<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Ivan Radisavljevic, autor sa Oblakoder</title>
	<atom:link href="https://www.oblakodermagazin.rs/author/ivan/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://www.oblakodermagazin.rs/author/ivan/</link>
	<description>Magazin</description>
	<lastBuildDate>Thu, 22 Oct 2026 09:06:39 +0000</lastBuildDate>
	<language>en-US</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=6.5.14</generator>

<image>
	<url>https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2018/05/cropped-IKONICA-SAJT2-32x32.png</url>
	<title>Ivan Radisavljevic, autor sa Oblakoder</title>
	<link>https://www.oblakodermagazin.rs/author/ivan/</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Vozom koji kasni &#8211; pohvala sporom putovanju</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/vozom-koji-kasni-pohvala-sporom-putovanju/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/vozom-koji-kasni-pohvala-sporom-putovanju/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 22 Oct 2026 09:06:37 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Salon]]></category>
		<category><![CDATA[predrag momčilović]]></category>
		<category><![CDATA[vozom koji kasni]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=132266</guid>

					<description><![CDATA[<p>Intervju sa Predragom Momčilovićem</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/vozom-koji-kasni-pohvala-sporom-putovanju/">Vozom koji kasni &#8211; pohvala sporom putovanju</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p>Aktivista zelenih politika, bicklista, novinar, publicista, sve je to Predrag Momčilović. Od sada, Predraga možemo zvati i – piscem. Preciznije, putopiscem.</p>



<p>Njegova knjiga „Vozom koji kasni” (Safara, 2026.) žanrovski gotovo da je neodrediva. Nastala kao zbirka kolumni koje je Predrag pisao za Oblakoder, uobličenih tako da ih možete iščitavati i kao reportaže, razglednice, dnevničke zapise ili memoare, knjiga „Vozom koji kasni” najpre je insert, isečak iz života ozbiljnog i savesnog voznog putnika.</p>



<p>Bez otkrivanja najzanimljivijih, ali i najnežnijih detalja ove dirljive zbirke (dirljive kako samo može biti onaj trenutak osamljenosti u kupeu u toku noći), navodimo da čitalac uz Predragove misli zuji od Brisela do Berlina, od Bara do Kikinde, kroz Vojvodinu, istočnu Srbiju i drugde. Sve to premreženo je opservacijama pronicljivog posmatrača. Tako, na jednom mestu će Predrag napisati da je godinama verovao da „iza velikih sistema postoji neki plan, a uz njega i ljudi sa vizijom kako da se taj plan ostvari (…) Kako sam stariji, sve više gubim iluziju da neko ima plan, a čini mi se i da sistem sve više zakazuje”, nakon čega će, svega par rečenica kasnije, napisati da je bio neizmerno srećan da su Beograd i Zrenjanin ponovo spojeni železničkom linijom.</p>



<p>U pogovoru urednica izdanja Jelena Vukićević navodi da je jedno od osnovnih Predargovih načela poverenje u pažnju. Tako će nam predočiti poređenje načina na koji ljudi u železničkim stanicama u Nemačkoj i u Srbiji žickaju novac, kako su mu neki ljubazni ljudi pomogli da pronađe izubljeni foto-aparat, kao i s kakvim nevoljama će se suočiti putnik koji poželi da u voz ukrca svoj bicikl.</p>



<p>„Knjiga je pre svega neka vrsta putopisa, ali žanrovski neodređenog putopisa. Nažalost, čini mi se da su putopisi sa pojavom društvenih mreža i dostupnošću informacija, ali i jeftinog i brzog putovanja gotovo nestali, pa ovaj putopis ima taj vajb vraćanja u prošlost koja je stvarna ili ponekada izmaštana”, kaže Predrag za Oblakoder.</p>



<p></p>



<figure class="wp-block-image aligncenter size-large"><img fetchpriority="high" decoding="async" width="1024" height="765" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2026/10/vozom-koji-kasni-1-1024x765.png" alt="" class="wp-image-132269"/></figure>



<p></p>



<p><strong>Kad se osvrneš za napisanim kolumnama koje si uobličio u knjigu, kako gledaš na period tokom kojeg su nastajale, kao i na sve te vožnje?</strong></p>



<p><strong>Predrag Momčilović:</strong> Knjiga je nastala na osnovu kolumni koje sam pisao za Oblakoder koje su kasnije dorađene i spojene u celinu uz dodatne priče koje su se usput dešavale. Veći deo priča nastao je u periodu od jeseni 2023. do leta 2024. pa su zato i smeštene u takve celine, a i zato što dok putujem često pišem o temperaturama, vegetaciji, životinjama i svetu koji se dešava dok se krećem vozom, biciklom ili samo stojim i čekam na stanicama.</p>



<p></p>



<p><strong>Koliko su tekstovi nastajali u samim vozovima? Čitajući ih, stiče se utisak da si non-stop imao olovku i papir u rukama.</strong></p>



<p>Tokom putovanja sam uvek sa sobom nosio olovku i blokčić za pisanje kao i foto-aparat. Obično sam zapisivao najupečatljivije delove, ili samo nasumične misli koje su mi padale na pamet da bih, kada se vratim sa putovanja, seo za laptop i te crtice pretvarao u priče. Pokušavao sa da pišem dok su sećanja i detalji što svežiji, ponekada mi to nije uspevalo jer između putovanja desi se ceo jedan život, ali ponekada sam i uspevao pa mi deluje da su te priče možda i najbolje ispale. Na svom laptopu imam i veliku kolekciju fotografija vozova i železničkih stanica ali, nažalost, zbog formata one nisu stigle da uđu u knjigu.</p>



<p></p>



<p><strong>Kao naslov knjige odabrao si naslov pesme grupe „Za jednu noć&#8221;, autora Raška Jovičića. Kako je došlo do toga?</strong></p>



<p>Za naslov knjige bio sam siguran i pre nego što sam napisao prvu reč, jednostavno znao sam da naslov mora biti „Vozom koji kasni”. Ovaj naslov je ujedno i omaž van Čačka manje poznatoj rok grupi &#8211; <em>Za jednu noć</em> i njihovom prerano preminulom pevaču i tekstopiscu Rašku Jovičiću. On u ovoj pesmi kaže: „Vozom koji kasni, putem koji vidim samo ja&#8230;&#8221;. Čini mi se da je tako bilo i sa mojim putovanjima, pošto sam ponekada samo ja video ili pretpostavljao gde taj put ide, a kada se upustite u putovanje vozom po Srbiji, morate da znate da je put ipak više proces nego samo stizanje do odredišta.</p>



<p></p>



<figure class="wp-block-image aligncenter size-large"><img decoding="async" width="1024" height="748" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2026/10/fotka-sa-promocije-2-foto-goran-ivicc-1024x748.jpg" alt="" class="wp-image-132273"/></figure>



<p></p>



<p><strong>U kolumnama putuješ i kroz vreme, u detinjstvo, u daleku prošlost nekadašnje zajedničke zemlje, u budućnost i maštarije. Šta misliš, kakve price ćeš napisati u eventualnom nastavku „Voza koji kasni&#8221;?</strong></p>



<p>Voleo bih da to budu priče o nekim novim lokalnim, regionalnim i međunarodnim vozovima. Nekada mi je žao što sam prekasno rođen pa nisam mogao da putujem vozom od Beograda do Malmea, ili na ekskurziju Beograd – Moskva preko Kijeva, kako je moj otac putovao na apsolventsku ekskurziju. Voleo bih u tim budućim pričama da stanice budu nešto posećenije, a da bifei na njima budu puni ljudi koji putuju ili jednostavno piju svoj vinjak ili pivo bez žurbe. Takođe, ostalo mi je još par egzotičnih linija kojima nisam stigao da se vozim, ali se nadam da ću nekoga motivisati da to uradi, pa da umesto mene napiše priču kako je putovati vozom od Prahova do Zaječara ili od Raške do Kraljeva.</p>



<p></p>



<p><strong>Putujući kroz knjigu, negde na sredini puta čitalac doživi udarac u pleksus, kada naiđe na impresije o padu nadstrešnice u Novom Sadu. Zašto si se odlučio da to uvrstiš u knjigu? Da li ti je delovalo neizbežno?</strong></p>



<p>Kao neko ko obožava vozove često ih romantizujem, ali baš zato mi je bilo važno da razbijem tu iluziju da iza vozova stoje samo romantični i lepi trenuci. Nekad iza vozova stoje zli, loši i nemarni ljudi i to nije samo kada je u pitanju tragedija na stanici u Novom Sadu. U knjzi pominjem i tragediju koja se desila 1941. godine Smederevu, kada je jedan voz nestao u eksploziji, pominjem i ratni zločin iz 1993. godine u stanici Štrpci, kada je iz voza kidnapovano dvadeset ljudi samo zato što su imali „pogrešno&#8221; prezime. A pod samom nadstrešnicom u Novom Sadu sam stajao toliko puta da se ni sam ne sećam, pa je osećaj da smo svi mogli da završimo pod tom nadstrešnicom zato i tako jak.</p>



<p></p>



<p><strong>Na izlasku iz knjige kažeš, otprilike, da nisi mnogo pametniji nego pre početka serije putovanja vozom. S druge strane, čitalac, nakon čitanja ove knjige, bogatiji je za toliko toga. Šta misliš o tom kontrastu?</strong></p>



<p>Ovo nije neka pretenciozna knjiga koja donosi neki veliki zaplet i pouke, više je zamišljena kao nešto što čitate usput dok se vozite, vozom, gradskim prevozom, ili dok čekate u parku ili kod kuće, pa malo dremnete, pa nastavite. Knjiga je pisana kao pohvala sporom putovanju, putovanju koje ne donosi velike promene, kao pohvala dremki i spavanju. Ja sam tokom svojih putovanja često propustio najlepše delove puta jer mi se spavalo, ali nije mi uopšte žao.</p>



<p></p>



<p><strong>Fotografije: </strong>Ivan Ivić</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/vozom-koji-kasni-pohvala-sporom-putovanju/">Vozom koji kasni &#8211; pohvala sporom putovanju</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/vozom-koji-kasni-pohvala-sporom-putovanju/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Izaberi zbor – novi (stari) način borbe i političke organizacije?</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/izaberi-zbor-novi-stari-nacin-borbe-i-politicke-organizacije/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/izaberi-zbor-novi-stari-nacin-borbe-i-politicke-organizacije/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 22 Apr 2025 12:36:35 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Lift]]></category>
		<category><![CDATA[blokada]]></category>
		<category><![CDATA[plenum]]></category>
		<category><![CDATA[političko organizovanje]]></category>
		<category><![CDATA[samoorganizovanje]]></category>
		<category><![CDATA[studenti]]></category>
		<category><![CDATA[zbor]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=125461</guid>

					<description><![CDATA[<p>Srbija je danas zemlja velikog previranja, toliko je bar jasno</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/izaberi-zbor-novi-stari-nacin-borbe-i-politicke-organizacije/">Izaberi zbor – novi (stari) način borbe i političke organizacije?</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p>Osim ako ne živite ispod kamena znate čemu smo sve svedočili poslednjih meseci: velike, često dirljive, studentske šetnje kroz Srbiju, do Novog Sada, Kragujevca, Niša i Beograda i Novog Pazara, veliki protesti u tim ali i drugim gradovima, blokade depoa GSP-a u Beogradu, blokada saobraćajnice ispred televizije <em>Informer</em>&#8230;</p>



<p>Sve ove oblike protesta u organizaciji studenata u blokadi odlikovala je visoka organizovanost, umešnost i sposobnost studenata da drže stvari pod kontrolom. Uzevši u obzir da kroz plenume studenti uspevaju da se <em>samoorganizuju</em> i da zamisli efikasno sprovedu u delo, javnosti je postalo očigledno da su plenumi doveli do mobilizacije i povećanog angažovanja učesnika blokada fakulteta.</p>



<p>Kako je navedeno na sajtu <em>Univerzitetski odjek</em>, „studentski plenumi su direktno demokratsko-borbene strukture. Kao otvoreni forumi, gde svaki student ima pravo da diskutuje i glasa o pitanjima strategije i taktike studentske socijalne borbe. Odluke plenuma su javne, podložne kritikama i izmenama od strane učesnika plenuma. To plenum čini neuporedivo otpornijim na tajne manevre i malverzacije iza zatvorenih vrata.”</p>



<p></p>



<p></p>



<h3 class="wp-block-heading"><strong>Od plenuma ka zboru</strong></h3>



<p>Pokaznom nastavom studenti u blokadi demonstrirali su javnosti (a i sebi samima) kako u obeshrabrenom društvu prilično razoračanom u politiku, udruživanje i predstavničku demokratiju, može doći do pozitivnih promena.</p>



<p>Nedavno su studenti u blokadi pozvali građane da se samoorganizuju i da pristupe učešću u zborovima. Od tad, na više desetina mesta širom zemlje održani su zborovi građana: u Čačku, Kragujevcu, Topoli, Ćićevcu, Kruševcu, Zaječaru, Velikoj Plani, Požarevcu, Negotinu, Opovu, Makovu, Novom Pazaru&#8230; Teško je i izbrojati.</p>



<p>Zakon o javnoj upravi i lokalnoj samoupravi Republike Srbije zbor vidi kao jedan od <em>načina neposrednog učešća građana u ostvarivanju lokalne samouprave</em>, pored narodne incijative i referenduma.</p>



<p>Prema slovu zakona, način sazivanja zbora građana, njegov rad, kao i način utvrđivanja stavova zbora uređuje se statutom i odlukom skupštine opštine. U praksi, <em>zbor građana raspravlja i daje predloge o pitanjima iz nadležnosti organa jedinice lokalne samouprave</em>.</p>



<p>„Zborovi jesu legalni, ali je njihova moć u u okviru postojećih zakona ograničena statutima na brojne načine, te svedena na savetodavnu ulogu. Uprkos tome, odluke donesene na zborovima i te kako imaju težinu, zato što imaju veći legitimitet od bilo koje političke odluke donete sa vrha’’, smatra Dušanka Milosavljević, sociološkinja i istraživačica-saradnica na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju. Prema njenima rečima, upravo je zbog legitimiteta važno izaći izvan uskih okvira zakonske regulacije zborova.</p>



<p>„Treba promišljati i šire načine na koje je moguće praktikovati narodnu volju, dakle i u izvršnom smislu. Studenti su ovo pitanje rešili preko sistema radnih grupa koje sprovode odluke donesene na plenumu, odnosno, imaju određenu vrstu izvršne vlasti’’, kaže Dušanka.</p>



<p>Na zborovima studenti su preuzeli ulogu neke vrste instruktora. Oni pomažu u samoj organizaciji zbora, pri čemu su studenti na zboru njegovi aktivni učesnici u statusu građana.</p>



<p>Apsolventkinja na Fakultetu političkih nauka Iva Kojić za Oblakoder kaže da zbor predstavlja većinski ekvivalent studentskim plenumima.</p>



<p>„Samim tim, ideja zborova javila se kao odgovor na jasnu želju građana da i oni iskuse takav vid samoorganizovanja“, kaže ona.</p>



<p>Smatra da je ključna razlika zbora u odnosu na dosad poznate forme političkog organizovanja to što na zboru postoji aktivan angažman svakog građanina kroz javljanje za reč, ili samo davanje predloga za glasanje.</p>



<p>Iva za najvažniju posledicu ove inicijative smatra konačno postavljanje pitanja političke kulture u našoj zemlji.</p>



<p>„Do sada je ono bilo zanemareno, ignorisano, a zborovi i plenumi su nas sve trgli da se zapitamo zašto dopuštamo da se našom sudbinom igra korumpirana manjina”, kaže Iva.</p>



<p></p>



<p></p>



<figure class="wp-block-image aligncenter size-full"><img decoding="async" width="1348" height="1164" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2025/04/izaberi-zbor-novi-stari-nacin-borbe-i-politicke-organizacije-ilustracija-masa-avramovic-oblakoder-1.jpg" alt="" class="wp-image-125573"/></figure>



<p></p>



<h3 class="wp-block-heading"><strong>Je li zbor političko organizovanje?</strong></h3>



<p>Učesnici zborova s kojima je razgovarao novinar Oblakodera potvrđuju da na samom zboru ljudi pokazuju entuzijazam za učešćem, da je vidljiva politička dimenzija tog entuzijazma, kao i da je uglavnom volja učesnika usmerena protiv vladajućeg režima.</p>



<p>Učesnik zbora boegradske MZ Vračar vidi zborove prosto kao jedan od formi šireg fenomena studentsko-građanskog protesta koji je u toku.</p>



<p>„Ogromna većina ljudi ide na proteste i protivi se režimu SNS-a. Ima i nešto apolitičnih, apstinenata, mada su se oni do sada već ’utopili u svenarodni bunt’. Energija je za sada dobra, ljudi su voljni da se angažuju’’, kaže nam učesnik, i dodaje da prema njegovom iskustvu, učesnici zbora razumeju da učestvuju u političkoj aktivnosti i da to ne doživljavaju kao nešto loše. Navodi da su na zboru ljudi raspoloženi, željni debate i nastoje da se njihov glas čuje.</p>



<p>On primećuje da su do sada su najvidljivije posledice zbornog organizovanja blokada SNS štandova po Srbiji, što i nije loše za početak. Prema njegovim rečima, u nekoj srednjeročnoj budućnosti biće izazovno za narodne zborove da ‘prežive’ pad vlasti SNS-a, koji se sada već izvestan.</p>



<p>Pored nesumnjivo velikog entuzijazma, ono čemu se može svedočiti na zborovima je osetljivost učesnika na sam pojam politike. Često ne mogu da procene je li zbor oblik političkog (samo)organizovanja, brine ih treba li na njima da učestvuju članovi političkih stranaka, koliko ambiciozno treba da se postave i kakvom vrstom problema da se bave&#8230;</p>



<p>Takvo je i iskustvo učesnice zbora beogradskog naselja Banjica, koja navodi svoj utisak da je bio reč o političkom skupu i da se njome na zboru bave, ali istovremeno primećuje da mnogi građani imaju dilemu da li se oni na taj način bave politikom ili ne.</p>



<p>„Pojedinci su doslovce isticali da ’nisu ovde da se bave politikom nego zborom’. Zanimljivo je da je na našem zboru pokrenuto i pitanje zaštite izbornog procesa, a na zboru na jednoj drugoj opštini ljudi su zahtevali da na zboru ne učestvuju članovi stranka ili nevladinih organizacija. Oni se ipak u tome ne snalaze, dugo ili nikad nisu učestvovali u procesu participacije. Očigledno je da imaju pomoć studenata u praktičnom organizovanju samog zbora’’, navodi ona.</p>



<p>A šta to studenti čine kako bi pomogli održavanje zborova? Apsolventkinja FPN Iva nam kaže da studenti u tom statusu pružaju podršku u početnim koracima organizacije zborova i da građanima stoje na raspolaganju kad je reč o osnovnim pitanjima organizovanja zbora, poput moderacije, rasporeda zadataka unutar zborova, pitanje legalnosti zbora i slično.</p>



<p>„U statusu studenata, mi smo tu kako bismo pružili podršku u ovim početnim koracima organizacije zborova. Studenti u blokadi nedavno su na svom zvaničnom Instagram nalogu objavili priručnik za zborove, a naša želja je da tim priručnikom razjasnimo većinu nedoumica koje su se do sada javile po pitanju zborova’’, ističe <strong>Iva</strong>, dodajuči da su teme o kojima se trenutno najviše diskutuje zastarelost i neadekvatnost statuta opština i zakon o lokalnoj samoupravi, koji su se, prema njenim rečima, pokazali kao nedovoljno razrađeni i šuplji kada je u pitanju ovaj oblik praktikovanja direktne demokratije.</p>



<p>Pitali smo <strong>sociološkinju Dušanku</strong> da li zborovi mogu dovesti do toga da građani konačno pomisle da ne samo da je okej, nego da je potrebno baviti se politikom?</p>



<p>„Zborovi su najbolji način za uključivanje običnih ljudi u politiku, zato što im jedino oni omogućavaju neposredno bavljenje i odlučivanje o stvarima koje se tiču kako njihovog ličnog, tako i zajedničkog i javnog interesa. Jedino putem direktno-demokratskih tela u kojima svako glasa u sopstveno ime, bez posrednika i predstavnika, možemo donositi istinski demokratske političke odluke <em>odozdo“</em>, navodi <strong>Dušanka</strong>.</p>



<p>Ističe da je važno o zborovima razmišljati i van „lokalnog“ okvira, koji se uglavnom shvata u teritorijalnom smislu.</p>



<p></p>



<p></p>



<h3 class="wp-block-heading"><strong>Šta dalje?</strong></h3>



<p>Dušanka podseća da narodni zborovi hipotetički mogu dovesti do povratka neposrednog odlučivanja ne samo na lokalnom nivou, već i u slučaju njihove međusobne koordinacije, na višim nivoima.</p>



<p>„Kako se za sada čini, to nije sasvim izvesno. Međutim, još je rano za donošenje takvih zaključaka, dajmo im vremena da zažive. Ko je pre četiri meseca mogao da pretpostavi da će ikakvi narodni zborovi postati praksa?’’, kaže ona.</p>



<p>Smatra da je ključna razlika zbora u odnosu na, kako kaže, dosadašnje hijerarhijske modele organizovanja što se konačno briše razlika između ,,protagonista” i ,,publike”, organizatora protesta i protestne mase, govornika i slušalaca.</p>



<p>„Ujedno, zborovi brišu postojeće nejednakosti među učesnicima, tako što svi imaju jednak glas, nezavisno od toga da li su žene ili muškarci, bogati ili siromašni, školovani ili ne, da li su članovi određene političke organizacije ili partije. Samoorganizovani zborovi omogućavaju jednakost svih učesnika pokreta i svačiji glas jednako vredi’’, navodi Dušanka.</p>



<p>Povodom pesmističnih stavova da u Srbiji nema kulture i tradicije samoorganizovanja, ona smatra da je to netačno, navodeći da naše društvo ima izrazitu kulturu samoorganizovanja, i podseća na nekoliko primera iz prošlosti.</p>



<p>„Od najranijih primera poput buna, ustanaka i moba, preko samoupravnih radničkih saveta, mesnih zajednica i zadruga, solidarnih izgradnji stambenih objekata, omladinskih radnih akcija, do današnjih zborova. Brojni su primeri svakodnevnog samoorganizovanja poput zajedničkih bašti i bibilioteka u komšilucima, samoorganizovanih festivala, ali i odbrane ljudi od izvršitelja i obezbeđivanja hrane i druge vrste pomoći onima kojima je potrebna”, kaže ona.</p>



<p>Apsolventkinja FPN Iva Kojić kaže da je u budućnosti nesumnjivo potrebna dalja koordinacija i uvežbana komunikacija, ali i izražava veru da ovakav vid organizovanja može da zaživi na lokalu.</p>



<p>„Revizija zakona je preko potrebna, ali je legitimitet zborova upravo u pravu građana na mirno okupljanje. Zajedništvo koje su ovi zborovi pokazali ne sme biti zanemareno’’, naglašava Iva.</p>



<p>I tako, nakon godina protesta, demonstracija, izbora i postizborne patologije, ono čemu građani Srbije svedoče poslednih meseci izrodilo je nešto zaista autentično. Zbor za naše sagovornike potencijalno nudi rešenje za široko socijalno nezadovoljstvo, u uslovima kada standardne demokratske procedure gotovo da nemaju nikakav legitmitet. I sami studenti u blokadi više puta su naglasili da su blokade i sve što ih prati – proces, pa se tom analogijom može zaključiti da smo na početku etabliranja zbora kao vida političkog odlučivanja. Ipak, u političkoj klimi povišene temperature i sve većeg zaoštravanja društvenih okolnosti, teško je išta iole preciznije predvideti.</p>



<p></p>



<p><strong>Ilustracija:</strong> <a href="https://www.instagram.com/mash_ta/">Maša Avramović</a></p>



<p></p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/izaberi-zbor-novi-stari-nacin-borbe-i-politicke-organizacije/">Izaberi zbor – novi (stari) način borbe i političke organizacije?</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/izaberi-zbor-novi-stari-nacin-borbe-i-politicke-organizacije/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Bajaga i Instruktori danas</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/bajaga-i-instruktori-danas/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/bajaga-i-instruktori-danas/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 03 Sep 2024 14:13:52 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Podrum]]></category>
		<category><![CDATA[Špijunka]]></category>
		<category><![CDATA[bajaga]]></category>
		<category><![CDATA[bajaga i instruktori]]></category>
		<category><![CDATA[koncert]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=114738</guid>

					<description><![CDATA[<p>O karijeri i statusu jedne od najvećih muzičkih zvezda ovih prostora u prethodnih gotovo 50 godina</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/bajaga-i-instruktori-danas/">Bajaga i Instruktori danas</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p>Šta je danas za vas Bajaga? Je li reč o „maštaru, pedantnom slikaru jednog nepreglednog urbaniteta, nostalgičaru, starijem bratu, najvećem pesniku vedrine&#8221; (Petar Popović)? Da li je on „lepo vaspitan, umiven i očešljan momak za kojeg je lako pretpostaviti da je omiljen u svom zemunskom komšiluku&#8221; (TV Revija)? Talentovani i svestrani kompozitor i aranžer, stihopisac čije pesme na najkomunikativniji način pričaju o srećnim i manje srećnim ljubavima i (izrazito nepolitično) o političkoj situaciji epohe?</p>



<p>Na kraju, da li je Bajaga pogonsko gorivo za mimove, TikTokove i slične efemerne forme današnjice? On je, bez svake sumnje, sve to, ali i više od toga.</p>



