fbpx
ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Pruga Beograd-Bar ✹

Ljubav, Društvo, Priroda: Tanane Revolucije u stihovima

O novoj zbirici pesama sa nagrađenim pesnicima

22. November 2023

Ljubav, društvo i priroda – tri su kategorije na koje je podeljena nova zbirka poezije Tanane revolucije, koja sadrži radove različitih pesnika i pesnikinja, a koju je objavilo Kontrast izdavaštvo u saradnji sa brendom Jaffa napolitanke. Pesme objavljene u ovom izboru deo su konkursa Pisanje uz TANANE, koji su Kontrast izdavaštvo i Jaffa napolitanke raspisali od 20. aprila do 31. maja 2023. godine, u okviru kog je stručni žiri koji su činili Ognjenka Lakićević, Marko Tomaš i Vitomirka Trebovac, odabrao 80 radova. U okviru svake tematske kategorije proglašene su pobedničke pesme i to: za kategoriju Ljubav pesma Denis Hoper motel Đorđa Matovića, za Društvo Mravi žohari i ratovi Mirjane Mikulec i za Prirodu Branje šparoga Luce Kozine.

Upravo sa ovim autorima porazgovarali smo o ovoj zbirci, pesmama, inspiraciji i njihovim ličnim tananim revolucijama.

Luca Kozina

Šta te je motivisalo da se prijaviš na konkurs?
Luca: Ove sam godine napisala zaista puno pjesama i bilo je šteta ne isprobati neke od njih i ne poslati ih u svijet. Mislim da su za većinu pisaca konkursi savršen poligon za vježbanje hrabrosti – nešto što si samo ti čitala odjednom čitaju i seciraju neki tamo nepoznati ljudi, a ti nemaš nikakvu kontrolu nad tim. Ali to je ujedno jedan od načina da se uvjeriš je li to što pišeš ima smisla, jer tek kad nas drugi čitaju, tekst oživljava.

Šta te najviše inspiriše kada pišeš?
Ne bih to nazvala inspiracijom (jer ne vjerujem u onu klasičnu inspiraciju), već radije poticajem. Ono što čitam, ali i ono što vidim oko sebe i u sebi zapali iskricu u mom mozgu koja se razbukta u pjesmu ili priču. Ti poticaji često nisu spektakularni, već su to rečenice koje pročitam ili čujem od drugih u kafiću ili redovima u banci, kontradiktornosti, zanimljivi detalji…

Koji ti je omiljeni stih iz tvojih pesama?
Eh, da ste me pitali za omiljene stihove iz tuđih pjesama zabolila bi vas ruka od skrolanja. Imam jako izraženu perfekcionističku crtu tako da nikad nisam do kraja zadovoljna svojim radovima. Naravno, da nisam uopće zadovoljna ne bi ih ni slala na natječaje. Smatram da nije dobro imati pretjerano emocionalan odnos prema svom radu – jer bi sve to ostajalo zaključano u ladici, tj. u folderima na laptopu.

Ko su ti omiljeni pesnici i pesnikinje, a koje zbirke?
Teško mi je izdvojiti određena imena i zbirke jer poeziju čitam dosta neuredno. Posljednjih godinu dana sam na Instagramu počela pratiti profile posvećene poeziji i svaki put naiđem na pjesme različitih autora (uglavnom stranih). Ako mi se neka pjesma puno svidi, odmah istražujem i druge pjesme tog autora, ali rijetko pronađem cijele zbirke. Putem interneta također pratim našu regionalnu scenu i sretna sam što ima puno kvalitetnih mladih i starijih pjesnika i pjesnikinja. Ali bih rado istaknula jednu pjesmu koju sam otkrila ovaj tjedan – „Misli na druge“ palestinskog pjesnika Mahmouda Darwisha. Pogodila me je jer na tako jednostavan način upozorava na važnost empatije, a danas nam toga nedostaje više nego ikad.

Šta je tvoja tanana revolucija?
Imam dojam da se u meni dogodi revolucija svaki put kad napravim nešto čega se bojim. Prošle i ove godine sam prošla kroz više takvih revolucija. Sretna sam što sam ostala na nogama i što idem dalje prema svojim ciljevima.

Mirjana Mikulec

Šta te je motivisalo da se prijaviš na konkurs?

Mirjana: Privukao me je regionalni karakter natječaja, a moram priznati i mogućnosti novčane nagrade, putovanja u Beograd i novih susreta. Kada sam slala pjesme, nisam ni pomišljala da će se javiti toliko ljudi. Osim toga, važno mi je povremeno svoje pisanje testirati sudjelovanjem na pjesničkim natječajima

Šta te najviše inspiriše kada pišeš?

