VIS Limunada nas je ovog decembra iznenadila novim singlom, ali i saradnjom sa Idom Prester. „Ti, odakle si ti?” je naziv numere kojom ovaj zanimljiv vokalno-instrumentalni sastav najavljuje novi album koji će publika imati prilike da čuje na proleće. Još jedno iznenađenje desiće se pre proleća, to jest, već prvog dana 2020. godine, kada VIS Limunada ima zakzan nastup u KC Gradu. Na postnovogišnjem koncertu DJ podršku pružaju im KUD Sestre, a o tome šta još možemo očekivati u budućnosti, razgovarali smo sa Miodragom Mikijem Ninićem, jednim od pokretača ovog jedinstvenog sastava.
Od slogana „Na poslednjim talasima leta“, preko „Kad sunce zađe“, stigli ste do slogana „Detox-Relax“. Za razliku od prethodna dva puta kada ste nastup u KC Gradu imali u bašti, sada publiku 1. januara u zatvorenom dočekuje „zimska“ Limunada. Šta posetioci mogu da očekuju i hoće li atmosfera biti manje formalna, kao što je to bio slučaj sa „letnjom“ Limunadom?
Lepo ste primetili naše slogane. Bilo ih je više tokom godina, a takođe i kroz duži niz nastupa u KC Gradu. Volimo to da radimo jer to daje jednu finiju i malo posebnu notu nastupima koji bi inače mogli da se shvate i kao samo još jedna “klupska svirka”. To radimo zato što nas to zabavlja, ali i zato što nastojimo da publici, kao i nama, svaki takav događaj bude malo posebniji i lepši od samo još jednog u nizu nastupa. Formalnost takvih slogana je deo našeg opšteg umetničkog koncepta koji nastoji da poveže eleganciju i ležernost, što jeste jedna od glavnih karakteristikama naše interpretacije Dolce Vita koncepta. U tom smislu je i “postnovogodišnja detox-relax VIS Limunada” šaljiva igra reči i asocijacija na temu novogodišnje histerije, organizovanih dočeka, TV specijala, novogodišnjih promocija i rasprodaja, potrošačke dimenzije, kulture zdrave hrane i zdravog života i uopšte svega banalnog i agresivno dosadnog što nas okružuje u savremenoj degradiranoj popularnoj i urbanoj kulturi širom sveta, a posebno kod nas, gde se mnoge takve pojave preuzimaju krajnje nekritički. Detox-relax zapravo pokušava da taj haos preokrene u nešto pozitivno i prijatno, u jedno lepo muzičko dešavanje i druženje, bez obzira na sve, ili baš uprkos svemu.
Kako je došlo do saradnje sa Idom Prester?
Pesma je inspirisana pojavom britanskih bit sastava prve polovine šezdesetih godina, pre svega pojavom Bitlsa, a zamišljena je kao savremena interpretacija njihovih mladalačkih ljubavnih pesama. S obzirom da u VIS-u Limunada imamo i muške i ženske vokale, vremenom se pojavila ideja da bi pesma mogla da se izvodi i kao muško-ženski dijalog, a zatim se ubrzo pojavila i ideja o mogućoj saradnji. Tada smo se obratili Idi Prester, što je zbog Idine ličnosti pesmi dalo jednu sasvim novu društvenu dimenziju koju u početku nismo imali u vidu. Ida je odgovorila jednostavno: „Super je pesma, može!“ i onda je počela jurnjava kroz Beograd i Zagreb koja nas je dovela do ovde.
Osim nove pesme „Ti, odakle si ti?“ publika će moći da čuje još neke nove stvari sa albuma. Da li je ovo jedina saradnja na albumu, ili ste udružili snage sa još nekim autorima i izvođačima?
Očekuje nas najmanje još jedna saradnja u okviru ovog albuma, sa jednim nama dragim sastavom sa domaće muzičke scene koji se bavi nešto drugačijom muzikom u odnosu na nas, ali delimo sličan senzibilitet. Ipak, neka to za sada ostane iznenađenje.
Ideja je bila da album bude u potpunosti autorski. Da li ste ostali pri tom stavu?
Od nas se već duže vreme očekuje više autorskih numera. To je jedan od glavnih prigovora kritike, ali i publike na naš rad. Publika jednostavno želi da se uveri da, pored izvođenja klasika popularne muzike i autorskih prepeva, VIS Limunada ima još nešto da pruži. Mali uvid u to što jeste VIS limunada kao autorski sastav dali smo na prvom albumu, ali nam je jasno da to nije dovoljno. Sa druge strane, od samog početka smo konceptualno odredili da ćemo postepeno da uvodimo i publiku, a i nas same, u taj pomalo izgubljeni svet muzike i građanske popularne kulture. Namera je bila da izvođenjem i interpertacijama analiziramo i osavremenimo to muzičko i društveno kulturološko nasleđe i da ga postepeno aktualizujemo. Takođe, ugledajući se na autore koji nas inspirišu, a koji su takođe prošli sličan izvođački pripremni put, smatrali smo da je potrebno da se prethodno dobro pripremimo kao izvođači da bismo bili spremni da nastupimo i kao autori. To se pokazalo kao veoma dugotrajan i naporan proces, takođe i pomalo nejasan – kako za nas, tako i za publiku, ali uvereni smo da je ipak vredelo. Smatramo da je bilo neophodno da imamo iza sebe neke značajne nastupe i iskustva pre nego što dublje uđemo u problematiku autorskog rada. S tim u vezi smo zahvalni i publici i kritici što su istrajali sa nama u tom, sa ove distance, dosta ambicioznom i neracionalnom projektu i što nas još uvek nisu „otpisalli“ kao „tezga bend“. Konačno, predstojeći album će biti u celosti autorski, u „fioci“ ima još numera, ali tehničke i finansijske okolnosti na ovom delu scene su takve da često moramo da budemo strpljiviji nego što bismo voleli.