<p>U 40 godina za nama Bajaga je, zajedno sa svojim Instruktorima (pozitivne geografije), stvarajći muziku, stihove i melodije kao refleksiju na okolinu i sopstvenu unutrašnjost, postepeno postao nezaobilazna kulturna i pop-kulturna činjenica.</p>



<p>Danas prepoznat kao jedan od nosećih stubova rok muzike (u najboljem smislu te reči) u Srbiji i nekadašnjoj velikoj državi, Bajaga je među retkima koji je za sebe obezbedio luksuz da traje i stvara uz gotovo neograničenu količinu dostojanstva. „Koncert za kraj leta’’, kako ga je nazvao u razgovoru s Brankom Rosićem, održan 31. avgusta, i kojim je proslavio 40. godišnjicu karijere, samo je sve to potvrdio.</p>



<p></p>



<h4 class="wp-block-heading"><strong>Ja sam se ložio na tebe, Muzičari koji piju, Kad hodaš&#8230;</strong></h4>



<p>Rođen u Bjelovaru 19. februara 1960, Bajaga je detinjstvo i mladost proveo u Zemunu, koji će postati prva kulisa njegovih pesama o Beogradu. Nakon što je uzeo učešće u mnoštvu mladalčkih bendova, među kojima treba izdvojiti <em>TNT</em>, <em>Ofi</em>, i <em>Glogov kolac</em>, Bajaga je upoznao, prema njegovim rečima, jednog od trojice najboljih rok gitarista u Jugoslaviji &#8211; Rajka Kojića. Kojić je, zajedno s Borom Đorđevićem, Mišom Aleksićem i Vickom Milatovićem, upravo osnovao Riblju Čorbu, a oni su (da ne bi ličili na <em>Bijelo dugme</em>) prazninu na bini odlučili da popune ritam gitaristom. Izbor je pao na Bajagu.</p>



<p>„Bora me je pitao da li umem da pevam terce. Rekao sam da umem, i tu sam ga slagao. Ali bilo mi je važno da sviram’’, rekao je Bajaga jednom prilikom.</p>



<p>Saradnja s Čorbom obezbedila je tek svršenom srednjoškolcu da stekne prekopotrebnu kilometražu &#8211; i koncertno, i u stvaranju pesama. Kao autor muzike, Bajaga je debitovao na drugom Čorbinom albumu <em>Pokvarena mašta i prljave strasti</em>, gde je potpisao <em>Dva dinara druže</em> i <em>Evo ti za taksi</em>, a kao kompletan autor, na narednim albumima napisao je <em>Ja sam se ložio na tebe</em>, <em>Muzičari koji piju</em>, i, naravno <em>Kad hodaš</em>.</p>



<p>Dosta toga se zna o tome kako je došlo do toga da snimi prvi samostalni album <em>Pozitivnu geografiju</em>. Ovde se nećemo previše zadržavati na tome, ali treba pomenuti da je Bajaga, nakon šest godina provedenih u Čorbi sazreo kao autor i imao dovoljno spremnih pesma za samostalni LP. Čuveni Bata Kovač je, nakon što je čuo demo snimke, Bajagu maltene izvukao iz kreveta u stanu u Kosovskoj ulici i odveo ga u Studio 5 (danas bioskop Takvud). Kovač je bio producent na toj ploči. Na snimanju, pojavili su se prvi obrisi ekipe koja će pratiti Bajagu na promotivnim koncertima i postati prvi Instruktori. To su Milorad Žika Milenković, do danas Bajagin čovek od poverenja i najdugovečniji saradnik, Dejan Cukić, Miroslav Cvetković, Vlada Golubović i Nenad Stamatović. Osim Golubovića, originalni Instruktori bili su gosti na bini na nedavno održanom avgustovskom koncertu na Ušću.</p>



<p></p>



<h4 class="wp-block-heading"><strong>Pozitivna geografija, Sa druge strane jastuka, Jahači magle, Prodavnica tajni</strong></h4>



<p>Tom pločom otvorena je prva faza Instruktora, a obuhvata, dakle, <em>Pozitivnu geografiju</em>, <em>Sa druge strane jastuka</em>, <em>Jahače magle</em> i završava se sa <em>Prodavnicom tajni</em>. Reč je o sredini i drugoj polovini osamdesetih godina prošlog veka, koju je obeležio prvi veliki uspon turbo-folka (pre svih, naravno, Lepe Brene), post-bebekovska era <em>Bijelog dugmeta</em>, novi projekti novotalasnih autora (<em>Električni orgazam</em>, <em>Ekatarina velika</em>, <em>Prljavo kazalište</em>, <em>Film</em>, derivati <em>Idola</em>, <em>Azre </em>i drugih) sarajevski Novi primitivizam (<em>Zabranjeno pušenje</em>, <em>Crvena jabuka</em>, <em>Bombaj štampa</em>, <em>Elvis Džej Kurtović</em> i drugi)… Ukratko – poplava autora i originalnih izraza. Gde je tu bilo mesto za Instruktore? Štampa onog vremena opisivala ih je kao bend koji, pre svega, donosi vedrinu, koji gradsku zabavu i atmosferu prenose na vinil, ali tako da je „ipak potreban izvestan IQ’’ da biste ih slušali.</p>



<p>Svaki od ta četiri albuma ispunjen je hitovima i pesmama od kojih se najveći broj i danas izvodi na koncertima, a nešto manji broj tih stvari postale su klasici domaće rok muzike. Nabrojaćemo samo neke od njih (pošto bi kopmletno nabrajanje značilo diktiranje spiska od nekih 30 i nešto pesama): <em>Berlin</em>, <em>Tamara</em>, <em>Limene trube</em>, <em>Sa druge strane jastuka</em>, <em>Zažmuri</em>, <em>Rimljani</em>, <em>220</em>, <em>Gde stiže moje sećanje</em>, <em>Ja mislim 300 na sat</em>, <em>442 do Beograda</em>, <em>Verujem-ne verujem</em>, <em>Plavi safir</em>, <em>Život je nekad siv a nekad žut</em>, i mnoge druge.</p>



<p></p>



<h4 class="wp-block-heading"><strong>O „vojnoj muzici’’ i „vojnicima po rovovima’’</strong></h4>



<p>Pored ljubavnih i ličnih pesama, mnoge Bajagine pesme su nepolitično govorile o sentimentu koji je mračno čekao iza ćoška da prođe zabava. Na primer, <em>Rimljani </em>su suptilno govorili o situaciji u južnoj autonomnoj pokrajini. U <em>Limenim trubama</em> bilo je reči o „vojnoj muzici’’, a u <em>Dvadesetom veku</em> o „vojnicima po rovovima’’ i „ludacima po krovovima’’. Za vreme snimanja Prodavnice tajni u studiju u blizini pokrajinske vlade u Novom Sadu 1988, dešavala se famozna Jogurt-revolucija. Bajaga se već prvom pesmom s <em>Pozitivne geografije</em> deklarisao kao pacifista, i nije sebe smatrao autorom koji govori o politici. Rečima: „smatram da politika treba da ima mesta u rok muzici, ali meni to ne leži&#8221;, i „mi u roku imamo posebnu obavezu da budemo iznad situacije&#8221; opisivao je razloge da se ne petlja u dnevnu politiku.</p>



<p>Međutim, krajem osamdesetih i cele naredne dekade dešavalo se ono o čemu se previše i premalo već zna. U novonastalim ratnim okolnostima, Bajaga je uspeo da ostane čistog obraza i da, za razliku od mnogih svojih kolega iz brojnih novonastalih državica ostane daleko od „vojne muzike’’. To – daleko – značilo je sviranje za <em>bisere rasute po celom svetu</em>. Bajaga je, najpre samostalno, uz podršku programiranog benda na mini-disku, a nakon toga i uz podršku <em>Instruktora</em>, svirao u novim staništima bivših Jugoslovena &#8211; od Ciriha i Stokholma, pa sve do Toronta, Čikaga i Perta. U toj dekadi, neplodnoj i negostoljubivoj za bendove, pogotovo sa puno članova poput <em>Instruktora</em>, započeta je njihova druga faza.</p>



<p>Najpre su 1993. (ozloglašene po galopirajućoj inflaciji i famoznim pričama da se za jednu mesečnu platu mogla kupiti jedna pašteta i rolna toalet-papira) snimili <em>Muziku na struju</em>, a potom i <em>Od bižuterije do ćilibara</em> (kako je to konstatovao novinar Ivan Ivačković, ovaj potonji album ne liči na „bilo šta što su Instruktori radili. To je ablum bez pesama koje menjaju život, ali je očigledno da Bajagin dar za pravljenje savršenih melodija nije potrošen’’). Ti albumi svedoče o autoru koji, uprkos užasnim životnim okolnostima, nije izgubio unutrašnju vedrinu i optimizam. Međutim, te dobre ljudske karakteristike nalazile su se pred stalnim udarima, pa tako u <em>Tvoja je gajba sigurna</em> Bajaga peva o „pucnju&#8221; i „sirenama’’, dok u <em>Ovo je Balkan</em> konstatuje da su „ovu zemlju pravili i ratnici i pesnici&#8221; i da „svakih pedeset leta izbije rat&#8221;.</p>



<p></p>



<p></p>



<h4 class="wp-block-heading"><strong>Još te volim</strong></h4>



<p>Pored toga, Bajaga je ispisivao posvete rokenrolu (<em>Muzika na struju</em>, <em>Mali svira gitaru</em>, <em>Nezgodna varijanta</em>), kao i neke od svojih najepših (i najpotcenjenijih) ljubavnih stihova (<em>Od bižuterije do ćilibara</em>, <em>Grudi nosi ko odlikovanja</em>, <em>Još te volim</em>, <em>Leti leti ptico</em>). Srećom po Bajagu (a i nas), rat je prestao, a on je 2001. snimio <em>Zmaj od noćaja</em>, koji, uprkos naslovnoj numeri, donosi i neke stvari koje su za zaborav. Na primer, nema mnogo onih koji i danas pevuše <em>Alu </em>ili <em>Perlu</em>. Ali, na toj ploči koja otvara četvrtu fazu <em>Instruktora</em>, čujemo i savršenu pesmu trenutka – obradu Clash-ove <em>Should I stay or should I go</em>, Žikin biser <em>Extasy, pazi</em>, i hit dostojan prve ploče – <em>Lepa Janja<br>ribareva kći</em>.</p>



<p>U pokušaju da svoju muziku ponudi generaciji koja je prihvatila i promovisala domaću hip-hop scenu, Bajaga je na albumu iz 2005. <em>Šou počinje u ponoć</em> doneo pesme s dosta modernijim ritmovima i produkcijom. Međutim, kako je to primetio novinar Miloš Jovanović, „bend na ovom albumu, nažalost, zvuči pomalo istrošeno, umorno, kao i glavni tekstopisac sa njima&#8221;. To se najviše očitava na <em>Padaj kišo keve ti</em>, <em>Fanki taksi</em>, ili na <em>Ima svet kraja dva</em>. Svetlije tačke su, naravno, <em>Bademi i so</em>, na kojoj gostuje neponovljiva Bebi Dol, i obrada Marlijeve <em>Redemption song</em>, ovde prekrštene u <em>Pesmu slobode</em>.</p>



<p>Inače, za tu, četvrtu fazu <em>Instruktora</em>, karakteristični su osećaji nesnađenosti i nesigurnosti. To je normalna stvar za muzičare koji su više od dvadeset godina prisutni na sceni, i to ne kao puki statisti, već kao fokalna tačka kompletne rok scene jedne velike, a potom jedne ne toliko velike zemlje. Kako prići novoj publici, a ostati važan staroj? I kako ostati svoj? To su pitanja na koja je bend u prvoj dekadi XXI veka davao nekad bolje, a nekad slabije odgovore.</p>



<p>Uopšte, Bajaga se u toj eri potvrdio i kao stvaralac filmske muzike i kao autor za druge. I danas na svakom  javnom okupljanju u Srbiji svi jedva čekaju da čuju <em>Pada vlada</em> iz remek-dela Dušana Kovačevića <em>Profesionalac</em>, ali iz tog filma ne treba zaboraviti ni <em>Ne udaj se Rado</em>, obradu <em>Maruške </em>ili <em>Oktobarsku kontrarevoluciju</em>. Kao autor pesama za druge izvođače, Bajaga će najverovatnije ostati upamćen kao saradnik Zdravka Čolića, za kojeg je i ranije pisao pesme, a od kojih se u poslednje vreme definitivno izdvojila <em>Moja draga</em>.</p>



<p></p>



<h4 class="wp-block-heading"><strong>Daljina, dim i tišina</strong></h4>



<p>Poslednja, za sada, faza instruktora, otvorena je albumom <em>Daljina, dim i prašina</em> (2012). Reč je o punokrvnom rokerskom albumu, kojim Bajaga odaje počast svojim uzorima i počecima, ali i na kojem imamo neke od najboljih pesama benda uopšte. Naslovna pesma <em>Stari put za Novi Sad</em>, <em>Bežiš od mene ljubavi</em>, <em>Od sumraka do svitanja</em> i druge podećaju na vreme kad je kupiti Bajagin album značilo kupiti deset hitova. Ovaj album i faza koju je otvorio govore o čoveku koji se otarasio nesigurnosti iz prethodne faze, a podstaknut tehnološkim prednostima koje je doneo internet, odlučio da s verom u sebe nastavi da samouvereno nastavi da piše pesme.</p>



<p>Albumi koji prate <em>Daljinu</em> &#8211; <em>U sali lom</em> i <em>Ovaj svet se menja</em>, svedoče o tome da je Bajaga postao autor koji piše pesme za svoj gušt, a koje i pored toga pronalaze svoj put do ušiju i srca publike. <em>Bajaga i Instruktori</em> koji, prema svdedočenjima svog šefa, poslednjih decenija sviraju oko 200 koncerata godišnje, početkom godine najavili su turneju kojom proslavljaju 40-godišnji jubilej, i ponovo se oko njih stvorio hajp kao sredinom osamdesetih.</p>



<p>Koncertom u Domu Sindikata u Beogradu podsetili su na prvi koncert u istoj hali, a koncertom na Ušću upisali su još jedan trijumf: poljana u blizini Palate Srbija bila je ispunjena ljudima dokle god je pogled sezao, a očevici tvrde da su ljudi na tribinama „stajali jedni drugima na glavama’’. Koncert je otvoren pesmom <em>Grad </em>i Bajaginim rečima: „Hvala sto ste došli na 40. rođendan našeg benda. Vi znate koliko mi volimo Beograd’’.</p>



<p>Svirali su prilično zanimljiv presek pesama, uz obaveznu količinu hitova sa prve četiri ploče, kao što su <em>Red i mir</em>, <em>Tekila gerila</em>, <em>Samo nam je ljubav potrebna</em>, <em>Tišina</em>, kao i pomalo zaboravljene <em>Rimljane </em>i <em>Strah od vozova</em>. Možda najslabiji momenat koncerta bio je medley (neko bi rekao splet) tokom kojeg su odsvirali <em>Moje drugove</em> i <em>Darju</em>.</p>



<p>Instruktori su, uopšteno, uspeli da pronađu formulu kako da u deceniji velikog uzleta, potom u deceniji propadanja, i na kraju, deceniji nesigurnosti, vrate okolnosti u svoju korist i dostojanstveno traju na sceni, u slušalicama i diskovima gramofona. Ono što je Dragan Nikolić među glumcima, Dušan Kovačević (danas inače Bajagin komšija na Senjaku), ili što je Aleksandar Đorđević među košarkašima, to su <em>Bajaga i Instruktori </em>na muzičkoj sceni: neupitna fokalna tačka i cigla u temelju kulture jedne zemlje, uz sve njene mane. Dokaz su da i, kad ste „omiljeni zet svake jugoslovenske majke&#8221;, možete da <em>skočite da vas zemlja odbaci</em>.</p>



<p>U izjavi za Oblakoder <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/pozitivna-geografija-kad-bi-mogla-da-se-vrati/" target="_blank" rel="noreferrer noopener">ranije ove godine</a>, Bajaga je rekao da je<em> silver lining</em> benda tokom čitave karijere bila pozitivna energija.</p>



<p>„Mi smo svi takvi, tako sviramo. Svi muzičari koji su svirali u <em>Instruktorima</em>, kao i momci koji sada sviraju, svi donose pozitivnu energiju i to je ono što uvek ostaje, ma koliko se menjali&#8221;, rekao je on.</p>



<p>Već pomenuti Ivan Ivačković naveo je jednom prilikom da su <em>Instruktori </em>izazvali „poslednji lep masovni zanos u Jugoslaviji&#8221;. Činjenica je da taj zanos i dalje traje.</p>



<p></p>



<p>Naslovna fotografija: Nebojša Babić</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/bajaga-i-instruktori-danas/">Bajaga i Instruktori danas</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/bajaga-i-instruktori-danas/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Pozitivna geografija, kad bi mogla da se vrati</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/pozitivna-geografija-kad-bi-mogla-da-se-vrati/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/pozitivna-geografija-kad-bi-mogla-da-se-vrati/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 23 Apr 2024 11:23:21 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Podrum]]></category>
		<category><![CDATA[bajaga]]></category>
		<category><![CDATA[instruktori]]></category>
		<category><![CDATA[koncert]]></category>
		<category><![CDATA[pozitivna geografija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=109080</guid>

					<description><![CDATA[<p>Rimejk koncerta Bajage i Instruktora iz 1984. kao zagrevanje za veliku turneju i novi beogradski koncert</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/pozitivna-geografija-kad-bi-mogla-da-se-vrati/">Pozitivna geografija, kad bi mogla da se vrati</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p><br>Ima nečeg u tome što su <em>Bajaga i Instruktori</em> prelomni koncert u karijeri odsvirali onog junskog dana 1985. kad se na Stadion malih sportova Tašmajdan izlila božja kiša, da bi potom jedan od najvažnijih koncerata u ovom veku <em>Instruktori </em>odsvirali na Kalemegdanu, kada je takođe zviznuo strašan pljusak. Reč je o svojevrsnoj reprizi koncerta 1985. godine &#8211; te 2013. bend je promovisao album „<em>Daljina, dim i prašina</em>’’, a naslovna pesma osvojila je liste slušanosti i srca nove generacije.<br><br>Obe generacije slušalaca hvalile su se, naknadno, kako su „pokisle s Bajagom’’. U filmskoj industriji sve više primećujemo prisustvo dva trenda – tzv. rimejkova i rast žanra biopic-a. Ove godine, <em>Instruktori </em>su se oprobali u žanru rimejka, a uskoro će publika moći da vidi i film, doduše, ne biopic, već dokumentarac o, u svakom slučaju neverovatnih, 40 godina benda.<br><br>O kakvom je rimejku bila reč? Instruktori su, kao što je svima poznato, prvi svoj koncert u Beogradu odsvirali 1984. u sali tadašnjeg Doma sindikata, kako bi promovisali sveže snimljen album „<em>Pozitivna geografija</em>’’ (u daljem tekstu <em>Geografija</em>). U čast obeležavanja 40 godina od izlaska albuma, bend se odlučio da napravi svojevrsnu reprizu koncerta, u istoj sali, u istom objektu, koji sada nosi naziv MTS dvorana.</p>



<p></p>



<p></p>



<figure class="wp-block-image aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1500" height="1000" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2024/04/Pozitivna-geografija-kad-bi-mogla-da-se-vrati_Oblakoder_2.jpg" alt="" class="wp-image-109127"/></figure>



<p></p>



<p><br>Ljudska bića, kažu nam naučnici, sastavljena su od oko 60 odsto vode, dok gitarista <em>Red hot čili pepersa</em> Džon Frušante tvrdi da su suze „voda koja dolazi pravo iz našeg srca’’. Računica je jednostavna – kad plače nebo, znači da se negde oslobađaju velike količine emocija. Puno emocija bilo je i kišnog 21. aprila uveče, za koncert u MTS dvorani. Publika je do poslednjeg mesta ispunila salu, i to gotovo sve generacije – od tek prohodalih klinaca, do onih koji pamte Gitarijade na Beogradskom sajmu.<br><br>Kad su se ugasila svetla, s bine su „<em>sasvim polako, kao prsti lopova</em>’’ krenule da kaplju note koje je preko klavijatura odašiljao Aleksandar Lokner – prepoznali smo „<em>Pustite me, druže</em>’’, a onda se, kao i pre 40 godina, na bini pojavila omiljena baba domaće muzike &#8211; Žika Milenković. Najavio je jednog po jednog <em>Instruktora </em>koji su nicali po bini – basistu Vladimira Čukića (koji je prošle godine zamenio dugogodišnjeg <em>Instruktora </em>Miroslava Cvetkovića), bubnjara Marka Kuzmanovića (koji je na bubnjarskoj stolici, takođe 2023, zamenio Čedu Macuru), gitaristu Marka Nježića i Loknera. A onda je, slalomom kroz publiku, i sam Momčilo Bajagić ušetao na binu i pridružio se ostalima u pesmi.<br><br>Bend je rutinski gospodario binom, i u svom maniru, dozirao energiju, kontrolišući na taj način vrhunce koncerta. To su činili ponešto izmenjenim aranžmanima u pojedinim pesmama (na primer, rege verzija „<em>Poljubi me’</em>’), kao i Žikinim kratkim monolozima, pre svega anegdotama sa mitskog koncerta iz 1984. „<em>Na tom koncertu smo se rukovali sa svima koji su došli. Danas, u vreme društvenih mreža, svi bi hteli da se slikaju, a onda bi koncert počeo u pola tri</em>’’, rekao je Bajaga sa bine.</p>



<p></p>



<p></p>



<figure class="wp-block-image aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1500" height="1000" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2024/04/Pozitivna-geografija-kad-bi-mogla-da-se-vrati_Oblakoder_3.jpg" alt="" class="wp-image-109129"/></figure>



<p></p>



<p></p>



<p><em>Instruktori </em>su, naravno, odsvirali sve pesme koje su se našle na <em>Geografiji</em>, među kojima i mnoge koje ne sviraju često. Bilo je osvežavajuće čuti kako zvuče pojedine stare pesme, ne toliko prisutne na standardnom koncertnom repertoaru benda. „<em>Kosooka</em>’’ je zvučala iznenađujuće sveže, baš kao i „<em>Znam čoveka</em>’’ i „<em>Limene trube</em>’’; delovalo je kao da je i sam bend iznenađen kako im dobro leže. Međutim, to je bio samo prvi utisak – sa svakim taktom delovalo je sve više kao da se te pesme sviraju na svakom od onih 60 i više koncerata koje <em>Instruktori </em>odsviraju u godinu dana.<br><br>„<em>Mali slonovi</em>’’, „<em>Berlin</em>’’, i „<em>Tekila gerila</em>’’ prihvaćene su, kao i uvek, uz salve oduševljenja. Bend je na početku publici poručio da će svirati pesme koje su snimljene ili napisane zaključno sa izlaskom albuma. Tako je Bajaga odsvirao stvar koju je napisao sa Nenadom Radulovićem – Nešom Leptirom, „<em>Ne daj se za pare</em>’’, pojedine pesme koje je napisao kao član Riblje čorbe – „<em>Evo ti za taksi</em>’’, „<em>Dobro jutro</em>’’ (za koju je, kako je naglasio, napisao muziku u saradnji sa bivšim basistom <em>Čorbe </em>i svojim kumom Mišom Aleksićem), „<em>Kad hodaš</em>’’, i druge. Kao i 1984, Žika je otpevao „<em>Čibu &#8211; čiba</em>’’ Ljupke Dimitrovske.<br><br>Čuti stihove u kojima se pominju Vijetnam i Kampučija (danas Kambodža), Berlin, Brazil, južna Azija i Moskva, teralo je na razmišljanje. Pogotovo kad Bajaga podseti kako „<em>ne voli vojnu muziku</em>’’ i kako „<em>ljudi beže, ljudi odlaze</em>’’. Imajući u obzir da su u vreme izlaska <em>Geografije </em>Omladinske ploču opisale kao „imaginarni pacifistički marš oko sveta’’, slušalac ne može da se ne zapita koji bi se to svestki toponimi mogli naći na nekoj današnjoj verziji ploče. Žika je sa bine pozdravio bivšeg člana i originalnog <em>Instruktora </em>Dejana Cukića, fotografkinju Goranku Matić, autorku omota <em>Geografije</em>, dok je Bajaga poseban pozdrav uputio Korneliju Bati Kovaču, koji je bio pokretačka snaga iza <em>Geografije</em>, bio producent i koji je svirao klavijature na ploči.<br><br>U publici je bilo puno prijatelja i savremenika benda: vaš reporter uočio je muzičare Zorana Kostića Caneta, Ivana Fecea Firčija, novinare Petra Popovića (koji je, podsetimo se, takoreći krstio <em>Instruktore</em>, dok je bio glavni urednik magazina Rock) i Petra Janjatovića, menadžera Ganeta Pecikozu…<br><br>Samonametnuto pravilo o sviranju pesama koje su napisane do 1984. Bajaga je prekršio najavljujući „<em>Samo nam je  ljubav potrebna</em>’’ kao poslednju pesmu. „<em>Tako će se zvati i turneja kojom obeležavamo 40 godina karijere, i u okviru koje ćemo 31. avgusta na Beogradskom hipodromu održati koncert. To je valjda jedino mesto u Beogradu gde još nismo svirali</em>’’, rekao je Bajaga.<br><br>Nakon dva bisa, bend je napustio binu i koncert je bio završen.</p>



<p></p>



<p></p>



<figure class="wp-block-image aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1500" height="1000" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2024/04/Pozitivna-geografija-kad-bi-mogla-da-se-vrati_Oblakoder_4.jpg" alt="" class="wp-image-109132"/></figure>



<p></p>



<p></p>



<p>„Hvala publici koja je došla na naš vremeplov. Ljudi su divno primili to što smo svirali pesme koje su nastale za vreme „<em>Pozitivne geografije</em>’’ i pre. Znam da ima pesama, koje ljudi ne znaju mnogo, ali su lepo reagovali. Ispostavilo se da je to dobar prvi album, ima puno pesma koje su ljudi pevali i koje vole’’, rekao je Bajaga nakon koncerta.<br><br>On je za Oblakoder ocenio da je <em>Geografija </em>prošla test vremena.<br><br>„<em>Ne bih ja tu ništa menjao. To je dobar album, ljudi znaju pesme i ima dosta hitova</em>’’, rekao je Bajaga. Na pitanje koliko je važan za prvi album <em>Instruktora </em>bio važan Bata Kovač, Bajaga je rekao da je reč o čoveku koji ga je „uhvatio za ruku i odveo da potpiše ugovor za snimanje ploče’’.<br><br>„Ja sam tada živeo u jednom stanu u Kosovskoj ulici, spremali smo pesme za „<em>Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju</em>’’, a Bata je bio producent te ploče. Poslušao je pesme koje sam ja tada komponovao i rekao da to mora da se snimi. Svirao je klavijature na tom albumu, a svirao je i na našem koncertu u Domu sindikata. Pokušali smo da sada Lokija na bini, na početku, malo sakrijemo i tako damo omaž Bati. On i ja smo i kasnije sarađivali, na primer, na pločama Zdravka Čolića. Ja sam uglavnom pisao tekstove za muziku koju je on komponovao. Bata je sigurno jedan od najboljih muzičara sa naših prostora. Mnogo sam voleo njegovu muziku, voleo sam da slušam Korni grupu…’’, rekao je vođa <em>Instruktora</em>.<br><br>Svima je poznato da su Instruktori menjali postavu, neki članovi su odlazili, neki dolazili, sam Bajaga je kao autor sazrevao i menjao se. Upitan šta je to što se čuje na <em>Geografiji</em>, a što se provlačilo kroz rad benda do danas, on je rekao da je odgovor jednostavan.<br><br>„To je pozitivna energija. Mi smo svi takvi, tako sviramo. Svi muzičari koji su svirali u Instruktorima, kao i momci koji sada sviraju, svi donose pozitivnu energiju i to je ono što uvek ostaje, ma koliko se menjali’’, rekao je Bajaga.<br><br>I to je živa istina. I 40 godina nakon objavljivanja i nakon prvog koncerta u Beogradu, „<em>Pozitivna geografija</em>’’ vodi na mirovni marš oko sveta, kako spoljnog, tako i onog unutar nas. Koncert održan dok je „na zadnjem spratu solitera’’ u kojem se nalazi MTS dvorana padala kiša, može da se posmatra i kao zagrevanje za veliku turneju i velki beogradski koncert 31. avgusta. „<em>Samo nam je ljubav potrebna</em>’’, sasvim prigodan naziv turneje. A pored toga, ni „<em>Pozitivna geografija</em>’’ nije na odmet.</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/pozitivna-geografija-kad-bi-mogla-da-se-vrati/">Pozitivna geografija, kad bi mogla da se vrati</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/pozitivna-geografija-kad-bi-mogla-da-se-vrati/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Buđenje zmaja i desnice, smiraj jednog i početak drugog sukoba</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/budenje-zmaja-i-desnice-smiraj-jednog-i-pocetak-drugog-sukoba/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/budenje-zmaja-i-desnice-smiraj-jednog-i-pocetak-drugog-sukoba/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 31 Jan 2024 13:01:15 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Lift]]></category>
		<category><![CDATA[argentina]]></category>
		<category><![CDATA[BRIKS]]></category>
		<category><![CDATA[izbori]]></category>
		<category><![CDATA[Kina]]></category>
		<category><![CDATA[politika]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://www.oblakodermagazin.rs/?p=103382</guid>

					<description><![CDATA[<p>Gde smo to 2024. godine?</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/budenje-zmaja-i-desnice-smiraj-jednog-i-pocetak-drugog-sukoba/">Buđenje zmaja i desnice, smiraj jednog i početak drugog sukoba</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p>Interfejs društvene mreže X (nekada poznate i kao Tviter) sastoji se od dve glavne liste: one na kojoj vidite sadržaj koji kreiraju nalozi koje ste odabrali da pratite, i one naslovljene „for you’’, odnosno one na kojoj vidite sadržaj naloga za koje algoritam smatra da vas najviše zanima. Pored naloga koji svakodnevno objavljuju <em>wholesome</em> snimke i slike životinja ili nečega što više liči na sadržaj za TikTok, jedan od najpopularnijih naloga koji ćete naći na toj listi je <em>Progress Bar</em> koji na svakih nekoliko dana obaveštava koliko procenata tekuće godine je isteklo. Na istom je 16. januara objavljeno da je četiri odsto 2024. završeno.</p>



<p>U tih četiri odsto, odnosno u prvih malo više od dve nedelje ove godine, svedočili smo odjecima i nastavku kriza koje su započele napadom Rusije na Ukrajinu, a koji su dodatno eskalirali 7. oktobra 2023, kada su pripadnici Hamasa izvršili napad na južne izraelske kibuce, što je događaj koji je dodatno ubrzao preoblikovanje svetskog <em>pax populi</em>.</p>



<p>*<em>Ovaj tekst ne pokušava da daje dublju analizu događaja i trenutne geopolitičke situacije, već stremi da predstavi određenu vrstu preseka stanja; uz smeštanje ljudi, događaja i pojava u kontekst.</em></p>



<p></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2024/01/Budjenje-zmaja-i-desnice_Lenjinova-nedelja_Oblakoder.jpg" alt="" class="wp-image-103819" width="1082" height="735"/></figure></div>



<p></p>



<p class="has-medium-font-size"><strong>Lenjinova nedelja</strong></p>



<p></p>



<p>Lenjinova opaska o decenijama u kojima se ne događa ništa, da bi se onda desila nedelja ispunjena događajima dovoljnim za nekoliko decenija, u potpunosti opisuje početak ratnog sukoba koji, kako se slažu mnogi analitičari, nije viđen od Drugog svetskog rata. Sedmi oktobar, dan kada su pripadnici Hamasa probili visoku betonsku ogradu koja je do tada držala Pojas Gaze odsečenim od ostatka sveta, i njihov napad na obližnji muzički festival u Izraelu i kibuce u blizini Gaze, uzimanje talaca i potom povlačenje nazad u okvire pojasa Gaze, u budućim istorijskim knjigama uzimaće se kao jedan od ključnih, prekretničkih dana s početka XXI veka.</p>



<p>Jer od tada, svet nikako nije mogao biti isti. Kako bi odgovorila na napad i, kako je rečeno, „eliminisala Hamas’’, izraelska vojska prvo je zatvorila dotok vode i hrane, prvobitno na severni deo Pojasa Gaze i, potom svu svoju snagu usmerila na pronalaženje i uništenje Hamasovih boraca, što je dovelo do ogromnih gubitaka i stradanja Palestinaca koji su živeli u Pojasu Gaze. Ubijeno je na hiljade civila, od čega su većina bili žene i deca, ubijeno je više novinara nego u nekom drugom ratnom sukobu, a severni deo Pojasa Gaze, prema izveštajima Al Džazire, potpuno je sravnjen sa zemljom i praktično nenastanjiv. Interno raseljeni Palestinci lutaju gradovima južnog dela Gaze, scene kada kamion sa pomoći UN pristigne u izbeglički kamp posramljuju one snimke iz Srbije za vreme inflacije.</p>



<p>Kada je reč o brojevima: u trenutku nastajanja ovog teksta, od početka sukoba Hamasa i Izraela, odnosno napada Hamasa 7. oktobra, u Pojasu Gaze ubijeno je više od 26.422 Palestinaca, ranjeno više od 65.087, prema podacima Ministarstava zdravlja u toj palestinskoj enklavi, dok je ubijeno nešto više od 1.200 Izraelaca.</p>



<p>Kada je o Zapadnoj obali reč, ukupan broj Palestinaca koje su izraelske snage uhapsile na toj teritoriji od 7. oktobra iznosi 5.755, i uključuje 190 žena i 335 dece, a vojska ili izraelski naseljenici ubili su oko 320 Palesetinaca koji su živeli na toj teritoriji.</p>



<p>Sve je ovo, naravno, produžetak sukoba koji traje decenijama unazad, još od okončanja Drugog svetskog rata, međutim, borbe su se prelile i na južni Liban, odakle pripadnici militantne grupe Hezbolah vrše napade na severne Izraelske gradove, a izraelska vojska uzvraća. Slično je i sa napadima na Izrael sa teritorije susedne Sirije, a američka vojska je rasporedila, čini se – za sada – 1.500 vojnika u Siriju i Irak, navodno kako bi se borili protiv pripadnika Isamske države.</p>



<p>Poslednjih nedelja, kao vrstu odmazde zbog palestinskih žrtava, pobunjenička grupa Huti iz Jemena izvodi napade i zarobljava komercijalne brodove koji prolaze Crvenim morem, važnom transportnom rutom, što je navelo SAD i Veliku Britaniju da počnu da vrše vazdušne napade na položaje Hutija na teritoriji Jemena. Na samom početku sukoba, SAD su čak svoj nosač aviona USS Džerald Ford dovezle u neposrednu blizinu izraelske obale u Sredozemnom moru, ali je on nedavno vraćen preko Atlantika. Francuska, Španija i Italija odbile su da učestvuju u bombardovanju položaja Hutija.</p>



<p>Huti su poručili da će nastaviti sa sličnim akcijama, dok su američki i britanski zvaničnici, pre svih premijer Britanije Riši Sunak, odlučni u izjavama da će nastaviti da izvode udare na položaje u Jemenu.</p>



<p>Na samom početku rata Hamasa i Izraela, izraelski premijer Benjamin Netanijahu, kao i drugi izraelski visoki zvaničici, govorili su kako očekuju dugotrajan sukob, koji se može protegnuti tokom cele 2024. Uzimajući te izjave, kao i eskalacije kojima svedočimo iz nedelje u nedelju, sasvim je očekivano da deeskalaciju sukoba i zaustavljanje ratnih operacija nećemo videti u narednom periodu.</p>



<p>Ako ovo i bude inicijalna kapisla, ili neko od prvih poglavlja budućeg svetskog sukoba, istoričari u budućnosti pisaće o optužbi za genocid do koje je došlo nešto više od tri meseca nakon početka samog sukoba: Južnoafrička republika je pred Međunarodnim sudom pravde optužila državu Izrael za vršenje genocida nad Palestincima. Čuli smo uvodna izlaganja obe strane, a kako je to opisao BBC, obe strane su se dosta oslanjale na izazivanje emotivne reakcije svetske javnosti. Kao da je svet do sada čitav sukob posmatrao nestremice: 13. januar bio je samo jedan od datuma kada su se širom sveta održavali protesti kojima je traženo zaustavljanje sukoba, a u kojima je učestvovalo stotinu hiljada demonstranata. Uzgred, postoje najave iz Južnoafričke republike da će tim od blizu 50 advokata u toj zemlji pred Međunarodnim sudom pravde podići optužbe protiv SAD i Velike Britanije za saučesništvo u genocidu.</p>



<p></p>



<p></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2024/01/Budjenje-zmaja-i-desnice_Godina-glasanja_Oblakoder.jpg" alt="" class="wp-image-103888" width="891" height="966"/></figure></div>



<p></p>



<p class="has-medium-font-size"><strong>Godina izbora</strong></p>



<p></p>



<p>Egzistencijalista Žan-Pol Sartr govorio je o slobodi kao obavezi, i unutar takvog koncepta, život predstavio kao niz izbora. U 2024, svedočićemo čitavoj jednoj <em>nisci bisera</em> izbora, i to onih za vlast – širom sveta. Građani SAD, Rusije, Evropske unije, Indije, Južne Afrike, Velike Britanije ili Azerbejdžana, možda nisu pred izborom da nešto učine ili ne učine, kako je to jednom rekao Jovan Ćirilov, kao osuđenik na smrtnu kaznu koji se našao pred puščanom cevi, ali činjenica je da će neke od najvećih zemalja sveta ili tvorevina poput EU doživeti velike političke promene tokom ove godine.</p>



<p>Glavni izbori koje ćemo posmatrati, i čija je predigra započela 15. januara sa Republikanskim kokusom u Ajovi, biće oni za predsednika SAD. Uprkos mnogim kandidatima dve glavne stranke – Demokratske i Republikanske – gotovo je izvesno da će glavni takmaci biti isti kao i 2020. Dakle, aktuelni predsednik Džozef Bajden, u trenutku pisanja ovog teksta i jedini zvanični kandidat Demokrata na unutarstranačkim izborima, i bivši predsednik i čovek koji prema svim relevantnim istraživanjima ubedljivo vodi u odnosu na ostale Republikance (prema pojedinim istraživanjima, i više od 50 odsto u odnosu na prvog sledećeg pratioca), Donald Tramp, uhvatiće se u izborni koštac po drugi put, u trenutku kada situacija unutar SAD ne nalikuje na neku uoči nekog od prethodnih izbora. Prema istraživačkoj kući Pew Research Center, teme koje najviše zanimaju glasače u SAD uoči ovih izbora su ekonomija, zdravstvena nega, obrazovanje i pitanje imigracija. Međutim, moguće je da se, kao i na nekim prethodnim izborima, pojavi neka <em>dark horse</em> tema: rat na Bliskom istoku, međunarodni ugled SAD, pitanja LGBTQ+ zajednice, ili neka druga. U takvim situacijama, presudnu ulogu igra situaciona inteligencija kandidata, a Donald Tramp je taj kandidat koji vrca od nje.</p>



<p>Rusiju takođe čekaju predsednički izbori, a za sada trojica ljudi istakla su svoje kandidature: zamenik predsednika državne Dume Vladislav Davankov, član Dume Nikolaj Haritonov, i lider ruske Liberalno-demokratske partije Leonid Slucki. Kako je aktuelni predsednik Vladimir Putin najavio kandidaturu i predao potrebne potpise i ostala dokumenta, jasno je da je on ponovo glavni favorit, dodatno osokoljen uspesima u onome što Rusija naziva „specijalnom vojnom operacijom u Ukrajini’’, odnosno uspešnim odbijanjem dugo najavljivane ukrajinske kontraofanzive. Ipak, kako je nedavno preneo Demostat, nije celo rusko društšvo sasvim oduševljeno ratom u Ukrajini. Naime, tokom tradicionalnog obraćanja ruskog predsednika narodu na kraju godine, tokom kojeg on odgovara na pitanja koja su mu građani postavljali telefonskim ili elektronskim putem, Putinovi saradnici su uočili da je veliki broj građana zanimalo kada će se rat završiti. A kako pokazuje analiza ruskog Levada centra, rat entuzijastično i aktivno podržava svega 10-15% ruskih građana.</p>



<p>Kada je reč o izborima za Evropski parlament (EP), građani EU će birati 720 poslanika za novi petogodišnji mandat, a mnogi te izbore vide kao ocenu popularnosti desničarskih, odnosno konzervativnih stranaka u Evropi, pogotovo nakon izbornih uspeha tih politika u pojedinačnim zemljama Evropske unije – najsvežiji primer, a potencijalno i putokaz kako bi mogli izgledati rezultati budućih izbora u EU je Holandija.</p>



<p>Kratak podsetnik: nakon neslaganja unutar vladajuće koalicije i vlade bivšeg premijera Marka Rutea, na prevremenim parlamentarnim izborima u novembru prošle godine, stranka krajnje desnice Gerta Vildersa osvojila je 37 od 150 poslaničkih mesta i tako po prvi put postala najsnažnija politička opcija u Holandiji, a stručnjaci ocenjuju da takvo političko iznenađenje nije viđeno još od Drugog svetskog rata.</p>



<p>Od oktobra 2022. u Italiji je na vlasti premijerka Đorđa Meloni iz konzervativne stranke koja naginje krajnjoj desnici Braća Italije, stranke koja je glavna perjanica grupacije unutar EP koja je najčešće opisivana kao evroskeptična, konzervativna i donekle čak i kao nacionalistička. U trenutnom sazivu EP, ta grupa – Evropski konzervativci i reformisti – drži 67 od 705 poslaničkih mesta.</p>



<p>Međutim, najveće šanse za dalji rast ima grupa desnog centra unutar EP – Partija evropskih naroda (EPP), čije su članice, pomenimo samo neke, Austrijska narodna partija (inače veoma bliska Srpskoj naprednoj stranci), nemačka Demohrišćanska, španska Narodna stranka (Partido popular) i hrvatski HDZ. U sadašnjem sazivu ova grupa ima 178 poslaničkih mesta.</p>



<p>Izbori za EP će, dakle, biti održani u svih 27 država članica EU i samim tim predstavljaju najveće transnacionalno glasanje na svetu. Poslanici u Evropskom parlamentu, jedinoj demokratski izabranoj instituciji bloka, predstavljaju 450 miliona ljudi koji žive u EU.</p>



<p></p>



<p></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2024/01/Budjenje-zmaja-i-desnice_BRIKS-plus_Oblakoder.jpg" alt="" class="wp-image-103882" width="944" height="776"/></figure></div>



<p></p>



<p class="has-medium-font-size"><strong>BRIKS+</strong></p>



<p></p>



<p>Grupi Briks, koju su do sada činile Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika, prvog januara ove godine pristupilo je još pet zemalja, dve afričke, dve sa Arabijskog poluostrva i jedna iz Azije: Etiopija, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), Saudijska Arabija i Iran.</p>



<p>Uprkos tome što je reč o, pre svega, ekonomskom savezu, a ne vojnom ili političkom, mnogi s pravom vide Briks kao najveću kontratežu zapadnim institucijama, poput NATO-a, EU, i drugih. Naime, po snazi bruto domaćeg proizvoda (BDP) članice Briksa nadmašile snagu zemalja G7 (koju čine SAD, Italija, Francuska, Kanada, Nemačka, Japan, EU i Velika Britanija) i to sa 31, 5% globalnog BDP-a. U zemljama Briksa sada živi gotovo polovina svetskog stanovništva, i proizvodi se oko 41% svetske nafte.</p>



<p>Razvoj događaja unutar Briksa ilustruje kako Kina polako, ali sigurno ostvaruje diplomatske pobede. Iran i Saudijska Arabija decenijama unazad bile su gotovo na ratnoj nozi, sve dok uz posredstvo Kine nisu ponovo uspostavile diplomatske odnose i potom đuture pristupile Briksu. Kineski uticaj u regionu sa najvećim izvorištima nafte u svetu tako se proširio i posledično izazvao tenzije unutar same SAD, pošto se ispostavilo da uprkos jakim vezama sa SAD, Saudijska Arabija sve više sledi sopstveni put iz zabrinutosti da je Vašington manje posvećen bezbednosti Persijskog zaliva nego u prošlosti.</p>



<p>Samo na prvi pogled paradoksalno,&nbsp;sve to donekle je olakšalo posao SAD na tom području – mnogo je lakše trgovati kada Iran i Saudijska Arabija nisu u sukobu. Ipak, u Vašingtonu je ostao gorak ukus u ustima što do takve diplomatske pobede nisu došli oni, već najveći izazivač SAD – Peking.</p>



<p></p>



<p></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2024/01/Budjenje-zmaja-i-desnice_Godina-zmaja_Oblakoder.jpg" alt="" class="wp-image-103951" width="924" height="951"/></figure></div>



<p></p>



<p class="has-medium-font-size"><strong>Godina Zmaja</strong></p>



<p></p>



<p>Novu godinu po tradicionalnom kineskom kalendaru ove godine svet dočekuje 10. februara, tako što će napustiti godinu zeca i ući u godinu zmaja. Mnogi u ovome vide snažnu simboliku, čemu u prilog govore kineski potezi i sve veće prisustvo u svim ćoškovima sveta.</p>



<p>U kineskoj tradiciji, zmajevi su pretežno bića gospodari pokretnih voda i zbog toga su bili veoma poštovane figure u pretežno zemljoradničkoj Kini. Pored toga, zmaj simboliše ono <em>jang </em>iz jin-jang principa, odnosno sve ono što je pozitivno i aktivno, tačnije – <em>na sunčanoj strani brda</em>. I zaista, kineska diplomatija poput mitskog zmaja polako popunjava prostor, a država Kina je na početku 2024. već povukla nekoliko poteza koji pokazuju zašto ostaje jedini legitimni takmac SAD.</p>



<p>Indikativna su i nekoliko događaja uoči i na samom Svetskom ekonomskom forumu (SEF) koji je počeo 15. januara u Davosu u Švajcarskoj. Uoči samita, održan je sastanak šefova nacionalne bezbednosti nekoliko zemalja (ukupno preko 80 učesnika) o tome kako da se okonča rat u Ukrajini. Šef kabineta predsednika Ukrajine Volodimira Zelenskog Andrij Jermak pohvalio je tada prisustvo kineske delegacije, da bi nedugo zatim i sam predsednik Zelenski izjavio je da je ukrajinska strana zainteresovana za to da Kina učestvuje u „mirovnom samitu” o rešavanju sukoba u Ukrajini prema kijevskoj „mirovnoj formuli”.</p>



<p>Pored toga, Kina i Švajcarska su u Bernu potpisale sporazum o jačanju ekonomske saradnje dveju zemalja, odnosno o produbljivanju postojećeg sporazuma o slobodnoj trgovini. Podsećanja radi, iako je napustila kinesku inicijativu Pojas i put, italijanska vlada razmatra da takođe potpiše sporazum o slobodnoj trgovini s Kinom, koji je daleko sveobuhvatniji od Pojasa i puta. Kao kruna januarske diplomatske inicijative Kine, došlo je obraćanje kineskog prmemijera Li Ćijanga na SEF-u, kada je izneo predloge za jačanje globalne ekonomske saradnje i istakao da je kineska ekonomija i dalje na putanji stabilnog rasta uprkos svetskim ekonomskim izazovima. Pozvao je i na jačanje saradnje na ekološkim pitanjima, što je bila ideja na koju je monopol imao Zapad, i istovremeno pozvao na proširenje saradnje između globalnog Severa i Juga da bi se izgradila „univerzalno korisna i inkluzivna svetska ekonomija’’.</p>



<p></p>



<p></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2024/01/Budjenje-zmaja-i-desnice_Querida-presencia_Oblakoder.jpg" alt="" class="wp-image-103890" width="945" height="649"/></figure></div>



<p></p>



<p class="has-medium-font-size"><strong>Querida presencia</strong></p>



<p></p>



<p><em>Buena vista social club </em>pevao je o „dragom prisustvu’’ Ernesta Če Gevare, revolucionara rođenog u Argentini koji je, prema priči koju svi znaju, Južnu Ameriku obilazio motociklom i tako se upoznao sa njenom bedom u XX veku. Če je bio bolešljivo dete i patio je od astme, te su ga roditelji često vodili na more, kako bi udisao morski vazduh i lečio pluća.</p>



<p>U vreme dok je Če držao roditelje za ruke i šetao plažom, u argentinskoj prestonici rođen je dečak po imenu Horhe Mario Bergoljo, kojeg danas znamo kao Franju, Franciska, Frančeska – odnosno papu, vrhovnog poglavra rimokatoličke crkve, i čoveka kojeg je novoizabrani predsednik Argenitine Havijer Milei nazvao „imbecilom’’ koji podržava socijalnu pravdu i „predstavnikom zla na zemlji’’. Do tog incidenta došlo je u septembru mesecu prošle godine, nakon čega su sveštenici iz siromašnih četvrti Buenos Ajresa, papinog rodnog mesta, održali misu u odbranu Franje i osudili Mileijeve napade na njega. Strasti su se malo smirile nakon što su papa i Milei razgovarali telefonom u novembru, nakon što je Milei izabran za predsednika, a početkom januara, saopšteno je da je Milei pozvao 87-godišnjeg papu u posetu Argentini.</p>



<p>Papa je u nedavnom intervjuu za italijanske medije ocenio da argentinski narod pati, i da bi voleo da poseti svoju rodnu zemlju.</p>



<p>Narod zaista pati, pošto se Argentina suočava sa najgorom ekonomskom krizom u poslednjih nekoliko decenija, gde 4 od 10 ljudi živi u siromaštvu, a Milei je rekao da nema alternative oštrom i bolnom fiskalizacijom za popravljanje situacije.</p>



<p>I pored toga što su ga zbog ekscentričnih nastupa mnogi poredili sa Donaldom Trampom, Milei najpre nalikuje nekoj libertarijanskoj karikaturi, a među prvim odlukama koje je doneo kada je izabran bilo je odustajanje od napora da se Argentina pridruži Briksu.</p>



<p>U trenutku kada su u Brazilu, Venecueli, Boliviji, Čileu, Kolumbiji i drugim južnoameričkim zemljama na vlasti levičarski lideri i partije poput Lule da Silve, Madura i Borića, ovakav zakoret ka ekonomskoj i političkoj desnici u drugoj najvećoj zemlji na kontinentu je indikativan, pogotovo kada se uzme u obzir da je prvi potez koji je doneo da oslabi vrednost argentinskog pezosa za 50% u odnosu na američki dolar. Pored toga, argentinski predsednik je i ranije najavio da će prekinuti odnose sa „autoritarnim i komunističkim’’ zemljama, u koje spadaju Kina, Rusija i Brazil. Treba imati na umu da su Brazil i Kina daleko najvažniji trgovinski partneri Argentine, dok je Kina, nakon Međunarodnog monetarnog fonda, najveći kreditor te prezadužene zemlje.</p>



