“Prva ideja o Uličnom muzičaru bilo je odrastanje moje generacije i početak njihove potrebe za lovom. Što je na neki način i prirodna potreba. Ulični muzičar predstavlja svakog ko počinje da živi život u modernom vremenu.”
Dečačić koji je u galaksiju muzike ušao kroz vrata prodavnice u Knez Mihajlovoj ulici, gde mu je otac kupio crno-beli film “Hard day’s night” o Beatlesima. Od tada je njegova želja za savladavanjem instrumenata neukrotiva, pa ih zato danas svira čak šest – od ukulelea do usne harmonike. Čim je prevalio desetu, usledili su prvi zapisani stihovi i prvi klinački bend, a već tada se naziralo da će nešto tako naizgled neozbiljno postati život tog pubertetlije. Pre par godina krenuo je da izvodi na svirkama svoje pesme sa bendom “Pop i prijatelji”, međutim onda se zaljubio i preselio u Sloveniju, gde sada ima novu inspiraciju za stvaranje. Odande najavljuje nove svirke, da ne kažem turneju i svoj prvi EP sa 8 pesama na proleće, koji će biti pravi delišes od 25 minuta. Njegov sardžaj je nagovestio samo sa dve reči: Ulični muzičar.
Do tada uživajte u njegovim pesmama: “Majka”, “Jedna stvar“, “Tanja”, “Izgubljena devojka”… U predivnom instrumentalu “Za Adelu”, koji je posvetio svom psu, i spotovima “Ona i ja”, te najnovijem “Mariborčanka”.
U njegovom zvuku možete čuti i pucketanje ploče i zavejani 20. vek i nostalgiju. Njegovo lako muziciranje će usporiti i vas i vreme i naterati vas da se zamisite, a ne da jurite k’o bezglave muve. Nekako njegove pesme baš pašu uz topli džemper, čaj od hibiskusa i sneg u oknu. A iako sam stava da je ovaj brka Lenon i Šobić u jednom čoveku, sada me njegovo stvaralaštvo možda više podseća na filmsku muziku Zorana Simjanovića.
Ko je ili šta je Ulični muzičar?
Prva ideja o uličnom muzičaru bilo je odrastanje moje generacije i početak njihove potrebe za lovom. Što je na neki način i prirodna potreba. Ulični muzičar predstavlja svakog ko počinje da živi život u modernom vremenu. Samo što se, ako uzmeš ceo album u obzir, to ne shvata na takav način. Ja lični na album “Ulični muzičar” gledam kao na knjigu od osam poglavlja. Raspored pesama i njihova značenja su međusobno povezana tako, da ukoliko se sluša samo jedna pesma sa albuma, onda je doživiš kako je doživiš, ali ukoliko se priča prati od početka do kraja onda dobiješ jednu celinu. Veoma slično kao da si odgledao film ili pročitao knjigu. To je, po meni, čar ovog albuma.
Kako si konceptualno zamislio svirke na kojima ćeš promovisati svoj autorski rad i prvu ploču?
Ne verujem da bih u početku izveo sve pesme sa albuma. Pa ne govorim da su jedne manjeg kvaliteta od drugih i da bih ih izbegao, baš naprotiv. Samo mislim da je previše mojih starijih pesama i nekih dobrih obrada. Ne bih voleo da bude preterano, ali opet, verujem da će biti sjajno. Ima tu dosta popularnog materijala koji smo obradili moj prateći bend i ja, a opet i koji retko ko izvodi. Tako da se nadam da će publika to veoma pozitivno prihvatiti.
Hoće li biti nastupa u Beogradu i da li će se desiti pre ili posle izlaska EP-a?
Definitivno ćemo imati svirku u Beogradu, u periodu izdavanja albuma. To se očekuje sredinom proleća. Taj nastup viće prvi u nizu, a ostali se očekuju u Novom Sadu, Zagrebu, Mariboru i završna svirka biće tamo gde je turneja i počeča – u Beogradu. A trenutno se planira i nešto pre izdavanja.
Kako će izgledati omot ploče?
Omot je jedna vrlo ozbiljna stvar i tako se mora shvatiti. Zato još uvek nije odlučeno šta će se tačno tamo nalaziti, ali je definitivno da će on prezentovati ono šta muzika ima da kaže.
Kako doživljavaš današnje vreme i umetnost danas u ovim okolnostima?
Kao fazu. Samo kvalitet ostaje. Ja, nažalost, mogu da se zadržim samo na nekoliko izvođača današnjice, što se muzike tiče, dok se u ostalim granama umetnosti svakodnevno bude neke potencijalno ozbiljne stvari u kojima će, nadam se, svet videti nešto što će ih kupiti, i što će ostati upamćeno. Drago mi je da živimo u takvom vremenu kakvo jeste, jer da ono ne postoji, ne bi postojala brzina kojom ljudi mogu da uče i da rade na sebi i svojim talentima. Svako vreme je dobro za sebe. Mislim, pre pedeset godina je bilo teže naučiti kako da sviraš neki instrument, ali kakvu god pesmu napisao, to bi bilo nešto novo što niko nikada nije čuo, dok je danas obrnuto. Pa ne govorim samo za muziku, već za sve u životu. Tako da je danas originalnost nešto što će jedino ostati za budućnost. Moram da dodam i da umetnici rade to što rade iz ljubavi, kao što to rade i doktori, inženjeri, pravnici… Samo što danas to retko ko vidi, zato je umetnost postala veoma “neobećana” struka, koju većina smatra samo za hobi. Ali, ona je zapravo sve što nas okružuje.
Imaš li misiju u muzici?
Svi koji su muzičari i koji stvaraju svoje pesme znaju da se muzika mora spasiti. Problem nastaje onda kada neko pomisli da je rođen da bi je spasio. Nažalost niko nikad nije mogao to da uradi sam. Može, naravno, ali uvek se tu nađe neko drugi koji vuče na svoju stranu. Tada nastaje idealan balans. Zato je muzika u periodu od početka šezdesetih do kraja 20. veka bila tako kvalitetna. Moja misija je da budem ono što osećam da treba da budem. Ako možeš da zračiš tom energijom dovoljno da privučeš pažnju, onda je to to. Samo verujem da treba da bude veći broj takvih ljudi. I automatski će se u toj misiji pronaći kvaliteti.
Novogodišnje želje i odluke i poruka čitaocima Oblakodera?
Bila je ovo lepa godina. Dobra, loša vremena, ali šta ćeš, to je život. Bilo bi dosadno da je samo dobro. Verujem da će sledeća godina biti nezaboravna. Ipak polako izlazimo iz druge decenije i dočekujemo treću. Tako da svima želim samo ljubav, zdravlje i sreću. To je ono što svima treba. Srećna Nova godina i Božić!
Autor teksta: Aleksa Ćelap
0 Comments