Prva debata u okviru projekta „Public!“, pod nazivom „Stvarno tako misliš”, održana je u sredu 19. februara od 18h u prostoru „Marsh Open Space“. Učesnici su bili novinarka nedeljnika „Vreme“ Jovana Gligorijević, stand-up komičar i voditelj Darko Mitrović, urednik magazine „Story“ Dragan Kecman i teoretičarkaknjiževnosti Nađa Bobičić.
Razgovor je moderirala muzičarka i voditeljka Ida Prester, a neka od pitanja na koja su učesnici pokušali da daju odgovoresu: gde prestaje politička korektnost, a počinje cenzura, da li postoji sloboda govora ako ta sloboda vređa, kada humor prestaje da postoji kao sredstvo za prevazilaženje svakodnevnih društvenih i političkih problema i počinje da stvara stereotipe o određenim društvenim grupama.
Posebno mesto u razgovoru imalo je pitanje kako medijske poruke, naslovi, kontekst u kom se citiraju tudje izjave formiraju društvene stavove o ženama. Kroz razgovor se ispostavilo da je rodno pitanje glavni problem u diskriminatornom jeziku medija.
„Problem je što se ženama ne praštaju stvari u medijima koje su njihova elementarna prava. U rodno problematičnom društvu se svaka stvar meri. Na početnim stranicama svih dnevnih novina koje su posvećene politici žena uopšte nema, čak i u onim medijima koje bismo mogli smatrati progresivnim. Žene su prisutne u delovima medija koji se odnose na zabavu, a to je poražavajuće“, navodi istaknuta feministkinja Nađa Bobičić.
Navela još niz problema sa kojima se susreću žene u Srbiji poput feminizacije profesija, problema „staklenog plafona“ koji se odnosi na nemogućnost žena i drugih manjina da u poslovnoj hijerarhiji napreduju do najviših rukovodećih pozicija, bez obzira na njihove kvalifikacije. Pritom je dodala kako se tu samo radi o ženama iz višeg i srednjeg sloja u društvu, dok izazovi sa kojima se susreću žene iz ruralnih sredina predstavljaju poseban problem.
Jovana Gligorijević se osvrnula na reakcije javnosti u okviru slučaja Nataše Bekvalac, koju je pre dve godine pretukao njen bivši muž. Kao poseban problem je istakla komentare poput „sama je kriva, kurva“ koji su bili najučestaliji nakon tog događaja.
Jovana je takođe nagovestila da „kada govorimo o medijima moramo da se fokusiramo na one koji medije uređuju, jer su oni ti koji se pitaju. Oni svojim intervencijama u menjanju naslovnog bloka daju potpuno drugi smisao tekstu.“
Urednik magazina „Story“ Dragan Kecman se složio sa koleginicom da se stanje u medijima loše, ali on tvrdi kako je ključni problem „mentalitet našeg naroda“ gde se „nasilje uvek opravdava, gde je žena uvek kriva“.
Pored razgovora o ženama u medijima učesnici su govorili o odnosu humora i političke korektnosti.
Voditelj emisije „Mentalno Razgibavanje“ Darko Mitrović iz perspektive stand-up komičara je govorio o tome kako su ljudi danas postali preosetljivi po pitanju humora.
„Ti danas ne možeš da kažeš nijednu reč, a da ti ne bude zamereno iako iza toga nisi imao nikakvu zlu misao. Sve je manje stvari koje ti možeš da kažeš na bilo koji način, sarkazmom koji je legitimno sredstvo, a da ne dođe do osude javnosti. Ja sam hiljadu puta označen kao rasista, homofob, do te mere da to nije normalno. Humor ne sme da ima granice“, rekao je voditelj, nakon čega se urednica nedeljnika „Vreme“ složila da predmet humora može da bude sve, samo je poenta ko se šalom ismeva.
Gligorijevićeva se osvrnula na šale o silovanju, dodajući da „ako se ti ismevaš žrtvi, to nije smešno već gadno, a ako nasilnik postane predmet šale to je sasvim okej čak i za šale o silovanju“.
Ovo su samo neki od problema o kojima su učesnici razmatrali. Na kraju su se svi složili da pored diskriminacije žena, negativni prikaz LGBT osoba i manjinskih grupa predstavlja najveću manjkavost medijskog diskursa u zemlji u domenu političke korektnosti i slobode govora. Kako su se saglasili, sve je veći porast jezika netrpeljivosti koji se iz polja masovne kulture preliva u svakodnevni život i govor.
Naslovna fotografija: Katarina Despotović
0 Comments