<p>Mileijevo prisustvo svakako je šok za zemlje latinske amerike, ali i za ceo svet – bilo da govorimo o globalnom jugu, zapadu ili severu. Uz velike političke promene koje očekuju SAD i Evropu, jačanje desnice na Zapadu, predviđenu eskalaciju ratnih sukoba na Bliskom istoku, osnaživanje Kine i postepeno povezivanje globalnog juga, svet kao da traži nekog čije će „drago prisustvo’’ uspeti da smanji tenzije i odalji čovečanstvo od scenarija koji bi u svom nazivu uključivao broj tri.</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/budenje-zmaja-i-desnice-smiraj-jednog-i-pocetak-drugog-sukoba/">Buđenje zmaja i desnice, smiraj jednog i početak drugog sukoba</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/budenje-zmaja-i-desnice-smiraj-jednog-i-pocetak-drugog-sukoba/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Čudesni svet Aleksandra Denića</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/cudesni-svet-aleksandra-denica/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/cudesni-svet-aleksandra-denica/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 26 Sep 2023 11:06:52 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Salon]]></category>
		<category><![CDATA[Aleksandar Denić]]></category>
		<category><![CDATA[denić]]></category>
		<category><![CDATA[Matrijaršija]]></category>
		<category><![CDATA[slikar]]></category>
		<category><![CDATA[slike]]></category>
		<guid isPermaLink="false">http://www.oblakodermagazin.rs/?p=96419</guid>

					<description><![CDATA[<p>Ja se trudim da svet prikažem onako kako ja mislim da bi trebalo da izgleda, to jest da favorizujem one delove društva koje smatram etički ispravnim i u skladu s mojom estetikom</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/cudesni-svet-aleksandra-denica/">Čudesni svet Aleksandra Denića</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p>Pronašao sam ga u dvorištu nekadašnje fabrike odeće <em>Kluz</em>, u ulici Mite Ružića, i već je u te dve geografsko-toponimske odrednice sadržan tovar simbolike koja sugeriše da nema drugog mesta u Beogradu gde bi slikar Aleksandar Denić mogao da skroluje vesti, sluša narodnjake i hiperproducira svoja dela. Fabrika odeće <em>Kluz</em> propala je i naslednici porodica na čijim je posedima fabrika izgrađena nakon Drugog svetskog rata čekaju da restitucija učini svoje i ti im posedi budu vraćeni. Do tada, pored ostalih, u prostorijama <em>Kluza</em> deluje umetnički kolektiv <em>Matrijaršija</em>. Kada se uzme u obzir da je fabrika <em>Kluz</em> zapošljavala oko 10.000 ljudi, od čega 90 odsto žena, ne možemo da prenebregnemo značaj simbolike u odabiru <em>Matrijaršije</em> da se nastani baš na tom mestu.</p>



<p>Kako rekosmo, Denić od 2015. stvara u okviru kolektiva <em>Matrijaršija</em>, koji se u <em>Kluzovoj</em> fabrici nalazi od 2021. godine. U njihovom prostranom studiju zidovi su prekriveni starim radovima i posterima, u jednom ćošku su bubnjevi, razni artefakti i predmeti poput lobanje neke rogate životinje, tuba akrilnih boja, četkica, makaza i drugog, razbacani ili naslagani u svakom ćošku, a petoro ljudi istovremeno stvara. Denić me upućuje ka drugoj sobi, gde se se nalazi presa za štampanje plakata i ulaz u maleni zagušljivi arhiv, u kojem od starih radova, poklona i sličnog, čovek ne može da se okrene. Seli smo na starinske, radničke drvene stolice umrljane bojama, i započeli razgovor o njegovoj umetnosti.</p>



<p>Na Instagramu ga prati više od 3.000 ljudi, a njegove radove je, pored one u Srbiji, videla i publika u (za sada) Crnoj Gori i Makedoniji: samo ovog leta izlagao je na izložbi <em>Maestro Aleksandar Denić</em> u Podgorici, a u Makedoniji u okviru festivala <em>BOSH</em>.</p>



<p>Izdao je zbornik svojih radova <em>Denićeva godina</em>, fanzine <em>Denićevi dani</em> i <em>Pavel i Dorota</em>, kao i kolaboraciju sa Aleksandrom Opačićem, fanzin <em>Dobar loš policajac</em>.</p>



<p>Sa Aleksandrom Denićem razgovarali smo o njegovim radovima, odrastanju i inspiracji za slikanje.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-columns is-layout-flex wp-container-core-columns-is-layout-1 wp-block-columns-is-layout-flex">
<div class="wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow">
<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/09/20230904_1536261.jpg" alt="" class="wp-image-96445" width="938" height="1249"/></figure></div>
</div>



<div class="wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow">
<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/09/20230904_1536281.jpg" alt="" class="wp-image-96446" width="938" height="1250"/></figure></div>
</div>
</div>



<p></p>



<p></p>



<p><strong>Završio si srednju školu za dizajn, nakon čega si upisao i završio Višu dizajnersku, i to smer aranžer – dekorater. Da li je bilo nekog konretnog trenutka kada si pomislio &#8211; e, to je to, ja ću time da se bavim u životu, biću likovni umetnik, ili je to došlo postepeno?</strong></p>



<p><strong>Aleksandar Denić:</strong> Pa, u suštini postepeno, prvo je moja nastavnica Ljiljana Perunović iz osnovne prepoznala da imam neki slikarski talenat. Moji roditelji, s druge strane, nisu baš možda bili za to, nisu razumeli šta znači umetnost, a nisam ni ja verovatno, nisam ni imao neke pretenzije ka tome. Ali nastavnica me ubedila da znam da crtam.</p>



<p>Ali, voleo sam da radim male vojnike, to mi je bila specijalnost. Oko desete godine, gledao sam fimove i crtao bunkere, bojno polje&#8230; Samo što sam, za razliku od druge dece, bio ambiciozan u tome, uglavnom sam crtao Kosovksi boj i Prvi svetski rat. Nije to bilo nešto fokusirano. Imao sam i pomoć nastavnika u školi koji su bili popustljivi, imali strpljenja, ja sam prosto išao u školu i ništa me nije zanimalo. Imao sam strah kad sam video kako druga deca u Dizajnerskoj rade, bio sam se uplašio da li ja mogu dobro da radim. Ali me je neka sujeta održala, pa nisam hteo da probam Likovnu i Primenjenu, a roditelji me nisu terali da radim nešto konkretno, mislilii su da ću sam da shvatim kako to ide.</p>



<p></p>



<p><strong>U periodu srednje i osnovne, šta je na tebe ostavilo najveći utisak od likovnih dela koje si konzumirao, i da li u svojim današnjim radovima vidiš njihov uticaj? Stripova koje si čitao, filmova koje si gledao&#8230;</strong></p>



<p>To je jako bitna stvar, na primer nisam imao tada neke slikarske uzore, oni su došli posle faksa. Upijao sam kao dete stvari sa TV-a, gledao sam filmove, ali ih nisam povezivao sa umetnošću. Ono, gledao sam vesterne, ratne&#8230;</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/09/Screenshot_20230905_230836_Facebook.jpg" alt="" class="wp-image-96444" width="1116" height="1120"/></figure></div>



<p></p>



<p></p>



<p><strong>Koje vesterne?</strong></p>



<p><em>Dobar loš zao</em>, pa od ratnih, recimo, <em>Dan D</em>, i tako te stvari američke. U suštini,<strong> </strong>sve što je išlo na TV, partizanski filmovi, <em>Kosovski boj</em>&#8230; Ja nisam od ranije znao šta je forma, ali su nam to nastavnici u Dizajnerskoj predočili &#8211; kako, recimo, izgleda flaša i kako se ona crta, koliki je rad potreban da bi nešto nacrtao. Ja sam, na primer, dizajnirao ambalaže, pa sam učio kako se crta kesica supe.</p>



<p>I onda, tu sam vežbao preciznost, iako ja nisam bio nešto precizan, ali sam vežbao.</p>



<p>Najviše su na mene uticale ipak televizijske emisije, verovatno su zapaljeni ti snimci, da li tokom bombardovanja ili tokom Petog oktobra, bio je neki akademski umetnik, ne sećam se tačno, koji je na TV-u objašnjavao slikarske tehnike, neke &#8217;97- 98. RTS proizvodnja. Emisija o slikarstvu, kroz modernistički način nama prikazuje formu. Kasnije nisam mogao da nađem reprize toga. Mogao bih da kažem da je javni servis najviše uticao na mene tada.</p>



<p>Gledao sam i <em>Spejs džem</em> kada je izađao u bioskopu, ali to me nije radilo. Čak mi je 3D animacija bila kič nekako. Niskobudžetni crtaći isto nisu bili za mene. Ja sam ipak dete iz nekih starih vremena.</p>



<p>Stripove nisam čitao preterano, ali neke, recimo, &#8217;92. sam čitao stripove o Baji Patku, onoj štekari što ima puno novca, <em>Pačje priče</em>. Pa sam te iste epizode gledao i u formi crtaća, ali to je rano detinjstvo, kad sam imao desetak godina, pošto je moje detinjstvo trajalo do 25. godine (smeh).</p>



<p>Prosti, bio sam samo konzument stirpva, nisam imao ni para, ni navike da ih kupujem.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1500" height="1414" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/09/Screenshot_20230905_230756_Facebooka.jpg" alt="" class="wp-image-96458"/></figure></div>



<p></p>



<p></p>



<p><strong>Da li te je radilo nekad da se baviš muzikom? I kako je na tebe muzika uticala u tom periodu?</strong></p>



<p>U tom periodu nije uticala, pošto nisam imao te, kako bih rekao, srednjoklasne navike. Ljudi koji su pripadnici srednje klase, kao, znaju šta je dobro i svojoj deci obezbeđuju letovanje, muziku i tako dalje. Ja to nisam imao, moji roditelji, kad su mi dali crtam, možda su imali utisak &#8211; <em>moje dete je najbolje</em>, ali nisu bili svesni šta ja tu kao mogu. I sad, ja nisam bio dovoljno brz u pameti da shvatim šta je dobro.</p>



<p>Na primer, slušao sam metal i interesovala me muzika, ali me nije interesovalo da kpuim CD. Tako da, slušao sam ono što mi nareže drugarica i društvo ili što čujem na radiju. I tako sam shvatio da bih mogao da sviram nešto tek u 24. godini i probao sam, pa sam shvatio da ne umem. Ali na jednom rođendanu, tek kad sam upoznao <em>Matrijaršiju</em>, probao sam da na karaokama pevam narodnjake, i shvatio sam da umem da pevam. Ne kao sad nešto profi, nego da imam osećaj.</p>



<p></p>



<p><strong>A da li aktivno tu muziku tražiš sad na Jutjubu?</strong></p>



<p>Slušam druge stvari, ali jedna star je ostala u meni. Kada sam naučio engleski, shvatio sam da su tekstovi u metalu prilično banalni, a i da je muzika tu i kič i banalna. Ali, ja sam u duhovnom smislu ostao metalac jer sam primetio da je sve u popularnoj kulturi pank.</p>



<p></p>



<p><strong>Kako to?</strong></p>



<p>Ne onaj izvorni pank, kao, gitare, sloboda mišljenja, uprošćeno sviranje i politička poruka. Nego se ta politička poruka prenela na estetiku, i onda je, na primer, pank postao post-pank, dakle <em>Igi Pop, New Order, Dejvid Bouvi.</em>.. Zato što sam bio metalac i ograničenih mogućnosti šta ću slušati, onda sam zapravo ostao spašen pod panka, iako je sva moja današnja estetika, kao i muzika koju slušam, čist pank. Ali suštinski sam anti-pank i metalac.</p>



<p>Uvek sam želeo simbiozu pop muzike i folka, i onda kada se pojavio Jutjub uživao sam. Sada slušam i narodnjake i elektro. I zapravo – metal su narodnjaci.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/09/Screenshot_20230905_230954_Facebook.jpg" alt="" class="wp-image-96451" width="1109" height="1174"/></figure></div>



<p></p>



<p></p>



<p><strong>Zašto ti je važna narodna muzika?</strong></p>



<p>Kao mali bio sam suočen i sa tom muzikom i osetio sam neposrednost i živost u tim ritmovima, najvažnija stvar u muzici nije sama muzička struktura, već produkcija i kako nešto zvuči. I utisak da je ta muzika najbolja.</p>



<p>Narodna muzika je kompleksna, ta simbioza elektronskih instrumenata, narodnog stvaralašrtva i pop kutlutre je meni najbolja, jer muzičari po intuiciji prave pesme sa kompleksnim ritmovima, suštinski inovativno i muzikalno. Narodnjaci iz 80-ih i 90-ih imaju te obrise muzikalnosti. I puno zavisi od intuicije muzičara.</p>



<p></p>



<p><strong>Iz ove perspektive, da li su devedesete kod nas nešto promenile u umetnosti? Šta je to što više nije bilo isto posle te dekade?</strong></p>



<p>Promene su za mene došle 2000-ih. Gledao sam neki dokumentrarac o tome kako shvatamo decenije, pa se tako osamdesete protežu do &#8217;94, a devedesete traju do 2003, na primer. I sad, kad gledamo umetničku scenu, a ja volim to tako da posmatram jer sam umentik, &#8217;90. su za mene kraj analognog i početak digitalnog. Na umetničkom planu to ipak nije neki snažan rez, već evolucija onoga što je bilo ranije.</p>



<p></p>



<p><strong>Nakon zvaničnog školovanja, zaposlio si se u magacinu. Kako je došlo do toga?</strong></p>



<p>Bio sam pao jednu godinu na faksu, pa sam pošle završio. I tad me nije zanimalo da nešto radim, nisam uvežbao programe za dizajn enterijera. A hteo sam nekako da se opravdam jer živim s ćaletom i to, i hteo sam da budem koristan porodici i društvu. I rekoh sebi, ako baš nećeš da učiš te 3D programe, hajde da radiš, da imaš platicu. I tako sam 2007. našao posao u magacinu. Nisam bio, ono, naivan, nisu to neki poslovi za omladince.&nbsp;</p>



<p>To mi je bilo dosta kreativno, imao sam drugare koji su osnovali fotografski kolektiv <em>Belgrade Raw</em>, jedan od njih je i moj sadašnji kum, pa sam to mogao stalno da konzumiram, a bio sam šljaker. Pomagalo mi je. Radio sam na utovaru kamiona u Brzoj pošti. Svaki put kad utovarim neki kamion, osetim se kao Mikelanđelo. Kad pomeraš te kutije, ti kao da konstruišeš nekakvo delo, iako samo prosto ređaš kutije.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/09/Screenshot_20230905_230728_Facebook.jpg" alt="" class="wp-image-96442" width="1090" height="1083"/></figure></div>



<p></p>



<p></p>



<p><strong>Kakav je to uticaj na tebe ostavilo u umetničkom smislu, da li je vredelo? Uglavnom fizički rad ima neki uticaj na umetnika.</strong></p>



<p>Možda u onom smislu da imam kratak fitilj za neke stvari. Pomoglo mi je u interakciji sa ljudima, da shvatim kako se stvari praktično organizuju, onda da to pomeranje stvari, kutija i nameštaja, da ništa nije bauk i da može da se lako uradi i izvede. Pomoglo mi je u spretnosti, da procenim koliko stvari staje u auto i to, to je neko važno životno iskustvo, jer mi je proširilo polje. Trenira te za život.</p>



<p></p>



<p><strong>Jesi li izvežbao oko?</strong></p>



<p>Sad bolje znam koliko vode treba u boji.</p>



<p></p>



<p><strong>Kako si onda nakon toga stigao do </strong><strong><em>Matrijaršije</em></strong><strong>?</strong></p>



<p>U tom trenutku sam počeo malo da slikam i da šerujem slike na Fejsu, neke 2013. i 2104, na nagovor prijatelja. I svojim slikama poitičara i narodnjaka sam privukao pažnju. A pošto poznajem ljude iz umetničkih krugova, oni su me preporučili Žoani, našoj organizatorki <em>Festivala novog doba</em> u <em>Matrijaršiji</em>, i onda su me zvali jedan dan da uradim dva-tri crteža i slike za katalog. Posle tog festivala sam došao kod njih i oni su me uvukli u to – organizovali su žurke, bilo im je lako.</p>



<p>A i sam taj senzibilitet, tri zasebne nepretenciozne umetničke grupe, <em>Mubarec</em>, kao neformalni kolektiv prijatelja koji prave komentar na društvenu stvarnost&#8230; I u tom kolektivu dosta ljudi nisu iz umetničkih škola, već dolaze sa filozoifije i knjiženovsti, pa sam to doživeo tek ovde kad sam stigao.</p>



<p>Pošto sam već imao neko iskustvo s 32 godine, ništa me tu nije šokiralo. Ono što se tu radi je mnoge ljude šokiralo. Na primer, narodnjaci na izložbi, prikazivanje fetiša na čudan način, pa pank posteri sa tih festivala&#8230; Mene susret sa njima nije zaprepastio jer sam intuitivno i ranije na neki način želeo to i bio u tome.</p>



<p>Često ne delim ideološke stavove sa ostalima ovde. Ja sam na neki način levičar, ali sam i tradicionalista i desno sam, ali nemam nikakav problem s levicom. Imamo ovde i feminizam i to&#8230;</p>



<p>Ili, kad sam bio u dvadesetima, bio sam više pod uticajem antikomunizma, a sad mi je to sve potpuno svejedno, ali ne s liberalne tačke gledišta. To što je bilo osamdesetih i devedesetih, kao, da su komunisti kao uništili sve građansko, nisam ni taj tip&#8230; Nije to za mene bauk, ništa nije bauk, ni biti LGBT, ni biti četnik, to je sad sve nekako opušteno. To je moje viđenje i ono je različito od ostalih iz moje grupe.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1500" height="1125" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/09/20a230904_1537291.jpg" alt="" class="wp-image-96452"/></figure></div>



<p></p>



<p></p>



<p><strong>Počeo si da slikaš političare i estradu. Zbog čega su oni baš tvoj izbor? Kada dobiješ inspiraciju da nešto naslikaš, zašto je uglavnom tema nešto što si video u vestima?</strong></p>



<p>Kad pričamo o pevačima, ja se trudim da svet prikažem onako kako ja mislim da bi trebalo da izgleda, to jest da favorizujem one delove društva koje smatram etički ispravnim i u skladu s mojom estetikom. To može biti malo nametanje stavova, ali moja ideja je da slikama pokažem da je, na primer, Šaban Šaulić vrhunska kultura. Iako ja nemam možda legitimet da to kažem, ali pokušaću.</p>



<p>A političke i istorijske ličnosti su neka reakcija na stvarnost i moje nastojanje da ih poboljšam. Nije samo teranje kontre, iako uglavnom jeste, više kao promišljanje sveta, kako bi sve to trebalo da izgelda.</p>



<p>Poboljšana verzija stvarnosti, kao proteza za stvarnost, malo čudna, sa cvetićima.</p>



<p></p>



<p><strong>Kako onda u tom smislu doživaljavaš karikaturiste? Kakav je tvoj odnos prema karikaturi?</strong></p>



<p>Ja mislim da je to prevaziđen medij. A i ja ne umem, iskreno, tako dobro da crtam. Mi imamo mnogo dobre karikature i ilustratore, i taj medij jeste uticao ma nene u prikazu forme. Ipak, za mene su neke stvari tu nedostižne, ne samo umeće crtanja, već i ideje. Neke su prosto superiornije u odnosu na moje i imaju svoj sistem.</p>



<p></p>



<p><strong>A šta je tvoj sistem?</strong></p>



<p>Moj sistem je bez sistema nekako, moje ideje imaju etike, ali u smilsu ponašanja ljudi prema ljudima, a ne kako se postavlja forma dela. Moja umetnost nema to. Ja cenim mnoge karikaturiste, ali prosto moja forma je skroz drugačija.</p>



<p></p>



<p><strong>Pratiš li naše karikaturiste? Coraxa, Petričića, Somborca&#8230;&nbsp;</strong></p>



<p>Pratim ih, i ne dopada mi se&#8230;</p>



<p></p>



<p><strong>Zanatski ili?</strong></p>



<p>Zanatski, oni su savršeni. Mada ima nekih ljudi koji misle da <strong>Corax</strong> ne ume dobro da crta. Ali ja mislim a on genijalno crta. To su sve odlični karikatrusti, ali imaju i mogućnost da puno rade. Neki drugi prosto nisu dobili dovoljno pažnje&#8230; Oni su favorizovani od strane njihovih medija ili onih kojima odgovara njihova politička poruka, pa je malo i veštački napravljeno da karikature drugih nisu smešne ili nemaju vrednost.&nbsp;</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1500" height="1125" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/09/20230904_1537191.jpg" alt="" class="wp-image-96454"/></figure></div>



<p></p>



<p></p>



<p><strong>Tvoji radovi postoje na internetu i u formi mimova. </strong><strong>Kakav je tvoj odnos sa mimovima?</strong></p>



<p>Ja sam mim. To mi je dosta pomoglo jer je pojednostavljeno i jako lako komunicira s ljudima. I zbog filozofskih ili minimalistčkih stvari ja sam to odabrao, da bih imitrao i dopreo do te publike. A malo i da bih dobio lajkove. Istovremeno, to je bio moj susret sa filozofskim patosom. Kao tinejdžer sam bio umišljen, naravno, ali nisam o životu tako razmišljao, pa da ja sad svet gledam kroz određeni ključ. Meni je mim susret sa tim konvecionalnim građanskim načinom da se proizvede istina, filozofski. To mi je falilo.</p>



<p></p>



<p><strong>Mim je doneo demokratiju u tom smislu, ne moraš da znaš da crtaš, već samo dodaš slova. Zar ti se ne čini da to delegitimiše umetnost? Kako vidiš taj odnos, ako znamo da karikatura već umire?</strong></p>



<p>Ako je tačno da su mimovi postavljeni od strane određenog posmatranja sveta, onda je i karikatura isto to. Ali ona je bila demokratičnija u izrazu, mim sad gleda jedan pogled na svet, ali paradoksalno daje mogućnost da neko ko ne zna da crta &#8211; samo ubaci tekst.</p>



<p>Taj neko je manje &#8211; više opet ograničen medijom i templejtom i načinom kako se gleda na svet. A opet &#8211; i karikatura je bila način pogleda na svet. To samo izgleda kao devalvacija, ali obe forme su u tom smislu jedan uzan pogled na svet.</p>



<p></p>



<p><strong>Povremeno na mreže izbacuješ i svoje stripove. Kako se tu snalaziš?</strong></p>



<p>Jako teško. U <em>Matrijaršiji</em> sam provalio slobodu izraza, pa sam u druženju s ljudima ovde shvatio da mogu da pišem i imao sam ideje za stripove od po stranu-dve, po uzoru na ono što sam ovde video. Ali ja brzo sagorim&#8230; Za strip je potreban osećaj i talenat da ti otprilike režiraš nešto, ali mi je ideja da probam nekad.</p>



<p></p>



<p><strong>U tvojim stripovima likovi koje često susrećemo su Pavel i Dorota.</strong></p>



<p>To je jedan fanzin. Imao sam i <em>Petra, dirigenta hora</em>, to sam radio neke dve godine. To je sve prikaz susreta <em>žutaća</em> s nekim ko to nije.</p>



<p>Pavel i Dorota su parodija na Pavela Pavlikovskog. Gledao onaj njegov film, <em>Srpska etika</em> iz &#8217;92, u kojem je snimio na Kosovu neke ljude, intervjuisao ih, Radovana Karadžića. Taj film je odlično snimljen i tu vidiš kako su etičnost i etika u pravljenju filma u nekoj koliziji, ne mogu da prate jedna drugu. Ako je dobra forma, to je sugestivno samo po sebi. I sad, u tom filmu ispada da su Srbi neki čudni ljudi koji su agresori. I neko ko gleda nekritički taj film, a u kojem je korišćena forma koja nije manipulativna i koji je lepo snimljen, onda te taj film navodi na taj zaključak.</p>



<p>I sad &#8211; Pavel i Dorota su, kao, partenri. I pošto vole zadovoljstvo, oni rade nešto što ih pali, puše marihuanu jer ih to pali, pa se drogiraju nečim drugim, ili idu na žurke sa fondašima. Ili &#8211; Dorota, a pošto su oni Poljaci, sretne turistu Rusa na ulici, pa ga ponudi da zajedno piju votku, ali on odbije jer ne pije. I sad je tu izvrnut taj stereotip, jer ona misli da svi Rusi piju. Ili &#8211; idu i zadrikuju policiju, i tako. To je kao neki hejt prema tom režiseru, ali umesto da kažem &#8211; vidi kako je on liberal, ja sam rekao da se oni dobro provode, puše marihuanu. I samim tim banalizovanjem možeš beskrajno da se zabavljaš. A to je dosta smešno, ja mislim, svima.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1500" height="1125" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/09/20230904_153800a1.jpg" alt="" class="wp-image-96461"/></figure></div>



<p></p>



<p></p>



<p><strong>Karikatura je po definiciji udarac na poziije moći. A u tvojoj umetnosti, meta tvojih provokacija <strong>mahom</strong></strong> <strong>su ljudi iz opozicije. Kako je došlo do toga?</strong></p>



<p>To je neka vrsta gega. Umetnici su društveno angažovani po sebi, i negde se očekuje da budeš neka vrsta borca za slobodu, i odlučio sam da, u domaćem slučaju, stanem u odbranu vlasti, jer mislim da imamo devalvaciju kritike režima, bez promišljanja šta bi ti lično mogao da promeniš. A i smešno je! Smešno je kad detetu uzmeš sladoled. Devedesetih i 2000-ih smo odrasli na Džimu Keriju i američkom humoru, gde imaš ta obrtanja. Izigravanje očekivanja publike. Konkretno, ja mislim da je situacija kod nas kompleksna, ali puka kritika režima nije dovoljna. Stvar je jednostavna, zapravo, a pitanje kritike je kompleksno. Kad bi neko kritikovao režim, morao bi da da otkaz, jer svaki menadžer je mali Vučić. Mislim da promena ne počinje od pojedinca, ali je i to važno.</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/cudesni-svet-aleksandra-denica/">Čudesni svet Aleksandra Denića</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/cudesni-svet-aleksandra-denica/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Crni Gruja – dvadeset godina posle</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/crni-gruja-dvadeset-godina-posle/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/crni-gruja-dvadeset-godina-posle/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 30 May 2023 08:55:30 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Špijunka]]></category>
		<category><![CDATA[crni gruja]]></category>
		<category><![CDATA[serija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=85436</guid>

					<description><![CDATA[<p>Ili: Zašto o ozbiljnim stvarima treba pričati neozbiljno</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/crni-gruja-dvadeset-godina-posle/">Crni Gruja – dvadeset godina posle</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p>Trojica muškaraca unezvereno trče po kolibi, nakon što su začuli mahnito i snažno kucanje na ulaznim vratima, i uspaničeno kriju jednog od njih; on pokušava da se u sakrije u ćošku, naoružan dvema kuburama. Za to vreme, uzvikuje: „Recite mu da sam otišao u Napoleonovu Legiju stranaca, da se borim protiv smrdljivih Švaba i da se neću vraćati 50 godina!’’, posle čega se skriva u buretu gnjilog kupusa, a na vrata stupa veliki vožd i budući vođa ustanka protiv Turaka – Crni Đorđe.</p>



<p>On zapita kmeta kojeg je zatekao: „Gde je Gruja, Bole?“</p>



<p>Bole: „Otišo je, gazda. Ermigirao.“</p>



<p>Đorđe: „Ermigirao? A gde?“</p>



<p>Bole: „U&#8230; Natpolovnu smrdljivu legiju od 50 godina, gde se Švaba bori protiv stranca“.</p>



<p>Dorđe: „Šta kenjaš, Bole?“</p>



<p>Bole: „Tako je rekao, gazda, očiju mi!“</p>



<p>Razmenu dvojice likova gore ispisanu zna valjda svako ko je u bio živ u dvadesetom veku; celih 20 godina je prošlo od prvog emitovanja prvog serijala televizijske serije „Crni Gruja’’ (u daljem tekstu – „Gruja’’) na pokojnoj BK televiziji.</p>



<p>Parodija na jedan insert srpske istorije, sažeta u nekoliko sati televizijskog materijala, sa jednostavnim zapletom, i jednostavnim – a vanvremenskim likovima, ušla je nakon prvog emitovanja i nekoliko subsekventnih repriza toliko duboko u srce domaće publike, da se može smatrati ravnom nekoj od najvećih domaćih ostvarenja, pogotovo kada je reč o televizijskim serijama. Prema mišljenju mnogih, „Gruja“ svakako spada u pet ili čak tri najbolje serije ikad snimljene na ovim prostorima.</p>



<p>A kako i ne bi – jedinstvenim šarmom i humorom naterala nas je da se smejemo sopstvenoj istoriji, endemskim karakterima i pojavama, sopstvenoj sadašnjosti, viziji u budućnosti – i sebi samima. A to je prvi i najvažniji zadatak komedije, koji je ujedno i najteže ostvariti.</p>



<p>„Gruja’’ se naprosto pojavio niotkud; nikad nismo čuli za njega, niti za drugu dvojicu glavnih aktera, a imali smo, od samog početka, utisak da ne samo da ga poznajemo, već i da on postoji stotinama godina.</p>



<p>„Gruja’’ je tako postao sasvim poseban i važan činilac srpskog kulturnog mozaika – baš kao i Dušan Kovačević, Šurda, Čkalja, Bane Bumbar, „Alan Ford“, „Top-lista nadrealista“, „Mućke“, i „’Alo, ’Alo“, pre njega.</p>



<p>Kao i serija koja je poslužila kao predložak, britanski sitkom „Blackadder“, odnosno „Crna Guja“, i „Gruja“ u svoje tri inkarnacije – prvi i drugi serijal, film „Kamen mudrosti“, kao i serijal „Drug Crni u NOB-u“, pokriva više vremenskih perioda u istoriji: Prvi i Drugi srpski ustanak, kao i Narodnooslobodilačku borbu za vreme Drugog svetskog rata. Kako fanovi „Gruje“ kanonskim smatraju prvi serijal, odnosno prvih 11 epizoda, njima ćemo se u ovom tekstu i baviti. Drugi serijal, film i „Drug Crni“ imaju svojih kvaliteta, ali je prvi serijal toliko kvalitetom odskočio, da gotovo ne pripada istom žanru, i kao da se isti glumci, scenaristi i reditelji nisu njima bavili. Uz dužno poštovanje – o njima drugom prilikom.</p>



<p>Mislim da postoje četiri glavna razloga zbog kojih je „Gruja“ promenio našu sadašnjost i pogled na svet: šarmantan i inteligentan crni humor, verovatno najbolje pogođen kasting u domaćoj kinematografiji, originalna i autentična scenografija, i kritika lokalnih političkih sistema.</p>



<p></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1431" height="1077" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/05/Crni-Gruja_1.jpg" alt="" class="wp-image-85451"/></figure></div>



<p class="has-medium-font-size"><strong><em>Na pravom mestu u pravo vreme</em></strong></p>



<p>Svako ko kaže da je Crni Gruja uloga života Sergeja Trifunovića, neće pogrešiti, baš kao što je slučaj i sa Marinkom Madžgaljem u ulozi Čede Velje. Uprkos raširenom traču, Trifunović nije napustio ekipu serije zbog svađe ili nečeg sličnog, već zato što je u tom periodu radio na više filmova.</p>



<p>Možda je među srpskim glumcima i bilo većih rmpalija, poput Miloša Timotijevića ili Ljubomira Bandovića (u „Gruji’’ igra hajduka Vidoja), ali niko od njih nema tu zavodničku auru koju Nikola Kojo vuče još od filmova „Lude godine“ i „Mi nismo anđeli“; kamerne scene u kojima se pojavljuje Aga niko ne bi odigrao tako dobro kao Nikola Pejaković (pa čak ni Mustafa Nadarević ili Emir Hadžihafizbegović); možete li da ikoga drugoga zamislite da tako komično zvuči sa šumadijskim akcentom kao Boris Milivojević u ulozi Boleta, ili Raka Milenković u ulozi Tijosava? Radoš i Nedeljko Bajić zvuče komično, ali <em>in a bad way</em>.</p>



<p><em>Cameo</em> uloge su baš kakve i treba da budu – nepretenciozne i svrsishodne, pa je tako Niggor odličan kao Đetić Milić, a Sale Đorđević kao konobar u njegovom rizortu, ili Vlade Divac kao Toza vampir.</p>



<p></p>



<p></p>



<p class="has-medium-font-size"><strong><em>Pozornica</em></strong></p>



<p>Radnja serije odigrava se u svega tri pozornice – Grujinoj kući, Karađorđevoj kući i Aganlijinom dvoru. Svaka od njih opremljena je tako da savršeno znamo kakvo je mentalno stanje njihovih vlasnika. Kod Gruje, tu je dugački sto za čijim čelom sedi samo on, osim kad su tu Karađorđe, Stanoje ili Aganlija, potom nešto slame, kožuha i gunjeva, i kafe i rakije („za sevap“), kojima nudi goste, kao i bure u kojem se kiseli kupus. Kod Karađorđa, njegov tron, odnosno stolica, nalazi se podno zida na kojem vise dve ukrštene puške i glava prepariranog vepra, a iz dijaloga zaključujemo da je u blizini i kuhinja u kojoj dirinče Eržebet i Stamena. Anaglijin čador prepun je raznih đakonija, udobnih divana (za Aganliju), a tu je i maleni tronožac (za Gruju).</p>



<p>Autor stripa o Hogaru Strašnom, Dik Braun, rekao je da je u dobrom stripu, ili u drugim formama komedije, najbolje kada nema previše aktera.</p>



<p>„Idealan je slučaj ako imate dvojicu, kao u tenisu, pa oni prebacuju lopticu jedan drugom. Eventualno dozvoljavam meč parova.’’</p>



<p>Autori „Gruje“ kao da su negde čuli ovaj savet, pa su tako najbolje i najuspelije scene, odnosno 90 odsto njih, one u kojima učestvuje dvoje ili troje, ali nikad četvoro i više likova. Na taj način fokus je na dijalogu i umeću glumaca, a ne na fabuli, što u „Gruji“ savršeno funkcioniše. Za razliku od, recimo, „Državnog posla“, koji je takođe baziran na snažnim karakterima i kamernoj atmosferi, u „Gruji“ retko ima situacija „dva na jednog“ (Čvarkov i Torbica kao „matorci“ protiv „mladog Boškića“, Čvarkov i Boškić kao „Evropejci“ protiv „Rusofila“ Dragana, ili Torbica i Boškić kao „dođoši“ protiv „starosedeoca“ Čvarkova).</p>



<p>Međutim, za razliku od Tarantinovog „Hateful Eight“, gde imamo, je li, osmoro likova u jednoj sobi tokom celog filma, najslabiji momenti „Gruje“ su oni kada je više onih koji učestvuju u razgovoru, jer tako razvlače pažnju publike na više karaktera; dobar primer za to su poslednje dve epizode „Ustanak 1“ i „Ustanak 2“. Čak bih rekao da te dve epizode <em>vadi</em> jedna interakcija između Gruje i Boleta, kada na samom kraju otpevaju refren „Po meni se ništa neće zvati’’.</p>



<p></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1437" height="1076" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/05/Crni-Dzic-Bole-i-Gruja.jpg" alt="" class="wp-image-85453"/></figure></div>



<p class="has-medium-font-size"><strong><em>Autoironijski otklon</em></strong></p>



<p>„Gruja“ se sa sprskom istorijom i istorijografijom sprdao na, do tada, neviđeni način. Očigledno dobro istorijski potkovani, i sa poštenim odnosom prema istoriji i svojoj domovini, autori „Gruje“ dozvolili su sebi da napišu scenario koji izvrće istorijske činjenice naglavačke tako originalno, da se verovatno i večito namršteno članstvo SANU smejalo. Spomenimo Čedinu opservaciju da Srbija „nije deo neke tamo ušljive Jevrope, već veličanstvene imperije Otomanskog carstva koje se proteže na četiri kontinenta’’, ili podatak da je Vuk Karadžić bio hrom zbog toga što mu je Karađorđe prebio nogu jer na jednom času lepog pisanija „nikako nije mogao da napiše malo slovo ž pisano“, kao i to da je Druzila predskazala da će 1999. godine na Srbiju „Turci i Švabe da bacaju užarene čelične lopte“, i da će u to doba Srbijom da vladaju „Vepar Gedža i krmača Cveta, sa sve prasićima“.</p>



<p>Sledeći maksimu prema kojoj je o ozbiljnim stvarima najbolje pričati na šaljiv način, „Gruja“ nudi eskapizam i olakšanje ironijskim otklonom od stvarnosti. Humor koji se koristi je nepretenciozan, ne polaže pravo i monopol na istinu, što doprinosi komunikativnosti i, nužno, popularnosti serije.</p>



<p></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1437" height="938" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/05/Karadjordje-i-Gruja.jpg" alt="" class="wp-image-85454"/></figure></div>



<p class="has-medium-font-size"><strong><em>Perpetuum mobile</em></strong></p>



<p>Koji je najmanji zajednički sadržalac političkih sistema koji vedri i žari Srbijom (u svim njenim agregatnim stanjima)? Marketinški stručnjak Lazar Džamić u knjizi „Cvjećarnica u kući cveća“ o tome je napisao sledeće:</p>



<p>„Ima mnogo galame, ali je ona neproduktivna: uglavnom se galami oko politike. Sve je veće nego što stvarno jeste, svaka ideja i izjava je istorijska, svaka kritika je krvna uvreda, sve je ili raj ili pakao, nema sredine; epiteti i etikete vladaju. Takva društva vole velike reči, velike gestove, u njima se stvari kao moć i bogatstvo pokazuju, jer sve je u dekoru, u površini. Volimo jake političare, ali imamo problema sa demokratijom“.</p>



<p>Sve ovo, ali i još toga, vidimo u „Gruji“. Dijalozi se retko izgovaraju, a češće uzvikuju; Grujini problemi su veći i od božjih; njegove i ideje Crnog Đorđa su istorijske, ali ne smemo zaboraviti ni mudre misli Čede Velje; nijedan lik, sem Boleta, ne može da prećuti odgovor na kritiku ili uvredu; dok posao sa svinjama ide kako treba, Gruja sniva hedonističke snove, a kada posao krene naopako, on zapomaže i ljuti se na boga što na njega ima pik; Karađorđev i Aganlijin dom su impresivni u poređenju s Grujinim, jer oslikavaju njihovu političku moć, a već na prvi pogled možemo reći ko je ko u njihovom koordinatnom sistemu konfuzije. Demokratija postoji kada viđeniji Srbi sastanče sa Karađorđem da vide treba li dizati bunu, ali njegova je poslednja.</p>



<p>Stvar je u tome da svaku kritiku koju „Gruja“ odapinje prema nečemu što se zove vlast, možete, u zavisnosti od toga kako ste obojeni i šta vam na srcu spava, iskoristiti u raspravi da kritikujete neku vama omraženu ličnost, stranku, ili politički ili ekonomski sistem.</p>



<p>Autori „Gruje“ nisu se libili da pošalicama (ne bez duha!) koje se odnose na prošlost povežu sa sadašnjošću (sa 2003. godinom – ali ako malo samo zamenimo imena, dobijaju se i dalje lucidniji i ubojitiji komentari od nečega što bi Bjelogrlić stavio u film), ali, za razliku od mnogih koji su se na tom terenu okliznuli, oni nisu davali komentar o dnevnoj politici, već o pojavama koje su iznad vremena.</p>



<p>Tako, na primer, imamo kritiku autoritarne vlasti oličenu u Karađorđu i Agi Aganliji.</p>



<p>Karađorđe je, kako sam kaže, „pomalo prek i povremeno besan, ali uglavnom – pravičan i plemenit“. Zvuči poznato?</p>



<p>Karađorđeva ličnost karikatura je ne samo naših političara i vlastodržaca, već svakoga ko je uspeo da dobije malo vlasti, ili da je pribavi na neki nasilan način. On je i alfa mužjak, kojeg opslužuju i u čijoj kući žive dve hanume, Eržika i Stamena. Političke protivnike i one koji izdaju „narodne interese“ nabija na kolac pred Milevinom kafanom ili ih besi na dud pred kućom. Kada je potrebno da se obavi neki biznis za njegovu ličnu korist, ili za već pomenute narodne interese, on naprosto naredi; kada mu Gruja zatraži budžet kako bi kupio veliku količinu džebane i tandžara za hajku na kurjake, on ga istera iz kuće.</p>



<p>U epizodi „Nameti“, sa sobom dovodi „specijalnog savetnika iz Jevrope“, koji Gruji naređuje da žestoko oporezuje narod kako bi Đorđe finansirao bunu, a onda cinično dodaje da su samo najugroženiji, odnosno oni sa više od 17 dece, izuzeti od plaćanja poreza na vodu sa bunara, uz komentar: „Ipak moramo da vodimo odgovornu socijalnu politiku“, što je komentar na večni cinizam vlasti, ali konkretno se, u vreme kada je izašao ovaj serijal, odnosi na velike rezove i zaokret u ekonomskoj politici kojima su građani Srbije svedočili.</p>



<p></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1438" height="1061" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2023/05/Ceda-i-Bole.jpg" alt="" class="wp-image-85455"/></figure></div>



<p class="has-medium-font-size"><strong><em>Humor na sopstveni račun kao šifra za zrelost</em></strong></p>



<p>Sam Gruja je dobrim delom kritika načina na koji se vode biznisi, i uopšte, ekonomija kod nas. Zaplet svake epizode vrti se oko toga kako Gruja iz bilo kakve, što nedaće, što srećne okolnosti, koja zadesi njegov pašaluk pokuša da izvuče finansijsku korist, jer je njegov glavni biznis, izvoz svinja u Austorugarsku, pod stalnim naletom „mita i korupcije’’, planova njegovog teče Karađorđa, gluposti njegovog glavnog saradnika Čede Velje, kao i prevejane i namazane poslovne politike poslovnih partnera, pre svih Slovenca Zmaga. U današnje vreme, Gruja bi verovatno provodio dane žonglirajući sa stalnim zaposlenjem i još dve-tri šljake sa strane.</p>



<p>Naš protagonista&nbsp; je svestan ovoga, i često njegove replike govore o tome: „Eh, Srbi&#8230; Nikad biznis od nas“, „Vidiš li, Čedo moj, šta je Jevropa. A ne onaj Krivi Stojko“, „Ja da mu teram drogu&#8230; Pa gde u poštenje da me pljune, sunce mu njegovo banditsko. Da je bar rekao 300 zlatnika, pa ’ajde“, i slično.</p>



<p>U „Gruji“ imamo i komentar na večnu rascepljenost Srbije između poslovičnih Istoka i Zapada. Zapad, oličen pre svega u Teta Biserki (ljudska prava), pa potom i Her gazda Slavku (nemački smisao za biznis), Vuku Karadžiću (Bole: „On kaže da u Jevropu treba da izvozimo pamet, a ne svinje“), za Gruju predstavlja svet u kojem je <em>A</em> uvek <em>A</em> i u kojem je, kako sluti, na delu vladavina prava. Istok je oličen u Čedi Velji (naivni nacionalizam i patriotizam, identičan onom Silvija Dantea iz Sopranovih), Agi Aganliji i Osmanlijama (zakon jačeg, tzv. niska istočnjačka kultura), Tiosavu (famozna <em>seljačka posla</em>) i Stanoje i ostali hajduci (banditi van zakona koji se bore za „srpsku stvar’’).</p>



<p>Sam Gruja se u tom ključu može tumačiti kao personifikacija srpske politike u vodama diplomatije: on je oduševljen uređenošću i produktivnošću koje vladaju na Zapadu, ali je svestan da u tom sistemu nema prostora za muljaže i druge olakšice na koje je u svom veku navikao. Da je kojim slučajem rođen na Zapadu, Gruja bi bio Zmagov rođeni brat – Sloven sa zapada, ne živi najbolje i na niskom je položaju u tamošnjoj hijerarhiji, pa zarađuje na braći (Zmago: „Ipak smo mi neka brača, ne?“).</p>



<p>Lik Boleta, koji je žila kucavica serije, može se posmatrati i kao lik običnog, radnog naroda, što on na površini jeste. On je Grujin kmet, „verno mu služi od 1794“, i njegovi svakodnevni poslovi su da hrani svoga gazdu i svinje, kao i da obavlja ostale teške manuelne poslove. Međutim, Bole ima i svetlih trenutaka, i sasvim je moguće da je među najinteligentnijim likovima u seriji, što posebno vidimo u kasnijim epizodama. Uprkos tome što je i Čeda Velja, kao i Gruja, obor-knez (Zvižda i Pofaličkog), daleko od toga da svoju gotovo plemićku titulu opravdava pameću ili ikakvom drugom sposobnošću. Ali eto, Bole brže od njega savladava lepo pisanije, Gruji nudi bolje ideje, a čak i je i klasno osvešćen i zna da su se njegovi „potlačeni kamaradi u jednoj stranoj zemlji dgli na noge i svoje tlačitelje plemenirog roda poslali na&#8230;“, nakon čega odglumi smrtnu kaznu na giljotini. Na kraju usklikne: „Talas slobode širi se Jevropom“, što je vrlo direktna i konkretna aluzija na Francusku revoluciju, ali i na Oktobarsku.</p>



<p>Neizostavno moramo pomenuti Čedinu dečju naivnost i ljubav prema otadžbini. Pored toga što vrlo lično doživi Druzilino predskazanje o Kosovu i Metohiji, i što ga u žicu pogađa narodna mudrost i umetnost, on i sam pokušava da izvrši neko patriotsko delo, kao što je dizanje u vazduh godišnje zalihe kafe Turaka u Beogradu, zbog čega zapravo i počne ustanak. Naravno, i sam zvuči hinjeno kulturno i obrazovano: „Ne samo da sam žurio, već nisam časio ni časa, i trčao sam tako vešto, kao lija međ decembarske smetove“, „Ne klonjujte duhom, gazda Grujo. Nije život prava linija. Nekad vas šašolji po tabanima, a nekad čvrge lupa“, „Jasno, poput jasne misli tvoje, o, presvetli Aganlija“. Čedini svetonazori dolaze iz dominantnog kulturnog obrasca domaćih nacionalnih politika, prema kojem su Srbi „stradalni narod“ i u kojem je glavni kontekst u kojem se Srbija, bilo kao istorijski ili geografski fenomen, posmatra kao žrtva istorijskih nepravdi.</p>



<p>Nasleđe „Gruje“ toliko je neponovljivo, da niko nije pokušao da tu seriju kopira, iako je Branislav Trifunović za Novu S 2020 . rekao da „je sve dogovoreno“ kada je reč o novom nastavku, koji bi se bavio Grujom na dvoru Obrenovića. Imajući u vidu mršavu reakciju publike na „Druga Crnog“, ali i na nastavak „Munja“, još jednog zvezdanog trenutka domaće kulture, jasne su strepnje sa kojima je ta vest primljena.</p>



<p>Mada, kao ni „Munje: Opet!’’, eventualni novi serijal ne može naškoditi originalu, jer je ovaj već preduboko urezan u srž domaće stvarnosti. Publika će posle nekog vremena na njega zaboraviti, ili ga prosto u budućnosti posmatrati kao štucaj, kao ono šlajfovanje prednjih točkova od jedne sekunde kada naletite na mraz na putu. Ostaće samo prvi serijal, da svako pamti poneku repliku, kao i da, kada se govori o karijerama glumaca koji su učestvovali, uvek ulogu u „Gruji’’ navodimo među boljima, ako ne i najboljom.</p>



<p>Poseban, najverovatnije i najvažniji kompliment autorima serije je to što se publika povezala i identifikovala sa likovima. Njihova sugestivnost je na nivou Šurde, Rođe Petrovića ili, ako hoćete, Duleta Pacova; poznajete te likove sa ulice, a možda ih imate i u sopstvenom domu. A možda deliće njih vidite u sebi?</p>



<p>Prepoznati sopstveni nedostatak i manu prvi je korak ka rešenju problema. Nasmejati im se možda nije rešenje, ali je dobar način da <em>premostite,</em> dok ne smislite pravo rešenje.</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/crni-gruja-dvadeset-godina-posle/">Crni Gruja – dvadeset godina posle</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/crni-gruja-dvadeset-godina-posle/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Zašto smo toliko opsednuti britanskom kraljevskom porodicom?</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/zasto-smo-toliko-opsednuti-britanskom-kraljevskom-porodicom/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/zasto-smo-toliko-opsednuti-britanskom-kraljevskom-porodicom/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 10 May 2023 14:55:24 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Špijunka]]></category>
		<category><![CDATA[kraljevska porodica]]></category>
		<category><![CDATA[monarhija]]></category>
		<category><![CDATA[Velika Britanija]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=84027</guid>

					<description><![CDATA[<p>Kraljevska porodica je, kako bi to rekli anglosaksonci, tu da ostane</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/zasto-smo-toliko-opsednuti-britanskom-kraljevskom-porodicom/">Zašto smo toliko opsednuti britanskom kraljevskom porodicom?</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p>Britanija je prošle sedmice i zvanično dobila novog monarha. Kralj Čarls III krunisan je u Vesminsterskoj opatiji, biskup ga je miropomazao blagoslovenim uljem, tutnuo mu u ruke skiptar koji vredi verovatno koliko celokupna srpska ekonomija, a na glavu mu stavio krunu tešku dva kilograma. Nakon toga, na kolena je pred Čarlsa pao njegov najstariji sin i nasednik Vilijem, i pred celim svetom obeznanio kako je Čarls „gospodar njegovog života i tela’’.</p>



<p>Na hiljade ljudi tiskalo se ulicama Londona tog kišnog dana u nadi da će makar na sekundu ugledati pozlaćenu i klimatizovanu kočiju od osam tona kojom se kraljevski par vratio u Bakingemsku palatu; milioni širom sveta gledali su kako kralj svojim punačkim prstićima maše nekome sa balkona palate. Procenjuje se da je ceremonija krunisanja koštala oko 126 miliona evra, kada se uzme u obzir i cena smeštaja za zvanice i veći izdaci za policiju i javna preduzeća.</p>



<p>Velika pompa podigla se oko krunisanja čoveka koji nema nikakvu političku moć – a trebalo bi da je tako, sudeći po definiciji i prirodi titule koju je tokom vikenda zadobio.</p>



<p></p>



<p>Britanski kralj, osim ceremonijalnih obaveza i protokola, nema nikakvo zvanično zaposlenje – baš kao ni mnogobrojni članovi njegove porodice. On je, naime, na prvu pravu dužnost u svom životu stupio u 74. godini. Primera radi, Riši Sunak je postao premijer Britanije u 42. godini, Ivica Dačić imao je 40 godina kada je postao predsednik SPS-a, a u istom dobu Toni Soprano je postao de facto bos Di Meo familije.</p>



