Na samom početku Durmitorskog prstena otvoren je kamp Katun, mesto za sve kampere, motoriste, bicikliste i putnike; zapravo, mesto za sve zaljubljenike u prirodu. Iza ove ideje stoje Katarina Ćirković i Marko Banduka koje verovatno znate kao Mlade Nomade. Kaja i Banduka već dugo putuju, a Durmitor je jedna od destinacija koju rado posećuju, pa je, između ostalog, razlog zbog kog se kamp nalazi baš na toj lokaciji i taj što je Durmitor najpribližniji Alpima. Tačnije, stenovita planina koja nudi veliko igralište za sve ljubitelje boravka u prirodi. Pored svega toga, razlog zbog kojeg su Mladi Nomadi otvorili kamp je kako bi učinili ovaj prostor pogodnim za stvaranje novih prijateljstava i multikulturalnih poznanstava.
Pre nego što se uputite put Durmitora, saznajte šta sve nudi ovaj kamp, koji su smeštajni kapaciteti, koje vas sve aktivnosti očekuju i šta sve treba da znate i ponesete pre nego što dođete u kamp.

Ljude koji vas dugo prate neće iznenaditi to što ste otvorili kamp baš na Durmitoru, ali za sve one koji ne znaju, recite nam kako ste došli na tu ideju?
Mladi Nomadi: Na neki način je to došlo kao profesionalna deformacija, tj. kako u našem kamperu putujemo poslednje četiri godine i provodimo preko šest meseci godišnje, uvideli smo mnoge nedostatke koji fale na Balkanu, a koji su na neki način podrazumevani u Evropi. Kako to obično biva, kockice su se poklopile i ideja je vrlo brzo pretvorena u realnost.
Zašto baš Durmitor?
Zato što je Durmitor najpribližniji Alpima, stenovite planine koje nude veliko igralište za sve ljubitelje boravka u prirodi. Takođe, Durmitor je u poslednjih nekoliko godina sve više u fokusu stranim turistima sa kamperima koji očekuju autentičnu lokaciju i priče o samom lokalitetu.

Kamp ste otvorili u sklopu etno domaćinstva Katun, kako je došlo do te saradnje?
Sa porodicom Karadžić koji vode etno domaćinstvo Katun smo prijatelji već niz godina i prilikom svakog dolaska boravak produžimo duplo. Jako se lako razumemo i ono što je bitno – svi smo spremni da već sutra testiramo neku ideju koju smo zamislili. Posle dve godine priče o tome da bi trebalo da otvorimo kamp, ovog proleća smo rešili da presečemo i oprobamo se u tom poslu.

Šta sve nudi kamp Katun i koji su trenutni kapaciteti?
U osnovi kamp Katun nudi mesta za kampere, šatore, bicikliste, motoriste itd. Svaki kamp je obavezan da ima tuševe, wc, mesto za pražnjenje prljave vode, wi-fi, ognjište… Pored svega toga, ideja Katun kampa je da otvori prostor za stvaranje novih prijateljstava i multikulturalnih poznanstava. Ljude je, u stvari, vrlo lako okupiti i podstaći na konverzaciju. Uz vatru pod otvorenim nebom sa pogledom na vrhove planina skoro svako propriča. Takođe, pored kamp za one koji više preferiraju dušek postoji opcija smeštaja u malim katunima koji imaju 2-3 ležaja. I za kraj, tu je preko 20 konja koji će vas na sedlima sprovesti po Durmitorskim prerijama (za upalu mišića u predelu prepona nismo odgovorni).

Da li postoje neke organizovane zajedničke aktivnosti za goste kampa?
Plan je da iz nedelje u nedelju dodajemo aktivnosti kako bismo spojili sve goste. Počeli smo sa ognjištem i druženjem uz vatru, uskoro kreće bioskop na otvorenom, a od sledeće nedelje nešto što još nismo videli ni u jednom kampu – golf sa pogledom na planine! Moramo napomenuti da niko od nas nikada nije ni igrao golf, što će sigurno dovesti do puno smeha i suza. Takođe, planiramo mnoge radionice različitih zanata, a za sve zainteresovane možemo da organizujemo ture raftinga, paraglajdinga, planinarenja, e-biking i slično.

Videli smo da će u kampu biti i hrane, šta će se sve naći na tom meniju?
Trenutno svi gosti mogu da probaju neke od durmitorskih specijaliteta u restoranu koji se nalazi u sklopu kampa. Tu su, naravno, cicvara, kačamak, jagnjetina, teletina i ostale vragolije koje su prepoznatljive u ovom kraju. Trudimo se da barem jednom nedeljno napravimo kotlić u kampu kako bi svi gosti mogli da uživaju u pet sati kuvanom gulašu!

Da li postoji određeni period kada je kamp aktivan ili će posetioci moći da svrate tokom cele godine?
Kamp je zatvoren zimi, kako sneg prekrije ove padine krajem godine i ne pušta nas da uđemo sve do maja. Svakako je zimi daleko manji broj ljudi koji pomišljaju o kampovanju zbog niskih temperatura.
Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se susreli prilikom otvaranja kampa?
Svaki početak je izuzetno težak, a najteža stvar je bila otvoriti kapiju, tj. staviti lokaciju na neku od aplikacija kao što su park4night. Uvek postoje stvari koje nisu u potpunosti gotove, ali ako bismo čekali taj momenat, ko zna kada bismo otvorili. Kamperisti ne traže puno stvari, samo ljubaznost, spremnost da se pomogne, čista kupatila, vodu i hladno pivo za kraj dana. Sve ostalo što im mi nudimo je onaj mali plusić zbog koga se mnogi vraćaju svake godine.
Za sve one koji prvi put dolaze na Durmitor, koje top tri stvari treba da znaju ili ponesu pre nego što dođu?
Durmitor je ozbiljan planinski venac i ponekad ni sami ne možemo da verujemo koliko se često vreme ovde menja. To što ćemo preko dana dobiti crvenilo, ne znači da nas uveče ne očekuje oblačenje jakni i pantalona. Istakli bismo da svako treba da ponese udobnu i kvalitetnu patiku ili čizmu ako planira da ide u planinu, kremu za sunčanje, bocu za vodu i želju da istraži ove neverovatne divljine.


Koji su vaši omiljeni delovi Durmitora koje biste preporučili posetiocima?
Za sve one koji nikada nisu bili na Durmitoru, pored Crnog Jezera koje stvarno ostavlja bez daha, tu su i Jablan jezero i Vražije jezero. Zagarantovana je lagana šetnjica sa neverovatnim pogledom i rashlađivanjem u prozirnim jezerima. Za one koji bi peli neke od durmitorskih vrhova, uvek preporučujemo da se dobro raspitaju o težini uspona, vremenu koje će im biti potrebno za celu akciju i obavezno stvari koje smo naveli iznad.

Koje savete biste dali mladim ljudima koji žele da pokrenu nešto slično?
Bitno je da shvate u čemu uživaju i šta ih ispunjava. Nakon toga je potrebno hrabrosti da se krene sa tim prvim korakom, bilo to planinarenje, pravljenje keramike, vajanje ili bilo šta drugo. Ako je to ono što ih ispunjava, neće im biti teško da ustaju ranom zorom ako je potrebno i ležu kasno uveče kako bi postigli zacrtane ciljeve. Jednom kada se upuste u tu avanturu, energija projekta će ih obuzeti i neće ni sami moći da veruju na šta su sve spremni i koliko mogu da postignu u jednom danu.
Fotografije: Katarina Ćirković
0 Comments