Jednom prilikom ste naveli da vam ljudi neretko šalju svoje tekstove kako biste snimili muziku i napravili pesmu od toga. Da li te možda to desilo na ovom albumu sa nekom pesmom, a ako nije, da li imate u planu tako nešto u budućnosti?
Pored tekstova, šalju nam i kompletne pesme manje ili više uobličene. Za sada još nismo pristupili tom materijalu, iako Vlada (Vladimir Živković) povremeno spominje kako bismo mogli da u nekom budućem trenutku jedan nezvanični album posvetimo i tome. Pitanje je koliko će stvarno biti vremena i tehničko-finansijskih mogućnosti za takav eksperiment, posebno na svetlu činjenice da ima toliko naših numera koje isto tako čekaju da se realizuju i objave.
U kojoj meri je zastupljen pop i rok u klasičnoj formi, a koliko ste eksperimentisali?
Materijal je dosta eklektičan u onom smislu u kome se u postmodernizmu pojavljuju pojmovi „umetničke aproprijacije“ i „svi žanrovi“. Za nas to znači da bez nekih posebnih pravila i ograničenja baratamo sa onim formalno stilskim elementima za koje smatramo da na najbolji način prenose određenu stvaralačku nameru i ostvaruju estetsku komunikaciju. Sadržaj, forma i struktura lirike i kompozicije se inspirišu nasleđem klasične, kao i novije popularne muzike, u veoma širokom vremenskom i stilskom rasponu, ali sa prilično ležernim odstupanjima i nedoslednostima, što u krajnjoj liniji i daje autorski karakter. Takođe, u tehničkom smislu koristimo sve što nam padne na pamet, a da je realno izvodljivo, tako da ni tu nema nekih krutih okvira. Ne nastojimo da budemo stilski puristi, kao što ne nastojimo da budemo ni eksperimentatori. U suštini, radimo ono što možemo kako bismo prema našem senzibilitetu na najbolji način prezentovali ideju i koncept od kojih je konkretna pesma nastala. Takođe, pored samih pesama, tu je i stilsko konceptualno okruženje koje nastaje kroz nastupe, spotove, odevanje, verbalnu komunikaciju, čime se nadograđuju pesme tako da stvar funkcioniše kako na nivou detalja, tako i kao šira celina.
Pesmom „Pleši, pleši“ poručujete sluašocima da plešu dok ljubav ne dođe, a u pesmi „Ti, odakle si ti?“ saopštavate da je ljubav došla. Da li je sada vreme za uživanje, ili se i ovde krije neka skrivena poruka?
Pred toga što nam se, na neki način, zamera manjak autorskog rada, zamera nam se ponekad i nedostatak društvenog, ili, čak, političkog angažovanja. Čest prigovor u tom smislu je na temu umetničkog eskapizma, larpurlartizma, kao i društveno-kulturološkog elitizma, koji se vezuju za VIS Limunada kao blaziranu i otuđeno dekadentnu pojavu. Međutim, iako nije neistina da nismo istaknuti aktivisti, nastojimo da kroz neku vrstu suptilne afirmativne kritike ukažemo na ono što mislimo da predstavlja trajne društvene, kulturne i umetničke vrednosti i za šta se nadamo da može biti relevantno i inspirativno publici, bez obzira na trenutne date okolnosti, kao trajna humana vrednost. U tom smislu se u pomenutoj numeri „Pleši, pleši“ ne veliča plesna kultura igranki i zabava iz nekih davnih vremena, već je ples kao prefinjena veština, a posebno baletska igra (otuda u spotu dvoje istaknutih baletskih umetnika, Tamare Pjević i Dejana Kolarova), uzet kao metafora humanog savladavanja životnih izazova do idealizovanog pozitivnog razrešenja koje je označeno fenomenom ljubavi. Između pomenute numere i aktuelnnog singla „Ti, odakle si ti?“ ne postoji neka direktna veza, posebno ne u smislu razrešenja ljubavnog zapleta. Ipak, veza je u opštem umetničkom postupku koji ljubavnu liriku klasične pop pesme koristi da dotakne i neke teme koje su izvan tog uskog okvira. U tome i jeste suština društvenog i kulturnog angažovanja VIS-a Limunada, umesto da negiramo ono što nam se u aktuelnosti ne dopada, izabrali smo da afirmišemo ono što nam se trajno dopada.
Kakve planove imate za 2020. godinu?
Pre svega, planiramo da na proleće objavimo pomenuti album, za koji se nadamo da će biti podržan novim singl numerama i spotovima, takođe planiramo i neke značajnije nastupe, a i ranije pomenutu saradnju, koja bi trablo da se realizuje kroz singl numeru sa pratećim spotom.
Autor naslovne fotografije: David Pujado
Autorka fotografija: Katarina Ćirković
0 Comments