Svakodnevica koju duboko proživljavam i prerađujem u sebi na svoj način, pjesmama. Neke su pjesme nastale u šetnjama prirodom i dugotrajnim pješačenjima,  neke pak za vrijeme obavljanja svakodnevnih poslova kojima je zaokupljeno tijelo, ali ne i duh i duša. U tom svakodnevnom ponavljanju jednoličnih poslova javlja se prkos neodustajanja od onoga što volim, na primjer pisanja.

Koji ti je omiljeni stih iz tvojih pesama?

Rijetko se vraćam svojim pjesmama, ali možda bi to bio stih iz pjesme Moja mati:

 „… Sjedi nasuprot meni. Tišina boli.

Kako da joj kažem da je sve u pjesmama?“

Ko su ti omiljeni pesnici i pesnikinje, a koje zbirke?

Od djetinjsta je čitanje moja svakodnevna, životno važna aktivnost, pa su me tako kao osobu i čitatelja oblikovali mnogobrojni pjesnici/pjesnikinje iz regije i svijeta, da pobrojim samo neke:  Kranjčević, Matoš, Ujević, Tadijanović, Galović, Domjanić, Dučić, Šantić, Krmpotić, Parun, Lorca, Neruda, Jesenjin, Goethe, Kavafi,  Ahmatova, Carver …

Od suvremenih, osobito volim i cijenim Dariju Žilić, koja pruža podršku mnogim neafirmiranim pjesnikinjama pa i meni, zatim Božicu Jelušić i Mariju Lamot, koje su svojim pjesmama, ali i podrškom utjecale da nastavim s pisanjem, Moniku Herceg…

Također ima mnogo nepoznatih pjesnika čije stihove susrećem na društvenim mrežama i čiji glasovi imaju ogromnu snagu.  Neke od mojih  omiljenih zbirki su sabrane pjesme Raymonda Carvera „Svi mi“, „Bulevar Narodne revolucije“ Marka Tomaša, „Božja televizija“ Jozefine Dautbegović, „Lovostaj“ Monike Herceg.

Šta je tvoja tanana revolucija?

Moglo bi se reći da je to upravo pisanje, kao čin ljubavi, kojim najprije oblikujem sebe, uprkos svemu  što pruža otpor pjesnikovanju kao načinu života.

Đorđe Matović

Šta te je motivisalo da se prijaviš na konkurs?

Đorđe: Prvenstveno to što je bio anoniman, potom i znatiželja da proverim da li sam dovoljno napredovao u pisanju da bih barem ušao u izbor za zbornik “Tanane Revolucije”.

Šta te najviše inspiriše kada pišeš?

To može biti muva koja sleti na ivicu stola, čovek koji na ulici šeta psa, prodavačica u butiku koja riba izlog, neko sećanje, fragment nečega u meni, razne stvari. Na pisanje me mahom inspirišu trenuci, skup dešavanja u danu koji dovede do nekih razmišljanja, i onda sve te slike, osećanja i misli pretvaram u “dela”, pesme, prozu, neke rečenice. A šta mi daje najveći nagon da ne odustajem od pisanja, to su svakako ljubav prema književnosti i sin.

Koji ti je omiljeni stih iz tvojih pesama?

Nezahvalno je i neskromno odabrati tako nešto, ali ako treba da odaberem nešto što sam napisao u poslednje vreme a „leži mi na srcu“, neka bude:

„Potom vešto na čulne usne 

nanese jarkocrveni karmin

i poljubi svoje usnule momke.”

Izvučeno je iz konteksta bez sledećeg stiha, ali neka bude ovaj.

Ko su ti omiljeni pesnici i pesnikinje, a koje zbirke?

To zaista zavisi od trenutnog raspoloženja i senzibiliteta, ali uvek mogu da čitam Ivana V. Lalića, Rašu Livadu, Petra Matovića, Vislavu Šimborsku, zbirke koje uvek mog ponovo da iščitavam su „Koferi Džima Džarmuša“ Petra Matovića, bilo koju od Raše Livade, a od poslednjih oduševljenja kojima se vraćam je zbirka „Udaljavanje“ Bojana Vasića za koju je sasvim zasluženo ove godine dobio ngradu „Branko Miljković“.

Šta je tvoja tanana revolucija?

Moj sin Despot, bez njega ne bi bilo revolucija u mom životu.

Preporučeni tekstovi

Izlazak na čistinu

Izlazak na čistinu

Razgovarali smo sa umetnicom Kristinom Cvetuljski povodom izložbe Polutame, izmaglice, nadanja

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *