Kada kažem odnosima, ne mislim nužno odnosima između dvoje ljudi, ovo je značajna knjiga i u smislu promišljanja kakav odnos gajimo prema sebi.

Nina Like – Nismo ovde da bismo se zabavljali 5/5 *****
Nina Like je sjajna skandinavska spisateljica (preporuka i za njen roman Poodmaklo), koja u ovom romanu secira književnu scenu Norveške. Glavni lik je propali pisac pred kojim je jedno izazovno suočavanje sa sukobom iz prošlosti. Iako ova premisa zvuči teško, roman je sve samo ne težak i turoban. Ona izuzetno duhovito opisuje sve dileme, egotripove, pitanja stvaranja, starenja i življenja, zato bih mogla da se kladim da će svako ko pročita ovu knjigu dobiti sjajnu zabavu.

Lidija Deduš – Ja se zovem Lidija Deduš 5/5 *****
Ko mi kaže kako je poezija samo nežna i dosadna očigledno nije čitao ovakvu poeziju. Lidija Deduš je sve – bolno iskrena, ranjiva, duhovita, snažna i razigrana, krhka i sjebana, otvorena kritičarka svih postmodernističkih bulšita koje živimo, pa ćete zato dok čitate ovu zbirku svako malo u sebi reći “jebote, pa i ja sam Lidija Deduš“ and i think it’s beautiful.











0 Comments