<p>Zbog čega onda čitava njegova porodica uživa toliku pažnju javnosti, što britanske, one komonvelta, američke – dakle, svetske javnosti?</p>



<p>Britanska kraljevska porodica u sadašnjem trenutku mnogo više je društveni fenomen i srozani relikt prošlosti nego figura sa političkom težinom. <em>Royals</em>, kako ih nazivaju u anglofonom svetu, su, pre svega, simbol, i to simbol koji toliko ljudi tumači na različite načine.</p>



<p>Ovde se usredsređujemo na onaj površni, dnevno-politički aspekt kraljevske porodice. Zašto su kraljevska venčanja, krunisanja, rođenja dece, putovanja, stajlinzi, i, možda i najviše od svega – skandali, toliko važne teme za medije, i zbog čega im veštački dajemo vrednost, kada je oni zapravo nemaju?</p>



<p></p>



<p>Mnogi psiholozi koji su se bavili ovom temom uglavnom se slažu oko jedne, prilično fundamentalne stvari, koju su nazvali parasocijalno ponašanje. Najkraće rečeno &#8211; parasocijalno ponašanje je jednostrana veza jedne osobe sa drugom, u kojoj jedna osoba interaguje sa drugom, bez stvarnog kontakta. Odnosno, to je ono što svi mi radimo kada promišljamo bilo koju javnu ličnost s kojom nemamo direktan kontakt, bio to glumac, sportista, muzičar ili neko drugi. Radujemo se uspehu sportiste, slušamo dela muzičara kojeg cenimo ili uživamo u filmskom ili pozorišnom izvođenju omiljenog glumca. Pratimo te osobe na mrežama, lajkujemo kada izbace sliku svoje porodice ili večere u nekom skupom restoranu, tako imamo utisak a učestvujemo u njihovom životu, i ne pred drugima, već sami sa sobom imamo utisak da smo deo njihovog života. Inherentna vrednost koju verujemo da oni poseduju delimično se prenosi i na nas.</p>



<p>Kada pogledamo šta sve to nudi kraljevska porodica, sasvim je logično da se toliko ljudi za njih vezuje. Institucija monarhije proteže se u srednji vek, o kraljevima i kraljicama čitali smo prvo u bajkama, gledali ih u crtanim filmovima, a posle o njima učili i na časovima istorije; monarhija je među najsnažnijim i najuticajnijim institucijama koje su oblikovale ljudsku istoriju, i gotovo da je teško poverovati da sada nemaju nikakav konkretan politički uticaj.</p>



<p>Ali šta to imaju? Pre svega – enormno materijalno bogatstvo. Odmah na površini to i vidimo – žive u palatama, dvore ih sluge, voze se pozlaćenim kočijama, nose krune stare vekovima u koje su ugravirani najvredniji dijamanti i drugi dragulji poznati čovečanstvu. Vrednost imovine kraljevske porodice procenjuje se na više od 20 milijardi funti.</p>



<p></p>



<p>Tako što ih pratimo, imamo utisak da su ti likovi iz dečjih priča, pa uz to bogati, uvek nasmejani, uživaju naklonost toliko ljudi širom sveta koje s pravom zovu podanicima, savršen predmet naše parasocijalne pažnje.</p>



<p>Jedan od razloga naše opsesije <em>Rojalsima</em> je sličan onome koji imamo i kada gledamo rijaliti emisije, odnosno programe koji služe da saznamo kako ima i gorih od nas i kako nemaju dovoljnu vrednost, pa možemo da o njima tračarimo i ogovaramo ih.</p>



<p>I ma koliko se busali u prsa da ne gledate rijalitije, ako pratite britansku kraljevsku porodicu, radite to iz istih razloga kao i publika <em>Zadruge</em>. Kraljevska porodica, sa svim svojim spletkama, i gotovo nimalo privatnosti možda je i najverniji savremeni rijaliti koji postoji. Znamo već i čuli smo priče kako se učesnici rijalitija, što domaćih, što stranih, instuiraju da prave sve veće i veće skandale kako bi podigli gledanost efektom takozvanog shock value-a. Samo, <em>Rojalsi</em> su rijaliti, koji je zapravo <em>real</em> – i koji možemo da pratimo svakodnevno.</p>



<p>A toliko je zadevica, spletki i skandala bilo unutar kraljevske porodice. Skandali princa Edvarda, dugovečnost kraljice Elizabete, intrige i afere Čarlsa i Dajane, Dajanina pogibija, sve što smo saznali o princu Hariju i sav prljavi veš koji je izneo poslednjih meseci u javnost.</p>



<p></p>



<p>Kada saznamo, na primer, da je Dajana, od javnosti, a i same kraljevske porodice percipirana kao glamurozna, otvorena i prijatna osoba, prevarena, i da je tadašnji princ Čarls vara sa Kamilom, zar nam ne bude lakše? Ona, koja ima sve što poželi, ima i ljubavne probleme? To nije puno drugačije od toga kada to isto mislite i o, recimo, Ani Ivanović. A uz to, Dajana je <em>Rojal</em>.</p>



<p>Kao jedan od razloga naše opsednutosti kraljevskom porodicom, često se koriste i jednostavne istorijske činjenice – monarhija, od svojih rudimentarnih početaka do danas – simbol je kontinuiteta. Vrhovna moć u konkretnom društvu, državi ili carstvu koja se prenosi naslednim pravom preživela je milenijume, a takoreći, zlatan period bio je period feudalizma.</p>



<p>Iako danas od feudalizma nije mnogo toga ostalo (osim klasno podeljenog društva?), osećaj sigurnosti koji je garantovao monarh kao da se preneo i u sadašnjost. Pored svih groznih stvari koje su kmetovi i vazali trpeli od svoji sizerena, u obavezi monarha je bilo da se prema njima odnosi poput roditelja: da ih štiti i brani od stranog zavojevača, ali i da nagradi za vernu službu, na ovaj ili onaj način. Tradicionalne porodične vrednosti opstale su dobrim delom zbog žilavosti monarhije, te nimalo ne čudi da su danas monarhiji naklonjeni uglavnom ljudi stariji od 40 godina.</p>



<p>Pored svega toga, kraljevska porodica, koja je, kako rekosmo, parasocijalni fenomen, nudi i sasvim unikatnu vrstu eskapizma. Ona je, u suštini, večita <em>vlast pod B</em>, kako bi to rekao književnik Svetislav Basara. Drugim rečima &#8211; kada prosečan Britanac nije zadovoljan, recimo, što je Škotska tražila otcepljenje na referendumu, on može da pomisli kako kralj to nikad ne bi dozvolio, za razliku od korumpiranih političara. Ili, ukoliko se neka majka iz Ist Midlenda ne slaže sa uredbom vlade da migranti koji morem pristignu na kopno Britanije budu automatski deportovani u Ruandu, uvek može da pomisli kako kraljica majka ima veće srce od Rišija Sunaka i kako ona to ne bi dozvolila.&nbsp;Ili – kada navijač <em>Birmingem Sitija</em>, ogorčen što se u njegovu zemlju doseljava sve veći broj ljudi koji nemaju kožu belu kao sir, već nešto tamniju, može da pomisli da bi kralj, samo da mu zakon dozvoljava, proterao sve te došljake i vratio ih u neku od kolonija njegovog visočanstva. Jer bi možda opet poveo neki osvajački rat.</p>



<p></p>



<p>Na koncertu u Vestminsterskom dvorcu, održanom povodom krunisanja, nastupile su svetske muzičke zvezde poput Kejti Peri, Lajonela Ričija, Andree Bočelija i Nikol Šerzinger; u pauzama između njihovih nastupa „Mapetovci’’ Kermit i gospođica Pigi uvesaljavali su najmlađe preko video-bima, a milionskom auditorijumu obratio se i prestolonaslednik Vilijem, koji je u govoru zahvalio ocu „što je tako dobar tata’’ i rekao pred celim svetom da ga voli.</p>



<p>Zabava za celu porodicu i savršen PR događaj. Kraljevska porodica je, kako bi to rekli anglosaksonci, tu da ostane.</p>



<p></p>



<p>Naslovna footgrafija: <a href="https://unsplash.com/@carrier_lost?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Ian Taylor</a> na <a href="https://unsplash.com/photos/a-british-flag-hanging-over-a-city-street-kAWTCt7p7rs?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Unsplash</a></p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/zasto-smo-toliko-opsednuti-britanskom-kraljevskom-porodicom/">Zašto smo toliko opsednuti britanskom kraljevskom porodicom?</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/zasto-smo-toliko-opsednuti-britanskom-kraljevskom-porodicom/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Pesak, fudbal i još ponešto</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/pesak-fudbal-i-jos-ponesto/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/pesak-fudbal-i-jos-ponesto/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 25 Nov 2022 15:01:12 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Špijunka]]></category>
		<category><![CDATA[fudbal]]></category>
		<category><![CDATA[katar]]></category>
		<category><![CDATA[svetsko prvenstvo]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=75250</guid>

					<description><![CDATA[<p>Đani Infantino obrisao je iz telefona sliku sa Svetskog prvenstva u Rusiji na kojoj s njegove leve strane sedi Vladimir Putin... Ali je zapamtio da je sedeo zdesna - Saudijski princ, Bin Salman</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/pesak-fudbal-i-jos-ponesto/">Pesak, fudbal i još ponešto</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="has-text-align-center has-small-font-size"><em>Poslušaj audio verziju ovog teksta:</em></p>


<p><iframe style="border-radius:12px" src="https://open.spotify.com/embed/episode/6V0TgFNzA0cODpV81na01l?utm_source=generator&amp;theme=0" width="100%" height="152" frameborder="0" allowfullscreen="" allow="autoplay; clipboard-write; encrypted-media; fullscreen; picture-in-picture" loading="lazy"></iframe></p>



<p></p>



<p>„Šta te briga. Uzmeš nekoliko somića dolara, još skokneš u Vegas, slikaš se kod Trampove kule, vidiš prirodu, ponoviš se&#8230; A kad se vratiš, život je uvek pred tobom! A ne moraš se ni vraćati, ako te krene! Oženiš se, dobiješ papire, ostaneš&#8230;’’</p>



<p>Svaki srpski student koji se otisnuo na učešće u neki od mnogobrojnih vidova Work&amp;Travel programa, odluku je doneo nakon što je čuo ove slatke reči, i, u najvećem broju slučajeva, iskustva su bila baš takva: bilo je para, neki su ih još iz SAD poslali kući roditeljima, proputovali su kroz tu veliku zemlju, neki su ostali, neki se vratili. Čari pečalbe&#8230;</p>



<p>Na drugoj strani sveta, čovek simpatičnih brkova i čokoladne boje kože oprostio se sa sinom Raješom i ženom Latom, uprtio ogromni ruksak na leđa i, mašući im, zakoračio u autobus prepun manuelnih radnika poput njega, i zaputio se ka malom poluostrvu zapadno od njegove rodne Indije, sav ispunjen nadom.</p>



<p>Taj čovek zvao se Madu Bolapali.</p>



<p>Madu je sa stranim poslodavcem potpisao ugovor na nekoliko godina manuelnog rada, za šta je trebalo da bude isplaćen sumom enormno velikom za indijske prilike. Imao je obezbeđen smeštaj i hranu, a nadao se da će posetiti plažu i pustinju, možda se i fotografisati među neboderima od stakla i betona u centru Dohe.</p>



<p>Fotografija bi predstavljala uspomenu na sagrađenih osam stadiona za fudbal, sa inovacijama poput klimatizovanog kompletnog prostora, od tribina do korner zastavice i nazad, kao i na prateće naselje koje je trebalo da primi na desetine hiljada navijača iz celog sveta.</p>



<p>Naime, trebalo je sagraditi čitavu fudbalsku infrastrukturu, takoreći fudbalski grad, jer superbogati gospodari te zemlje nisu zabadava lobirali u Međunarodnoj fudbalskoj organizaciji (FIFA) da im se da prilika da se Svetsko prvenstvo održi u njihovom kraljevstvu prirodnog gasa.</p>



<p>Ta zemlja zove se, naravno, Katar.</p>



<p>Bila je 2013. kad je Madu konačno stigao u smeštajne kontejnere zajedno sa još hiljadu drugih radnika iz Bangladeša, Indije, Pakistana, Nepala i Šri Lanke. Kako to kaže Ilija Čvorović, <em>pre njih, stiglo ih je hiljadu.</em> <em>Posle njih, još hiljadu</em>. Bilo ih je toliko da je u jednom trenutku bilo čak 2 miliona migrantskih radnika u Kataru.</p>



<p>Svega šest godina kasnije, Maduov cimer i migrantski radnik, vratio se nakon obavljene smene u sobu koju su delili. Našao je Madua mrtvog na podu.</p>



<p>Naknadno je saopšteno da je Madu Bolapali preminuo od posledica srčanog udara, odnosno „prirodnom smrću’’, kako je rečeno britanskim novinarima.</p>



<p>Maduova porodica kao naknadu dobila je svega nešto iznad 1.200 funti. Njegov Sin Raješ rekao je kako njegov otac nije imao srčanih mana i da je bio potpuno zdrav.</p>



<p>Madu Bolapali nije prvi, a ni poslednji migrantski radnik preminuo tokom izgradnje super-projekta u Kataru. Za nešto više od deset godina, koliko je trajala izgradnja, 6.500 migrantskih radnika umrlo je u Kataru.</p>



<p>Kako je do toga došlo? Kako je u godinama nakon svetske finansijske krize, a potom i pandemije virusa kovid-19, na kraju, i tokom stvaranja novog Berlinskog zida i zveckanja nuklearnim bombama, zemlja sa populacijom od nepuna tri miliona stanovnika sagradila kompletnu infrastrukturu za najveću svetsku sportsku smotru, takoreći od nule? I kako je prljavi ples svetskih moćnika doveo do toga da se ama baš ništa ne učini da se spreči smrt tolikog broja ljudi i da se na tlu druge najmanje zalivske države održi Svetsko prvenstvo u fudbalu?</p>



<p>Odgovori leže u političkim kampanjama, licemerju političkih moćnika, trgovini uticajem i energentima, mekom moći učesnika ove ujdurme, a, na kraju krajeva, i u samoj fudbalskoj igri, koju vole milioni širom sveta, ali i njenom prokletstvu da bude zloupotrebljena na krajnje perverzne načine.</p>



<p>Te 2017, godinu dana nakon što je Donald Tramp izabran za predesdnika SAD, a godinu pre nego što će se u Rusiji održati Svetsko prvenstvo u fudbalu, vlasnik fudbalskog kluba Mančester Siti, Šeik Mansur bin Zajed, bio je (a još uvek je tu) na poziciji potpredsednika Vlade u Ujedinjenim arapskim Emiratima, zemlji koja je zajedno sa Saudijskom Arabijom i drugim zemljama&nbsp; odlučila da potpuno blokira i, koliko može, odseče od sveta Katar. Katarske vlasti gotovo su iscrpele robne rezerve, svi letovi bili su otkazani i kratkotrajni haos gotovo je paralisao tu zemlju, usporivši tako izgradnju objekata za Svetsko prvenstvo.</p>



<p>Katar je bivši britanski protektorat, koji se tek 1971. izborio za samostalnost, baš negde u vreme kada je ta zemlja otkrila gotovo beskrajne zalihe prirodnog gasa&nbsp; podno pustinja na svojoj teritoriji. Od tada, Katar je saveznik zapadnih zemalja koji, u zamenu za jeftine cene gasa, dozvoljava ovoj državi da širi vehabizam po regionu i da na taj način sapliće druge arapske zemlje, pogotovo svoje glavne suparnike – UAE, Saudijsku Arabiju i Iran.</p>



<p>Problem je što Katar nije jedina zemlja sa ovakvom taktikom, ali tek je sa dolaskom Trampa u Belu kuću jedan drugi kandidat za američko prijateljstvo preduzeo konkretne korake da to i postane.</p>



<p></p>



<p>Potrebno je na ovom mestu istaći i da su u periodu nakon Arapskog proleća 2011, procesa koji je zbrisao niz autokrata koje su vladale arapskim svetom u Saharskoj Africi, sve arapske zemlje na Bliskom istoku, odnosno njiovi lideri, drhtali od sličnog scenarija, i započele su nagle, a opet šture procese liberalizacije svojih društava, kako bi se makar kulturološki više otvorili prema Zapadu.</p>



<p>Najdalje od svih otišao je Muhamed bin Salman, krunisani princ i <em>de facto</em> najmoćniji čovek Saudijske Arabije. On je stupio na vlast baš te 2017, i na zapadu je viđen kao reformator i umereni monarh. Zaopočeo je proces modernizacije svog kraljevstva, prvi put dozvolivši, između ostalog, i ženama da prisustvuju fudbalskim mečevima ili da voze automobile. Za svoje idole navodio je Stiva Džobsa, Margaret Tačer i Ilona Maska. Međutim, britanska obaveštajna služba MI5 je o njemu pisala da je „naoko moderan i savremenih shvatanja, a u suštini prek i impulsivan. Deluje kao da ne shvata kako svaki njegov postupak ima posledice.’’</p>



<p>Istovremeno, u UAE je krunsiani princ postao čovek i danas poznat našoj fudbalskoj javnosti – Mohamed bin Zajed. Sećate ga se – to je onaj lik sa crnom kapom i u smeđem džemperu kojeg je 2012. kroz muzej sa trofejima FK Crvena zvezda na Marakani proveo tadašnji Prvi potpredsednik vlade&nbsp;Aleksandar Vučić, zajedno sa, od uva do uva nasmejanim, Draganom Džajićem. Bilo je tada neke priče o prodaji srpskog kluba Arapinu (Dejan Anđus je bio šokiran; čak toliko da preko ekrana saopšti: „Pa, ne može to tako, gospodo!’’), međutim ta priča je ubrzo zaboravljena; od čitave farse ostao je samo velelepni projekat Beograda na vodi iz kojeg danas privatno obezbeđenje može da ukloni (sic!) migrante bez prethodne konsultacije sa policijom.</p>



<p>Mohamed Bin Zajed je rođeni brat Šeika Mansura bin Zajeda, već pomenutog vlasnika Mančester Sitija, i čovek koji kontroliše diplomatske odnose UAE. Želeći da spreči opasnost da se Muslimansko bratstvo, politička snaga koja je dovela do smene režima u Egiptu za vreme Arapskog proleća, prelije i na Arapsko poluostrvo, održao je niz i teških, ali bezuspešnih pregovora sa Britanijom pre svih, u cilju veće podrške Emiratima na Bliskom istoku. Na kraju, UAE su se pridružili Saudijskoj Arabiji u blokadi Katara.</p>



<p>Donald Tramp te godine biva pozvan u Saudijsku Arabiju, da bi svega nekoliko dana kasnije napisao ovakav tvit: „Tokom moje posete Bliskom istoku, shvatio sam da više ne smemo finansirati radikalne ideologije. (Lokalni, prim. aut.) Lideri su upreli prste prema Kataru i rekli mi – pogledaj ih!’’</p>



<p>To je samo doprinelo daljoj eskalaciji sukoba, pa je tako Saudijska Arabija zapretila Kataru da će duž granica te dve zemlje iskopati dubok šanac, kako bi od Katara stvorila ostrvo, i potom šanac napuniti nuklearnim otpadom (!). Čitav niz suptilnih udaraca su Saudijska arabija i UAE naneli Kataru putem nevladinih organizacija, napumpavanja izveštaja o ionako lošem stanju ljudskih prava u Kataru i slično&#8230; A sve to vreme Katar je uspeo da se dublje ekonomski poveže sa Turskom, Omanom&#8230; I Iranom, gde je postojala jaka baza Muslimanskog bratstva od kojih UAE i Saudijska Arabija toliko strahuju&#8230;</p>



<p>Pored toga, stadioni i infrastruktura nastavili su da, polako, ali sigurno, niču u Kataru. Možda upravo zato, Bin Salman i Bin Zajed pokušali su da iskoriste fudbal kako bi novačanu moć pretvorili u meku moć na Zapadu, koja se, opet, vrlo lako može ovaplotiti i u nekom drugom obliku.</p>



<p>Nakon ostrakiranja Rusije i njenih oligarha, kao što je Roman Abramovič, predsednik FIFA Đani Infantino nije časio ni časa, obrisao je iz telefona sliku sa Svetskog prvenstva u Rusiji na kojoj s njegove leve strane sedi Vladimir Putin&#8230; Ali je dobro zapamtio ko mu je sedeo zdesna. Bio je to upravo mladi Saudijski princ, Bin Salman, koji je krajem 2021. kupio Njukasl Junajted, klub na severu Engleske, načinivši  ga instant najbogatijim klubom na svetu, miljama ispred Sitija (vlasnik Mansur bin Zajed) i Pari-Sen-Žermen (vlasnik Mohamed El-Kaifi). Pošto je shvatio kako je negde naređeno (rečeno ponovo anđusovskim rečnikom) da ruski novac nema šta da traži u fudbalu, makar do daljnjeg (A tako je lepo počelo! Sponzorstvo u UEFA-inim takmičenjima, domaćinstvo Svetskog prvenstva, Abramovič kao gazda Londona&#8230;), Infantino se okrenuo drugoj rupi bez dna ispunjenoj novcem. Okrenuo se naftnom i gasnom novcu, preciznije – arapskom novcu.</p>



<p>Infantino kao da je opipavao puls svim potencijalnim pretendentima. Čak je u jednom momentu predložio da Katar podeli domaćinstvo aktuelnog Svetskog prvenstva sa Saudijskom Arabijom.</p>



<p>A šta se za sve to vreme dešavalo u Kataru? Pa, pored pandemije i izgradnje stadiona, nova normalnost postale su iznenadne i učestale smrti migrantskih radnika zbog neljudskih uslova pod kojima su radili i u kojima su živeli.</p>



<p>Navedeni da pokušaju gotovo bilo šta da bi se izvukli iz bede, radnici iz Indije, Nepala, Bangladeša, Šri Lanke, Pakistana i drugih zemalja, prekarijat i neki od najsiromašnijih ljudi na svetu, ugostili bi u svom domu agenta-regrutera, koji šparta njihovom zemljom u potrazi za gotovo besplatnom radnom snagom. Agenti im iz rukava uručuju pečatirane vize za bliskoistočne monarhije, uz objašnjenje da, ako sada kupi vizu za, primera radi, Katar, i plati je oko 3.500 funti, moći će da zaradi trostruko i više novca kada počne da rmba na 50 i više stepeni Celzijusa letnji dan do podne u pustinji. Možete li da zamislite da odete u najveću bedu na planeti, nađete čoveka koji jedva da zaradi dovoljno za činiju pirinča dnevno i tražite mu, za njega ogroman novac, kako biste postali gospodar njegovog života? Ako je odgovor potvrdan, vi verovatno, kao što to kaže Sju Taunzend, nosite duboke čizme kod kuće, jer bi vam se smejali da u njima izađete napolje.</p>



<p></p>



<p>Oni prekarni radnici koji ne uspeju da pronađu novac, uglavnom založe svoje imanje kod pomenutog agenta i otputuju za Katar. A tamo počinju pravi problemi – plata je daleko manja od one koja stoji u ugovoru, tolika, da gotovo nikakav novac ne mogu poslati kući (znate li koliko košta flašica vode u Dohi u Kataru? Aca Stojanović je trenutno tamo, i često je na Tviteru), ne mogu se čak ni vratiti pre isteka ugovora, zato što bi onda morali da vrate sav pozajmljeni novac kako ne bi ostali bez založenog imanja. Takođe, bez odobrenja poslodavca, ne mogu napustiti posao, a u slučaju Saudijske Arabije ili Katara, ne mogu ni da napuste zemlju ukoliko tako zažele.</p>



<p>A dok žive u Kataru, bore se i za goli život. Jer, najčešći uzroci smrti migrantskih radnika su problemi sa srcem ili otkazivanje respiratornih organa, a koje prouzrokuju ogromna vrućina i vlaga. U izveštaju advokata katarske vlade iz 2014. godine preporučeno je da vlast izradi studiju o smrti radnika migranata od srčanog zastoja i izmeni zakon kako bi „omogućio autopsije(&#8230;) u svim slučajevima neočekivane ili iznenadne smrti“. Vlada nije uradila ni jedno, ni drugo.</p>



<p>Obilne kiše koje su zahvatile Katar krajem septembra prošle godine i koje većini predstavljaju puku neprijatnost, za migrantskog radnika Mohameda Šahida Miju bile su smrtna presuda. </p>



<p>„Kiša je poplavila pod njegovog smeštaja i došla u kontakt sa izloženim električnim kablovima. Kada je Mija nagazio na mokri pod, doživeo je strujni udar i na mestu poginuo&#8221;, rekao je njegov otac za Gardijan.</p>



<p>Mija je platio agentu za regrutaciju više od 3.500 funti da bi obezbedio posao u Kataru 2017, što je ogroman iznos za porodicu iz ruralnog Bangladeša. Dug je sada prenet na njegove izbezumljene i osiromašene roditelje, koji kažu da tek treba da dobiju bilo kakvu nadoknadu od Mijinog poslodavca ili vlade Katara, preneo je Gardijan.</p>



<p>Gardijanov tekst u kojem se navode ovi užasni podaci kritikovao je Đani Infantino, koji je dao bizarne, licemerne, ili naprosto, izjave koje nemaju uporište u stvarnosti:</p>



