Kada posmatramo umetničko delo, doživimo ga samo za sebe, povežemo se sa njim, i probudimo određenu emociju. Međutim, svi smo se barem jednom zapitali šta je u trenutku nastanka dela umetnik želeo da predstavi, šta ga je podstaklo da stvori baš to delo, kakve su se emocije tada budile u njemu, da li je imao poseban motiv i koji.
Ognjen Milanović nam u nastavku teksta okriva svoje najintimnije doživljaje u procesu nastanka jedne ilustracije: gubitak, ponovno rađanje, bespomoćnost, nostalgiju u karantinu, sunce i more.
Njegovi radovi vrlo su autentični i prepoznatljivi, sastoje se od puno linija, koje stvaraju jednu nit iz koje nastaje ilustracija. Često se nađu i reči koje dopune crtež i dodatno nas povežu sa delom. Sve te linije i reči kriju emocije, od tuge, spokoja, nostalgije, pa do mračne strane koju svi u sebi nosimo.
Iza svakog crteža stoji emocija i nešto realno. Nešto lično i bitno za trenutak kada sam crtao.
„Moja tuga”
Crtao sam jedan klavir. Šest sati sam potrošio na njega. Položio sam ga sa strane. Posle toga krenuo sam da crtam nešto drugo crvenim tušem. Nisam pazio i slučajno sam isprskao ceo crtež klavira. Pokušao sam da spasim rad, da izbrišem crvene fleke ali nisam uspeo. Papir se cepao. Tuga me je uhvatila kao da sam potonuo. Kao da mi je mrak prekrio oči. Racionalno sam pokušao da se oraspoložim i da nastavim dan, ali nije išlo. Izvadio sam zatim jedan beli papir i za nekoliko trenutaka nacrtao ovaj crtež i sreća mi se vratila na oči. U njemu sam zabeležio osećaj gubitka, tugu koja sledi zbog toga i ponovnu sreću na kraju. Uništen crtež izrodio je novi.
„Zarobljen između dva sveta”
Dugo sam zauzet svojom mračnom stranom. Zanima me zašto ljudi čine užasne stvari i da li sam i ja sposoban za tako nešto. Verujem da ako ne vodim razgovor sa svojim mrakom, da će on upravljati mnome. Zato sam upao u jedan intenzivniji period interesovanja za ljude koji su počinili ono što svet smatra neljudskim. Kod većine tih ljudi detinjstvo je obeleženo nasiljem i oni su sami bili žrtve. U periodu interesovanja za ove stvari moj duh se opteretio. Mračno sam se i sam osećao. Teško mi je bilo i ovaj crtež je obeležio taj period. Ovaj lik na crtežu je lik stvoren zarobljeništvom između nerazvijenih crta karaktera i besa izazvanog bespomoćnošću. Trenutak pre ili posle zločina. Lik koji se nazire je i žrtva i agresor, a njegova neodređenost mu daje i ulogu posmatrača.
„Ukrašću avion”
Ovaj crtež je inspirisan jednim događajem u Americi. Čovek zaposlen na prtljagu u avio-kompaniji, oteo je prazan avion i leteo nekoliko sati. Vodio je razgovor sa radnicima avio-kompanije i u tom razgovoru jasno je dao do znanja da ne želi nikog da povredi. Nadletao je planine i mora i uzbuđeno komentarisao lepotu. Rekli su mu da će dobiti bilo koji posao ako uspe da ga spusti. Odgovorio je da nikada nije imao nameru da sleti. Pre nego što se namerno zakucao nosem aviona u prazno ostrvo izveo je veličanstven manevar iznad okeana. Niko nije znao da je uopšte moguće tako nešto uraditi sa tim tipom aviona. Mislili su da je nemoguće, naročito za nekog ko nikada u životu nije upravljao avionom. Postoji snimak na internetu i manevra i razgovora sa radnicima avio-kompanije. Niko ne zna zašto je to uradio. Opisuju ga kao dobrog prijatelja, pozitivnu osobu. Pokušao je nekoliko puta da aplicira za pilota, ali bez uspeha.
„Boja Meseca iznad talasa”
Boja Meseca iznad talasa je crtan za vreme karantina. Prisetio sam se mora i noći iznad talasa. Nedostajale su mi šetnje pored talasa i sjaj zvezda i Meseca. Za krugove na crtežu iskoristio sam prečnik bočice za alkohol i njenog čepa. Alkohol mi je služio za dezinfekciju stvari i ruku. To je bilo na početku karantina kada je strah bio mnogo veći i nismo znali šta nas čeka. Dok sam crtao imao sam jasnu sliku beline Meseca kako se prelama preko talasa i čuo sam zvuk udaraca vode čas o kamen, čas o pesak. Sećanja na lepe stvari pale zivot kad on počne da se gasi. Kažu da se mozak priseća lepih stvari trenutak pred smrt da bi telu i duhu udahnuo snagu i volju za dalje.
„Povezani”
Povezani je rad nastao po konceptu niti koji razvijam već neko vreme. Uglavnom se krajevi niti završavaju rečima, ali ovaj rad je bez reči. Nacrtan je iz jedne linije čiji se krajevi spajaju i zatvaraju crtež. Prikazao sam zalazak ili izlazak Sunca iza mora i zatvorio taj trenutak. Niti koje se ređaju podsećaju me na žice na sitri ili mekani konac koji mogu da dodirnem. Nisam se oslanjao na neke burne emocije dok sam crtao, samo sam posmatrao tok linije. Spokoj.
0 Comments