<p>„Danas imam snažna osećanja. Danas se osećam kao stanovnik Katara, kao Arapin, kao Afrikanac, kao gej, kao čovek sa invaliditetom, kao radnik migrant’’.</p>



<p>Potom je dodao:</p>



<p>„Ja sam Evropljanin. Za sve ono što smo radili širom sveta u prethodnih 3.000 godina, morali bismo da se izvinjavamo sledećih 3.000 godina, a ne da sada držimo predavanja o moralu. Ako je Evropa zaista zabrinuta za sve ove ljude, može da stvori legalne kanale, kao što je to uradio Katar, pa da radnici dođu u Evropu. Da im daju budućnost, da im pruže nadu’’.</p>



<p>Nije prošlo mnogo, a Svetsko prvenstvo počelo je u nedelju, utakmicom na kojoj je domaćin poražen od Ekvadora sa 2-0.</p>



<p>Ovaj tekst nastaje u sredu, 23. novembra uveče, a sutradan će Dušan Tadić izvesti reprezentaciju Srbije na teren i razmeniti zastavice sa Nejmarom, brazilskom vedetom i desetkom Pari-Sen-Žermena, čiji je poslodavac katarski emir Naser Al-Kelaifi. Inače, leta 2021. taj čovek, odnosno njegov klub, kupio je kapitene dva najveća kluba u istoriji, Real Madrida i Barselone – Serhija Ramosa i Lionela Mesija.</p>



<p>A sada su svi oni (osim Ramosa) u malenoj pustinjskoj državici, vredno treniraju kako bi doneli najvredniji trofej u sportu (ne, Superbowl nije važniji od Svetskog prvenstva u fudbalu) svojim nacijama. Dežurni pajac iz kutije Morgan Frimen kaparisao je još jednu tezgu, a Infantino se visoko u loži zadovoljno smešio pred ne baš punim stadionom. Sve je prošlo i bolje nego što je očekivao.</p>



<p></p>



<p>Naslovna fotografija: <a href="https://unsplash.com/@baraida?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Peter Glaser</a> na <a href="https://unsplash.com/photos/white-and-gray-adidas-soccerball-on-lawn-grass-qWs_Wa1JrKM?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Unsplash</a></p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/pesak-fudbal-i-jos-ponesto/">Pesak, fudbal i još ponešto</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/pesak-fudbal-i-jos-ponesto/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Snarky Puppy na Musicology sessions: Muzika! I nešto energije</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/snarky-puppy-na-musicology-sessions-muzika-i-nesto-energije/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/snarky-puppy-na-musicology-sessions-muzika-i-nesto-energije/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 04 Jul 2022 16:00:30 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Podrum]]></category>
		<category><![CDATA[bitefartcafe]]></category>
		<category><![CDATA[koncert]]></category>
		<category><![CDATA[musicology sessions]]></category>
		<category><![CDATA[snarky puppy]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=65126</guid>

					<description><![CDATA[<p>Koncertno leto 2022. godine dostiglo je još jedan svoj vrhunac u nedelju uveče na šljaci teniskih terena kod BitefArt kafea</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/snarky-puppy-na-musicology-sessions-muzika-i-nesto-energije/">Snarky Puppy na Musicology sessions: Muzika! I nešto energije</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="uzitekst">Snarky Puppy su beogradskoj publici ponudili svirku kakvoj retko imamo priliku da prisustvujemo.</p>



<p class="uzitekst">Kad je 1997. godine Džordž Klinton primljen u Rokenrol Kuću slavnih, uz njega je primljeno još petanest članova njegovog projekta <em>P-Funk</em>, odnosno bendova <em>Pairlament</em> i <em>Funkadelic,</em> pored ostalih, Edi Hejzel, Butsi Kolins i Džerom Brejli. Do danas, oni su <em>major</em> izvođač sa najviše primljenih članova.</p>



<p class="uzitekst">Jer, teško je P-Funk nazvati bendom kao takvim; precizniji nazivi bi verovatno bili kolektiv, grupacija, pokret. Uprkos tome što je više od dvadeset muzičara prošlo kroz P-Funk, koncept, motiv i razlog postojanja su opstali, i u svojoj osnovi, nisu se promenili duže od 40 godina.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1400" height="935" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/07/Snarky-Puppy_Oblakoder_4.jpg" alt="" class="wp-image-65137" /></figure></div>



<p></p>



<p class="uzitekst">U jednom intervjuu, kovrždavi, nasmejani basista – u stvari osnivač i glavni <em>tour de force</em> sastava Snarky Puppy, Majk Lig je, komentarišući činjenicu da je kroz taj kolektiv prošlo više od 40 muzičara, &nbsp;objasnio je da je ‚‚(&#8230;) oduvek bilo dozvoljeno da se ode iz benda ako se ukaže bolja prilika. Međutim, kad pronađemo zamenu i taj muzičar uvežba naše pesme, nekako je šteta da ga otpustimo nakon par koncerata. Tako su ljudi dolazili i odlazili, neki se vraćali, neki išli samo na turneje, neki radili samo u studiju’’. Ali, suština je uvek ostala ista – to je bio gotovo big band koji pomera granice zvuka i promoviše unikatan i mnogo puta nakon njih kopiran pristup savremenoj muzici.</p>



<p class="uzitekst">Taj pristup ogledao se delimično već i u samom izboru venue-a za koncert: nakon prethodne uspešne saradnje sa Musicology Sessions, i nakon otkazivanja koncerta zbog „biblijske kiše’’ kako je to rekao sam Lig, <em>štenci</em> su nastupili na teniskom terenu u samom srcu kalemegdanske tvrđave. Interesovanje je bilo ogromno: red ispred ulaza protegao se sve do <em>Malog Kalemegdana</em>, a tokom same svirke teniski teren je bio gotovo sasvim ispunjen publikom. Pokazalo se da Snarky Puppy imaju snažnu bazu fanova u Beogradu.</p>



<p class="uzitekst">Koncert je otvorila džez-fjužn grupa Gorice Šutić – <em>The Grooveheads,</em> može se slobodno reći, neka vrsta supergrupe: pored Gorice, vokalistkinje i <em>de facto</em> vođe grupe, tu su klavijaturista i bubnjar Stevan i Aleksa Milijanović <em>(EJO i Ikigai Collective),</em> &nbsp;basista David Gegić <em>(Ming, Ikigai i Bojan Cvetković Quintet) </em>i gitarista Stefan Stehlik <em>(MaraQYa).</em> Publika ih je dočekala uz ovacije i zainteresovano slušala kompozicije, koje, kako smo saznali, upravo peglaju u studiju i spremaju za novi album. Može se reći da je postignuta sasvim solidna komunikacija s publikom, iako nam se na kraju koncerta, najavljujući zvezde večeri, Gorica izvinila rečima: ,,Malo smo bili pod tremom. Ne svira se svaki dan kao predgrupa za Snarky Puppy’’, međutim, utisak je da publika nije toliko registrovala tremu; pre će biti da je geldalište bilo impresionirano i na pravi način zaintrigirano zvukom ovog kvinteta. Promotivni koncerti i nadolazeći album svakako će se naći na listama radoznalih istraživača zvuka.</p>



<p class="uzitekst">Puppy su izašli na binu negde oko deset časova, na egzaltaciju i oduševljenje publike. Samouvereno su se prihvatili svojih instrumenata i mogli smo izbrojati u kakvom broju će nastupiti – pred nama je bilo devetorica muzičara. Svetla su se pogasila, veštački dim je ispunio binu, i koncert je mogao da počne.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-columns is-layout-flex wp-container-core-columns-is-layout-2 wp-block-columns-is-layout-flex">
<div class="wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow">
<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1400" height="935" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/07/Snarky-Puppy_Oblakoder_1.jpg" alt="" class="wp-image-65139" /></figure></div>
</div>



<div class="wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow">
<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1400" height="935" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/07/Snarky-Puppy_Oblakoder_5.jpg" alt="" class="wp-image-65136" /></figure></div>
</div>
</div>



<p></p>



<p class="uzitekst">Fanovi, naravno, to vrlo dobro znaju, ali za ostale treba konstatovati činjenicu da su Snarky Puppy, u svojoj osnovi, instrumentalni bend, vokalne deonice ne postoje u 99 odsto slučajeva. Ono što najviše impresionira je odgovor na pitanje – kako u takvim uslovima, gde imate toliko različitih muzičara, različitih instrumenata i zvukova, izbeći zamku nekomunikativnosti? Kako se otvoriti prema publici, približiti jedan eklektičniji žanr kao što fjužn džez-rok i jeste, pa osvojiti četiri Gremi nagrade i steći masovnu popularnost? Kako, na kraju, ne upasti snobovsku pretencioznost i <em>laid-back</em> svirku tridesetogodišnjaka?</p>



<p class="uzitekst">Da li je ključ u inventivnim bas linijama Majkla Liga koje se naslanjaju čas na bubnjara Džejmisona Rosa, čas na perkusionistu Marsela Voloskog, stvarajući dva paralelna gruva? Ili možda u savršeno složenim harmonijama trubača Majka Majera i Džastina Stejtama i saksofoniste Krisa Buloka? Da li su u pitanju neverovatni zvukovi koje stvara Bob Lanzeti pomoću gitare obojene pedalama, koji upotpunjuju zvučnu sliku i opslužuju i ritmično i harmonski?</p>



<p class="uzitekst">Odgovor je možda u svemu tome, ali moramo dodati jedan ključni, zapravo krucijalni element: energiju. Sva devetorica muzičara kipteli su od dobrog raspoloženja. Koristeći se osnovnim temama i zadatim poretkom kompozicija, upuštali su se veoma često u džemovanje, odnosno improvizaciju, a svaki od njih bio bi u naletu posebne inspiracije nagrađen solom. Sve to izvedeno je u najvišem mogućem maniru, što je svakako bilo moguće isključivo uz ispunjenje, valjda jednog od najčešće ignorisanih sviračkih pravila – svi muzičari na bini su, pre svega, aktivno slušali. Slušali su jedan drugog, publiku, pa reagovali na to svojim zvucima. Na taj način stvorila se zaokružena zvučna slika i imali smo utisak da srca benda i publike kucaju kao jedno.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1400" height="935" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/07/Snarky-Puppy_Oblakoder_3.jpg" alt="" class="wp-image-65138" /></figure></div>



<p></p>



<p class="uzitekst">U prvom delu koncerta čuli smo nove stvari, za koje nam je League obznanio da će se sve naći na novom albumu koji bi trebalo da bude objavljen u septembru ove godine. Među njima, izdvojila <em>se Brkoken Arrow</em>, koju je napisao i aranžirao trubač i klavijaturista Džejson Stejtem.</p>



<p class="uzitekst">Prvi vrhunac koncerta bio je svakako perkusionistički solo Marsela Voloskog, tokom kojeg je bubnjar Ros davao ritmičku podlogu. Verujem da dugo nismo imali priliku da čujemo tako talentovanog i iskusnog muzičara, koji se sve vreme trajanja solo deonice smejao poput deteta.</p>



<p class="uzitekst">Ono što, verujem, ni sami Snarkijevci nisu očekivali, bilo je čak trostruko vraćanje na bis. Publika naprosto nije želela da se koncert završi i uzvikivala je: ‚‚We want more!’’ kad je izgledalo da je došao kraj. U jednom momentu desio se ovaj dijalog:</p>



<p class="uzitekst"><strong>Lig:</strong> „Šta želite da čujete?’’</p>



<p class="uzitekst"><strong>Publika, kao jedan: </strong>„<em>Trinity</em>!’’</p>



<p class="uzitekst"><strong>Lig:</strong> „Odmah!’’</p>



<p class="uzitekst">Drugi vrhunac i kruna večeri bilo je raspojasano i emotivno izvođenje numere <em>Shofukan</em>, na čijem kraju je publika spontano počela da, onako stadionski, zapeva melodiju za duvače. Bend je bio potpuno iznenađen tom namerom publike da uzme učešće u izvođenju. Još uvek u neverici, zastali su sa sviranjem, davali su ritam dlanovima, i zajedno sa publikom nekoliko puta otpevali ovu melodiju.</p>



<p class="uzitekst">Kada je konačno došao taj trenutak kraja, Lig je nabrojao članove ansambla koji su nastupili i svako je dobio aplauz, ali je i sam aplaudirao publici. Džejmison Ros se čak naklonio i pokazao znak „V’’.</p>



<p class="uzitekst">Obuće uprljane od šljake i prepunog srca, publika i bend su se rastali do nekog sledećeg koncerta. Ali, već sada je jasno da će organizatori morati da razmisle o nekom novom, većem prostoru.</p>



<p></p>



<p><strong>Fotografije:</strong> Ivan Radisavljević</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/snarky-puppy-na-musicology-sessions-muzika-i-nesto-energije/">Snarky Puppy na Musicology sessions: Muzika! I nešto energije</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/snarky-puppy-na-musicology-sessions-muzika-i-nesto-energije/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Red Hot Čili Pepers u Budimpešti – Neograničena ljubav, uživo</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/red-hot-cili-pepers-u-budimpesti-neogranicena-ljubav-uzivo/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/red-hot-cili-pepers-u-budimpesti-neogranicena-ljubav-uzivo/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 21 Jun 2022 14:01:23 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Podrum]]></category>
		<category><![CDATA[budimpešta]]></category>
		<category><![CDATA[koncert]]></category>
		<category><![CDATA[red hot chili peppers]]></category>
		<category><![CDATA[reportaža]]></category>
		<category><![CDATA[rhcp]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=64129</guid>

					<description><![CDATA[<p>Uverili smo se ponovo: ništa ne zvuči tako dobro kao kad originalni Pepersi zajedno sviraju svoje instrumente</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/red-hot-cili-pepers-u-budimpesti-neogranicena-ljubav-uzivo/">Red Hot Čili Pepers u Budimpešti – Neograničena ljubav, uživo</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="uzitekst">Prethodne nedelje <em>Pepersi</em> su se vratili u region, još jednom u neku od zemalja koje okružuju Srbiju. Nakon famoznog koncerta u Inđiji na <em>GrinFest</em> Festivalu, četvorka iz Los Anđelesa svratila je tokom promotivne turneje za album <em>I’m with you</em> u Zagreb i Sofiju (2011), a potom i pet godina kasnije u Budimpeštu sa materijalima sa albuma <em>The Getaway</em>. Međutim, ovo je prvi put nakon 2006. i gostovanja na severu Srbije da se na područje blizu Balkana vratio Džon Frušante.</p>



<p class="uzitekst" id="E62">Par servisnih informacija: <em>Red Hot Čili Pepers</em> svirali su 15. juna na <em>Puškaš Areni</em>, domu mađarske fudbalske reprezentacije, u okviru evropske turneje za album <em>Unlimited Love</em>. U svojstvu predgrupe, koncert je otvorio Thundercat, a publiku dodatno zagrejao Nas, da bi <em>RHCP</em> oko 21 čas izašli na binu.</p>



<p class="uzitekst" id="E76">Arena <em>Ferenc Puškaš</em> prima oko 35.000 posetilaca, ali za ovu priliku, polovina stolica bila je namenjena publici, dok je parter bio na travnatoj površini stadiona, zajedno sa binom i bekstejdžom. Organizacija i protokol su bili zaista besprekorni, a obezbeđenje se nije mrštilo na publiku, na šta smo navikli kod nas.</p>



<p class="uzitekst" id="E80">Thundercat je izašao na binu sa svojim klavijaturistom i bubnjarem negde oko 18 časova. Na bini su se, očigledno, već nalazili bubnjevi, pojačala, i ostala oprema glavnih zvezda prekrivna čaršafima, tako da je Thundercat svirao i skakutao na vrlo ograničenom prostoru. Nekog drugog bi fizička ograničenost sputala i u izvođenju, međutim Thundercat i prijatelji su žestoko prašili svojih pola sata. Uprkos tome što Thundercat svira bas pretežno u višim registrima i što je ton prilično u treble podeocima, sve se jasno čulo i publika je, donekle na sopstveno iznenađenje, pozdravila momke sasvim pristojnim aplauzom.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1600" height="1172" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/06/RHCP_Thundercat_foto-Sera-Tamas.jpg" alt="" class="wp-image-64146"/></figure></div>



<p></p>



<p class="uzitekst" id="E94">Usledila je pauza od nekih sat vremena, tokom koje se tridesetak tehničara u crnim majicama popelo na binu i krenulo da razmešta one instrumente i da razvlači ogromne prostirke po podu bine.</p>



<p class="uzitekst" id="E96">Onda je Nas izašao na binu i nastavio tamo gde je Thundercat stao, pa čak i podigao atmosferu za nekoliko stupnjeva: uneo je veliku količinu energije u nastup i odlično se uklopio u takav koncept odnosa prema izvođenju – prepuno energije, strasti, i ljubavi prema muzici. Osvrćući se oko sebe, shvatio sam da se na stadionu nalazi mnoštvo Nasovih fanova koji su oduševljeno skakutali gore-dole sve vreme njegovog izvođenja.</p>



<p class="uzitekst" id="E105">Potom se na binu ponovo popeo čopor tehničara koji su užurbano razmeštali opremu i monitore po bini, a veliki broj njih se ponovo bacio na razvlačenje nekakvih tapiserija po podu. To je potrajalo još sat vremena, taman da fanovi ne načnu, već i da zabrste duboko u svoje nokte i zanoktice.</p>



<p class="uzitekst" id="E108">Tada su se sva svetla ugasila; samo se jedan zrak svetlosti fokusirao na bubnjeve, koji su onako napeto sijali. Na bas bubnju je bilo ispisano metalik sivom L.A.</p>



<p class="uzitekst" id="E110">A onda se, visok i uspravan kakvim ga je bog dao, Čed Smit, u šerpa plavom kombinezonu, pojavio na bini i gotovo teatralno odmarširao ka bubnjevima, seo, i izvadio palice. Na binu se popeo i Fli, praćen gromoglasnim hukom publike, tehničar mu je dodao bas, i Čed je krenuo sa improvizovanim ritmom. Tada smo začuli distorziranu, dugačku notu električne gitare, i reflektori su nam pokazali gitaristu u bordo polo majici, koji se neprimetno ušunjao na binu. To je bio povratnik, ali nikako i pokajnik – Džon Frušante. Ispostaviće se, uprkos činjenici da su <em>Pepersi</em> ipak bend sastavljen od četvorice članova, da je upravo on zvezda večeri.</p>



<p class="uzitekst" id="E130">Da bih što bolje opisao jedan od prvih utisaka sa početka koncerta, poslužiću se jednim kratkim fragmentom iz knjige Dušana Vesića o <em>Bijelom Dumetu</em>, <em>Šta bi dao da si na mom mjestu</em>. Na jednom mestu, gde opisuje prvi beogradski koncert grupe iz 1975, on kaže ovako: ,,(&#8230;) Dok je grupa svirala uvod za <em>Kad bi’ bio bijelo dugme</em>, devojčice su vrištale od uzbuđenja. (&#8230;) To je potrajalo za vreme trajanja čitavog koncerta. Neverovatno je koliko dugo i glasno devojčice mogu da vrište a da ne ostanu bez glasa’’. Tako je bilo i ovde. U narodu se kaže – vrišti iz mozga.</p>



<p class="uzitekst" id="E146">Tada su se popalila svetla na bini i uključen je grin skrin na kojem smo gledali zaista spektakularne vizuale i prikaze muzičara. Međutim, <em>grin skrin</em> nije bio samo iza benda, dolazio je sa svih strana – odozgo, ali i odozdo. Ispostavilo se da su oni tepisi, koje su tehničari tako dugo postavljali, bili nekakvi <em>chroma key</em> ekrani. Izgledalo je kao da se bend nalazi unutar neke ćelije prepune energije.</p>



<p class="uzitekst" id="E152">Fli je, nakon početne improvizacije, kliknuo svoju <em>big muff</em> pedalu i zasvirao <em>Around The World</em>, što je predstavljalo malo iznenađenje – uglavnom su na ovoj turneji otvarali svirke sa <em>Can’t Stop</em>. Već nakon grmljavine tri instrumenta u prvom delu, pred strofu, videli smo zašto su, uprkos poodmaklim godinama, oni među najboljim muzičarima na planeti. Svaka sledeća pesma samo je svedočila o usviranosti i muzikalnosti trojke. Uprkos manjim tehničkim problemima, <em>I Like Dirt</em> zvučala je savršeno upeglano i precizno; <em>Snow (Hey-Oh)</em> baš onako <em>bengerski</em>, kako fanovi i očekuju, a <em>Tell Me Baby</em> im je legla kao u stara vremena. Čed i Fli su svaki imali svoj solo između pesama.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-columns is-layout-flex wp-container-core-columns-is-layout-3 wp-block-columns-is-layout-flex">
<div class="wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow">
<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/06/RHCP1_1.jpg" alt="" class="wp-image-64157" width="1214" height="876"/></figure></div>
</div>



<div class="wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow">
<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/06/RHCP4.jpg" alt="" class="wp-image-64154" width="1214" height="876"/></figure></div>
</div>
</div>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/06/RHCP7.jpg" alt="" class="wp-image-64155" width="1450" height="996"/></figure></div>



<p></p>



<p class="uzitekst" id="E174">Kada je reč o pesmama sa aktuelnog albuma, <em>Aquatic Mouth</em> Dance zvučala je resko i latino zavodljivo istovremeno, i nisam mogao da pojmim kako neko ljudsko biće može tako savršeno da svira bas. Dužina nota, muzikalnost, improvizovani fillovi, sve je bilo toliko blizu savršenstva, da sam pomislio da je taj čovek sa šarenom kosom i tetoviranim plećima sa druge planete.</p>



<p class="uzitekst" id="E178">Taj čovek, koji se zove Majkl Balzari, a znamo ga kao Flija, najavio je <em>These are The Ways</em> rečima: ,,Ovu pesmu posvećujem svojim mađarskim precima’’. Pesma je zvučala odlično, a Entoni Kidis je imao sasvim malo problema sa refrenima. Inače, prilično je dobro pevao čak i one najmelodičnije pesme, i dugogodišnji fanovi mogu da posvedoče o njegovom pevačkom napretku. Naravno, mnogo više su mu legle pesme sa repovanjem, kao, na primer, <em>Give It Away</em>.</p>



<p class="uzitekst" id="E193">Ipak, kao što smo rekli ranije, šou je ukrao Frušante. O njegovom sviračkom umeću ispisano je toliko redova i tekstova, pa se time neću ovde baviti, ali ću reći da on zaista jeste „rođen da svira gitaru u ovom bendu’’, kako je rekao u jednom intervjuu. To smo čuli, ali verovatno mnogo više i osetili, tokom celog koncerta, u pristupu ostalih članova prema njemu i načinu na koji se on tokom koncerta sve više otvarao i oslobađao. Solo za <em>Scar Tissue</em> ili onaj u <em>Don’t Forget me</em> kao da su bile ljubavne poruke fanovima koji su toliko dugo čekali da ga čuju uživo, i to u okruženju <em>Red Hot Čili Pepers</em>. Da, jeste izbacio nekolicinu odličnih albuma s elektronikom, producirao je neke hip-hop albume. Ali – ovo je Džon Frušante, mršavi čovek s frizurom Isusa koji na izlizanom <em>Stratokasteru</em> osvetljava binu, svoje drugove iz benda, publiku – i samog sebe. Nakon što su premijerno na sceni odsvirali <em>It’s Only Natural</em>, Fli je prišao mikrofonu i, gledajući u Frušantea, rekao: „You are fucking beautiful’’.</p>



<p class="uzitekst" id="E216">Upravo to je i poruka čitavog ovog albuma, koncerta, turneje: <em>Pepersi</em> su najbolji samo i isključivo onda kada su tu njih četvorica, kada iz njih vrca ta famozna <em>Unlimited Love</em>. Džoš Klinghofer je dobar muzičar i gitarista, dobar lik, ali nije imao to <em>nešto</em>. Kako tražimo prijatelje? Kad smo mladi, prijatelji nam se dese, i vremenom i pomoću zajedničkih iskustava, ostanu za ceo život. A kad ostarimo, prijatelje biramo i ljutimo se zato što nam nisu srodne duše. Tako je i sa članovima <em>Pepersa</em> – alhemija postoji samo kod upravo sadašnje postave. Uostalom, to njih četvorica i sami govore u intervjuima, ali i poručuju svirkom.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/06/RHCP6.jpg" alt="" class="wp-image-64159" width="1450" height="853"/></figure></div>



<div class="wp-block-columns is-layout-flex wp-container-core-columns-is-layout-4 wp-block-columns-is-layout-flex">
<div class="wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow">
<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/06/RHCP9.jpg" alt="" class="wp-image-64160" width="1219" height="953"/></figure></div>
</div>



<div class="wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow">
<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/06/RHCP8.jpg" alt="" class="wp-image-64161" width="1220" height="956"/></figure></div>
</div>



<div class="wp-block-column is-layout-flow wp-block-column-is-layout-flow">
<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/06/RHCP10.jpg" alt="" class="wp-image-64162" width="1220" height="954"/></figure></div>
</div>
</div>



<p></p>



<p class="uzitekst" id="E237">Za bis, Fli je ponovo ušao na binu, ovog puta hodajući na rukama, da bi potom on i Frušante zasvirali unisono temu iz <em>By The Way</em>. Publika je oduševljeno skakala uz tu, verovatno najenergičniju pesmu, <em>Pepersa</em>. Flijev solo na distorziji bio je kruna svega. Nakon te pesme, <em>Pepersi</em> su sišli sa bine i koncert je odjednom bio gotov. Reflektori su ponovo zasijali i publika kao da se našla u šoku.</p>



<p class="uzitekst" id="E253">U ovoj fazi karijere, <em>Pepersi</em> zaista nude neograničenu ljubav – prema muzici, fanovima i jedni prema drugima. Nema mnogo stvari gde je tako očigledno kako ljubav poboljšava svet. Ovde možemo i ubaciti onu otrcanu frazu da, ako radite ono što volite, nećete raditi ni dan života. Prvi će vam <em>Pepersi</em> reći da je to potpuni bulšit, ali, ako ubacujete makar zrno ljubavi u to, biće magičnije.</p>



<p class="uzitekst" id="E259">Nakon Budimpešte, bend je svirao u Firenci, a očekuju ih i po dva koncerta u Londonu i Parizu, pre povratka u SAD. Ako ste u prilici, zaista ne biste smeli da propustite jedno unikatno i nesvakidašnje koncertno iskustvo. A ako ste fan, ne znam zašto još niste kupili karte. Preporučujem da nađete smeštaj u blizini mesta održavanja koncerta jer će gužve biti nepregledne. Bar je tako bilo u Budimpešti ovog juna.</p>



<p></p>



<p class="uzitekst"><strong>Fotografije:</strong> <a href="https://www.blikk.hu/galeria/red-hot-chili-peppers-koncert-puskak-arena/s421h79#galeria" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Séra Tamás</a></p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/red-hot-cili-pepers-u-budimpesti-neogranicena-ljubav-uzivo/">Red Hot Čili Pepers u Budimpešti – Neograničena ljubav, uživo</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/red-hot-cili-pepers-u-budimpesti-neogranicena-ljubav-uzivo/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Naftna industrija fudbala</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/naftna-industrija-fudbala/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/naftna-industrija-fudbala/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 29 Mar 2022 13:59:45 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Špijunka]]></category>
		<category><![CDATA[čelsi]]></category>
		<category><![CDATA[fifa]]></category>
		<category><![CDATA[Muhamed bin Salman]]></category>
		<category><![CDATA[njukasl junajted]]></category>
		<category><![CDATA[roman abramovič]]></category>
		<category><![CDATA[svetsko prvenstvo]]></category>
		<category><![CDATA[uefa]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=59670</guid>

					<description><![CDATA[<p>Kako uloge naftnih gospodara u svetskom sukobu diktiraju istoriju fudbala</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/naftna-industrija-fudbala/">Naftna industrija fudbala</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p>Kada su u ponedeljak, 28. februara, krovne svetske i Evropske fudbalske organizacije, FIFA i UEFA, objavile zajedničko saopštenje o suspenziji svih ruskih nacionalnih timova i pojedinačnih klubova iz svih međunarodnih takmičenja, navijači fudbalskog kluba Čelsi iz Londona nisu slutili da se era koja je započela leta 2003. godine bliži antiklimatičnom kraju. Svega nekoliko dana kasnije, ruski milijarder i vlasnik tog kluba, Roman Abramovič, objavio je da je Čelsi stavljen na prodaju, kako je naveo, zbog „situacije u Ukrajini’’. U istom saopštenju naveo je kako je ostavio instrukcije svom timu da osnuju neprofitnu organizaciju koja će sav prikupljen novac, kao i novac koji će biti ostvaren od komercijalne prodaje, direktno slati žrtvama rata u Ukrajini.<br><br>Zanimljivo je bilo videti da je fudbalskom klubu Čelsi dozvoljeno da nastavi da se takmiči u svim lokalnim i međunarodnim takmičenjima, iako je Abramovič označen kao jedan od Oligarške sedmorke, grupe ruskih biznismena sa sedištem u Londonu, a koji su zbog ruske invazije na Ukrajinu sankcionisani zamrzavanjem vlasništva.</p>



<p></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-large"><a href="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/Navijai-Celsija-1.png" data-lbwps-width="1920" data-lbwps-height="1080" data-lbwps-srcsmall="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/Navijai-Celsija-1-610x343.png"><img loading="lazy" decoding="async" width="1024" height="576" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/Navijai-Celsija-1-1024x576.png" alt="" class="wp-image-59681"/></a></figure></div>



<p class="has-text-align-center has-small-font-size"><em>Izvor: Youtube scrsht</em></p>



<p></p>



<p></p>



<p>Čitava situacija može se posmatrati kao jedan delić procesa koji se odigrava poslednjih godina, a koji podrazumeva odstranjivanje ruskog kapitala iz sveta fudbala, i preorijentaciju na naftni novac, ali koji neće doći iz Sibira, već iz pustinje. Sam Roman Abramovič je jedan od prvih post-sovjetskih milijardera skorojevića. Poreklom Jevrejin, studirao je u Moskvi i rukovodio prvim poslovima – uglavnom vezanim za uvoz dečjih igračaka. Sredinom devedesetih je, zajedno sa partnerom Borisom Berezovskim, privatizovao Sibneft, državnu naftnu kompaniju, i učestvovao u nečemu što smo još početkom ovog veka videli i u našoj zemlji – prvobitnoj akumulaciji kapitala. Naravno, iz famoznog procesa tranzicije izašao je kao pobednik. Idilu je zapretio da pokvari novi premijer Rusije – bivši pukovnik KGB Vladimir Putin. <br><br>Putin je krajem devedesetih osvojio vlast na talasu obećanja da će korumpirane i pohlepne oligarhe dovesti u red i vratiti njihovo bogatstvo u službu države, što je odmah i učinio: osim Abramoviča, koji je na vreme shvatio situaciju i svrstao se uz Putina, oligarsi su redom optuženi za utaju poreza, pohapšeni, a imovina im je nacionalizovana. Abramovič je tako postao jedan od ključnih Putinovih saradnika. U prvoj deceniji ovog veka obavljao je dužnost guvernera Čukotske oblasti u istočnom delu zemlje, gde je uglavnom upamćen po dobrom: lično je donirao nešto više od 2,5 milijardi dolara za izgradnju bolnica, škola i infrastrukture. Zakleti je borac protiv antisemitizma, čak poseduje i izraleski pasoš (zvanično je drugi najbogatiji izraleski državljanin). Međutim, Roman Abramovič širom sveta postao je poznat kad je na leto 2003. kupio londonski Čelsi, klub opterećen dugovima i problematičnim navijačima, sa svega nekoliko trofeja u vitrinama – samo jednom, 1955. bili su šampioni Engleske.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-large"><a href="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/Roman-Abramovich-1.png" data-lbwps-width="1920" data-lbwps-height="1080" data-lbwps-srcsmall="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/Roman-Abramovich-1-610x343.png"><img loading="lazy" decoding="async" width="1024" height="576" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/Roman-Abramovich-1-1024x576.png" alt="" class="wp-image-59682"/></a></figure></div>



<p class="has-text-align-center has-small-font-size"><em>Izvor: Youtube scrsht</em></p>



<p></p>



<p></p>



<p>Od tada do danas prošlo je skoro dvadeset godina, a Čelsi je na pogon Abramovičevog novca transformisan u fudbalsku supersilu: pored pet engleskih šampionata, 2012. i 2021. postali su šampioni Evrope i 2013. i 2019. osvojili su i Ligu Evrope.<br><br>Međutim, ta demonstracija moći nije jedina novina viđena u svetu fudbala (ako je i možemo nazvati novinom – Silvio Berluskoni i Florentino Perez već dugo su svetu pokazivali kako izgleda kad šale radi sastvaljate tim snova). Čelsijev trener Žoze Murinjo implementirao je nove taktičke i trenerske standarde u svetski fudbal, pre svega 2005. kada je uništio standardnu 4-4-2 formaciju izmišljanjem Makeleleove uloge; i taktičke periodizacije treninga, što ukratko označava simulaciju situacija iz meča tokom treninga; kao i dotad neviđenog detaljisanja u skautiranju protivnika &#8211; ostaje legendaran procureli zapis o Ronaldinju koji je tada nastupao za Barselonu: „<em>neverovatan tehničar koji napada prostor ili ful beka sa lakoćom; užasno lenj u defanzivnoj tranziji, teška varalica, često pokušava da padne</em>.’’<br><br>Novine su se ogledale i u Čelsijevom sistemu pozajmica – nikad do tad jedan tim nije imao i preko stotinu igrača pod ugovorom, a koji su pozajmljeni drugim timovima širom sveta. Ovakav pristup pomogao je Čelsiju da ostane među vrhunskim timovima 2020. u uslovima pandemije, kada su takođe bili i kažnjeni zabranom registrovanja novih igrača. Jedan od igrača koji je prošao kroz ovaj sistem, da bi se na kraju i vratio u domaći fudbal, je Danilo Pantić koji danas igra za Partizan. Aktuelni šampioni Evrope tako ostaju bez gazde u momentu kad su ozbiljno zapretili da odbrane tu titulu. <br><br>Naravno, ne treba ih preterano žaliti, jer &#8211; pronaći će se već neki imućni investicioni fond sa zapada da preuzme klub ostavljen u stabilnom poslovanju i u svakom pogledu na zdravim sportskim osnovama. Međutim, ovde je zgodan trenutak da se vratimo nekoliko meseci u prošlost, preciznije u oktobar 2021, kada je Javni investicioni fond Saudijske Arabije objavio da je postao vlasnik 80% akcija kluba Njukasl Junajted, tima iz istoimenog grada na severu Engleske. Iza ovog investicionog fonda stoji <em>de facto</em> najmoćniji čovek ove pustinjske države – Muhamed bin Salman, krunisani princ i omiljeni sin Saudijskog kralja Salmana bin Abdulaziza. </p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-large"><a href="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/Bin-Salman-1.png" data-lbwps-width="1920" data-lbwps-height="1080" data-lbwps-srcsmall="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/Bin-Salman-1-610x343.png"><img loading="lazy" decoding="async" width="1024" height="576" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/Bin-Salman-1-1024x576.png" alt="" class="wp-image-59680"/></a></figure></div>



<p class="has-text-align-center has-small-font-size"><em>Izvor: Youtube scrsht</em></p>



<p></p>



<p></p>



<p>Muhamed bin Salman upravlja bogatstvom većim i od onog koje poseduje šeik Mansur, vlasnik Mančester Sitija, ili onog u vlasništvu Nasera El – Halifija, vlasnika Pari sen Žermena. Kao zemlja sa jednom od najvećih rezervi nafte i prirodnog gasa u svetu, Saudijska Arabija važi za jednu od najkonzervativnijih zemalja Bliskog istoka. Primera radi, tek nedavno je dozvoljeno ženama da voze automobile ili posete fudbalsku utakmicu.<br><br>Muhamed bin Salman krunisan je za princa 2017. godine i odmah je započeo politiku modernizacije i otvaranja Saudijskog kraljevstva prema svetu. Svet ga je posmatrao kao reformistu i inovatora, a i sam je isticao kako se neskriveno divi self-built biznismenima, poput Bila Gejtsa, Stiva Džobsa ili Ilona Maska, kao i neoliberalnim političarima poput Margaret Tačer. Takođe, poznato je da je princ platio više od 300 miliona funti za Da Vinčijevo platno Isus Hrist.<br><br>Decenijama unazad, Saudijska Arabija glavni je saveznik Sjedinjenih država i Engleske u arapskom svetu, pre svega kao saučesnik u ratovima protiv Irana, druge velike države na ovom prostoru i nuklearne pretnje po SAD. Iran i Saudijska Arabija vodili su nebrojen niz takozvanih <em>proksi ratova</em> na tlu Arapskog poluostrva, a poslednji je onaj u Jemenu, koji traje i dan-danas.</p>



<p>Naime, nakon što su snage bliske režimu u Iranu preuzele Jemen i nakon što je predsednik te države emigrirao u Arabiju, bin Salman je pokrenuo kampanju stravičnih napada na Jemen. U sukobima u kojima je ova strana koristila mahom američko i englesko naoružanje, poginulo je preko sto hiljada ljudi, makar 10.000 je umrlo od posledica gladi ili bolesti, a ni dan-danas preko 20 miliona ljudi ne može da dođe do osnovne medicinske ili humanitarne pomoći zbog vojne blokade.<br><br>Saudijska Arabija je zemlja u kojoj je i dalje na snazi smrtna kazna, a neslavan je podatak da je samo tokom marta ove godine pogubljeno više od 80 građana, više nego cele protekle godine. Bilo kakvo ispoljavanje homoseksualnosti je najstrože zabranjeno, a muškarcima nije dozvoljeno da se „ponašaju kao žene’’. Jemenski bloger koji pokušava da se izbori za prava gej osoba osuđen je na desetomesečnu kaznu zatvora, a potom je deportovan iz Saudijske Arabije. Čak 13 aktivistkinja, koje su se te 2018. borile za pravo da žene voze automobile uhapšeno je, a u pritvoru im je prećeno siovanjem.<br><br>Ipak, verovatno najneslavniji primer autokratske vladavine i retrogradnog režima Muhameda bin Salmana je slučaj novinara Džamala Kašogija, koji je dugo vremena pisao kritičke članke o saudijskoj kraljevskoj porodici i bio glavni insajder za koruptivne podatke o Bin Salmanovoj reformi za Vošington Post. U strahu za svoj život, napustio je Saudijsku Arabiju i pobegao u Tursku. Tamo je namamljen u saudijski konzulat, ubijen, a ruke i noge su mu odsečene od ostatka tela. Muhamed bin Salman je u intervjuu za CBS kategorički porekao da je naredio ovo ubistvo, ali je takođe preuzeo odgovornost, zato što su „<em>ubistvo izvršili ljudi koji su radili za Saudijsku državu</em>’’. Zatim je dodao: „<em>Postaraću se da se ovako nešto nikad ne ponovi</em>’’.<br><br>Navijači Njukasla s pravom su pokrenuli pitanje moralnosti kada je objavljeno da je Saudijski princ činjenično preuzeo kontrolu nad njihovim klubom, iako se čini da su u tome bili usamljeni. Predsednik FIFA, Đani Infatino, sedeo je na otvaranju Svetskog prvenstva u Rusiji posađen između Vladimira Putina i Mohameda bin Salmana, upravo na meču između domaćina i Saudijske Arabije. Čak je jedno vreme žestoko lobirao za povećanje broja učesnika na Svetskom prvenstvu koje će se krajem ove godine odigrati u Kataru – kako bi zbog skromnih kapaciteta te zemlje prvenstvo bilo odigrano delom i u Saudijskoj Arabiji.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-large"><a href="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/salman-infatino-putin-1.png" data-lbwps-width="1920" data-lbwps-height="1080" data-lbwps-srcsmall="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/salman-infatino-putin-1-610x343.png"><img loading="lazy" decoding="async" width="1024" height="576" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/03/salman-infatino-putin-1-1024x576.png" alt="" class="wp-image-59679"/></a></figure></div>



<p class="has-text-align-center has-small-font-size"><em>Izvor: Youtube scrsht</em></p>



<p></p>



<p></p>



<p>Borisu Džonsonu takođe nije smetala ličnost poput Bin Salmana, kojeg su agenti CIA predstavili ovako: „<em>Naoko moderan i savremenih shvatanja, a u suštini prek i impulsivan. Deluje da ne shvata kako svaki njegov postupak ima posledice</em>.’’ Tako je Boris Džonson u martu otputovao u Rijad kako bi razgovarao o mogućnostima kupovine saudijske nafte &#8211; umesto ruske.<br><br>Širom Evrope, fudbaleri izražavaju solidarnost sa žrtvama rata u Ukrajini izlazeći na teren u majicama na kojima su ispisani apeli za prestanak ratnih dejstava u Ukrajini, ali već su se pojavili i oni koji su zažmurili na izvor novca novopečenog superbogatog Njukasla. Tokom januarskog prelaznog roka, na sever Engleske već se preselio Kjeran Tripije, a pridružili su mu se i Kris Vud, Bruno Gimareš i Met Target.<br><br>Engleska javnost kao da je ostala gluva na situaciju na Bliskom istoku, a posebno na postupke Mohameda bin Salmana. Jedini disonantni glas stigao je nedavno od fudbalera Real Betisa, Hektora Belerina, koji je u intervju za špansku <em>Marku </em>ovako ukazao na licemerje tamošnje javnosti: „<em>Veoma je ružno što smo svu pažnju posvetili jednom ratu, dok se toliko drugih vodi sve vreme. Ne znam je li to zbog toga što ćemo sada imati više izbeglica ili upasti u ekonomsku krizu, ali ratovi u Iraku, Jemenu ili Palestini su ranije počeli i još uvek traju, ali njih niko ne spominje. Sad čak odlučujemo treba li Rusiji zabraniti da igra fudbal, dok i druge zemlje rade užasne stvari.</em> <em>Rasistički je to što skrećemo pogled, a to se ogleda i u nedostatku saosećanja sa žrtvama ostalih ratova koji se vode u svetu. Prioritizovali smo samo onaj rat koji nam je bliži’</em>’. I dok se čitav svet nada da će se ratni sukobi što pre privesti kraju, fudbal nastavlja da savršeno ilustruje odnos moći u svetu. Kao i mnogo puta u prošlosti, na primeru najvažnije sporedne stvari na svetu vidimo kako se svet pretapa i menja. Nema sumnje da će meseci pred nama, a pogotovo Svetsko prvenstvo u Kataru, krucijalno odrediti pravac u kom će se fudbal kretati u budućnosti.</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/naftna-industrija-fudbala/">Naftna industrija fudbala</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/naftna-industrija-fudbala/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Nikola Jokić – ostati svoj</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/nikola-jokic-ostati-svoj/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/nikola-jokic-ostati-svoj/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 09 Jun 2021 16:40:23 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Špijunka]]></category>
		<category><![CDATA[košarka]]></category>
		<category><![CDATA[mvp]]></category>
		<category><![CDATA[nba]]></category>
		<category><![CDATA[nikola jokic]]></category>
		<category><![CDATA[sport]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=42063</guid>

					<description><![CDATA[<p>Kako je Nikola Jokić na putu ka MVP tituli ostao momak koji bi da samo „pika basket"</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/nikola-jokic-ostati-svoj/">Nikola Jokić – ostati svoj</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="has-text-align-center"><em>Living in a citadel</em> / <em>It’s hard enough to be yourself</em><br><em>Waiting for the bell to toll and</em> / <em>I’m wide awake now</em></p>



<p class="has-text-align-center">&#8211; Anthony Kideis, <em>Hump de Bump</em></p>



<p></p>



<p>Od jutros, ni o čemu drugom Srbija ne razgovara – <em>Jesi li čuo šta je noćas <strong>Jokara </strong>uradio? Ma, brate, opet sam vadi Nagetse&#8230; Ma, sasvim zasluženo. Bila bi sramota da nije on&#8230; </em>Bez ikakvog preterivanja možemo reći: devetog juna 2021. godine najvažnija vest u javnom mnjenju u Srbiji je ta da je <strong>Nikola Jokić</strong>, srpski košarkaški reprezentativac, postao <strong>MVP</strong>, odnosno – najkorisniji igrač sezone na izmaku u <strong>NBA</strong>. On je tek treći Evropljanin u preko pedeset godina dugoj istoriji NBA kojem je to pošlo za rukom; takođe je i jedini srpski, odnosno jugoslovenski košarkaš koji je poneo to priznanje. Još malo podataka: Jokić je prvi MVP igrač na poziciji centra još od Šakila O’Nila koji je to uspeo 2000. godine, ali i prvi u istoriji svog tima, <strong>Denver Nagetsa</strong>; ove sezone prosečno ubacuje 26,4 poena i ima 8,3 asistencija po meču.</p>



<p></p>



<figure class="wp-block-embed is-type-rich is-provider-twitter wp-block-embed-twitter"><div class="wp-block-embed__wrapper">
<blockquote class="twitter-tweet" data-width="550" data-dnt="true"><p lang="en" dir="ltr">Never thought I’d tweet something like this in my life&#8230;.but Serbia has an NBA MVP&#8230;Nikola Jokić is this seasons greatest basketball player in the world&#8230;.THE MATRIX HAS FALLEN APART 🇷🇸🇷🇸🇷🇸🔥🔥🔥 <a href="https://t.co/gXt7JuTCa0">pic.twitter.com/gXt7JuTCa0</a></p>&mdash; VUJ (@DavidVujanic) <a href="https://twitter.com/DavidVujanic/status/1402410268823633921?ref_src=twsrc%5Etfw">June 8, 2021</a></blockquote><script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>
</div></figure>



<p></p>



<p>U medijima ćete pronaći analitičke tekstove koji daju dublju i širu sliku o tome kako je Jokić došao do sezone iz snova, kao i mnoge hvalospeve o proverbijalnim nama, to jest, klasično svojatanje <em>dobrih naših</em> – kako je Srbija <em>zemlja košarke</em>, kako Srbija <em>ima</em> najboljeg košarkaša na svetu, i tako dalje, i tome slično.</p>



<p>Srbija jeste zemlja košarke – niko ne može osporiti činjenicu da je reč o petostrukom svetskom prvaku, četvorostrukom evropskom prvaku, kao i nosiocu dve zlatne olimpijske medalje, pored nebrojenih srebrnih i bronzanih. Da ne govorimo o asovima koje je ova zemlja stvorila i koji su širom sveta <em>uveseljavali publiku</em>, doduše, ne u anđusovskom smislu.</p>



<p>S Jokićem je situacija posve drugačija jer njegov put, makar simbolički, ne liči na sudbine drugih vrhunskih košarkaša. Momak iz Sombora je nakon tri profesionalne karijere u Megi 2015. draftovan kao 41. pik u drugoj rundi za Denver Nagetse. U trenutku kad je objavljeno da je izabran, na televiziji je išla reklama za <strong>Taco Bell</strong>.</p>



<p>Za razliku od mnogih velikih igrača iz Srbije, nikad nije zaigrao za Partizan ili Zvezdu. Zajedno sa ovosezonskim MVP igračem <strong>Evrolige</strong>, <strong>Vasom Micićem</strong>, nastupao je za Mega Vizuru.</p>



<p>Kako je to na slikovit način njegov trener u Denveru Majkl Maloun stavio na majicu, Jokić je u NBA unapred proglašen promašenom investicijom. Mediji su stvarali sliku o momku koji je „premršav’’, „ne može da skoči’’, koji je „prespor’’, „nema ispravan stav’’, „ne igra odbranu’’, „debeo’’&#8230;</p>



<p>Sve ove izjave <em>kouč </em>je stavio na majicu. Sa zadnje strane napisao je: <em>Joke’s on you</em>.</p>



<p></p>



<figure class="wp-block-embed aligncenter is-type-rich is-provider-twitter wp-block-embed-twitter"><div class="wp-block-embed__wrapper">
<blockquote class="twitter-tweet" data-width="550" data-dnt="true"><p lang="en" dir="ltr">Coach Malone comes into his press conference wearing this shirt. <br><br>Front has some of the criticism, the negative things, that were said about Nikola Jokic. <br><br>Back says he’s the MVP. “Jokes on you.” <a href="https://t.co/CE912PllyL">pic.twitter.com/CE912PllyL</a></p>&mdash; Katy Winge (@katywinge) <a href="https://twitter.com/katywinge/status/1402428398610300930?ref_src=twsrc%5Etfw">June 9, 2021</a></blockquote><script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>
</div></figure>



<p></p>



<p>Tako je Jokić zaista postao <strong>Džoker </strong>(The Joker). Analitičari u Americi sada govore da se radi o najvećem kreativnom centru svih vremena, nekome ko sa pozicije centra deluje kao plejmejker, koji „zbija šale po terenu’’, i koji se „igra košarke’’.</p>



<p>U eri sportskih egomanijaka poput LeBrona Džejmsa (koji, zamislite, čita knjige i mnogo trenira) ili Kristijana Ronalda (koji, zamislite, jede samo pileće belo meso i mnogo trenira), nekad je teško poverovati koliko je Jokić osoba iz vaše svakodnevice: svaki odmor provodi u svojoj ergeli (strast prema konjima gaji od malih nogu), oženio je svoju dugogodišnju devojku sa kojom je još od srednje škole, najbolji prijatelji su mu starija braća. Upitan šta je radio jednog vikenda kada nije bilo treninga, Jokić je izjavio: <strong>„Ništa. Gledao sam Pokemone nekih pet sati’’.</strong></p>



<p>Zaista je u letećem cirkusu, onom na najskupljem, teško ostati svoj. Ako to uspete, osim srca ljudi iz sporta u Americi, osvojićete i srca onih koji se na starom kontinentu bude u tri ujutro – da gledaju tebe koji, među svima njima, i dalje ostaješ svoj.</p>



<p>’Oće neko na basket?</p>



<p></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2021/06/joki-1.png" alt="" class="wp-image-42068" width="1450" height="815"/></figure></div>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/nikola-jokic-ostati-svoj/">Nikola Jokić – ostati svoj</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/nikola-jokic-ostati-svoj/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Investitorski urbanizam u Novom Sadu – kome je potreban još jedan grad na vodi?</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/investitorski-urbanizam-u-novom-sadu-kome-je-potreban-jos-jedan-grad-na-vodi/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/investitorski-urbanizam-u-novom-sadu-kome-je-potreban-jos-jedan-grad-na-vodi/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 29 May 2021 12:46:24 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Lift]]></category>
		<category><![CDATA[građani imaju moć]]></category>
		<category><![CDATA[investitorski urbanizam]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=41336</guid>

					<description><![CDATA[<p>Kako izgleda borba novosadskih građanskih inicijativa protiv investitorkog urbanizma koji preti da ugrozi postojanje gradske zelene oaze?</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/investitorski-urbanizam-u-novom-sadu-kome-je-potreban-jos-jedan-grad-na-vodi/">Investitorski urbanizam u Novom Sadu – kome je potreban još jedan grad na vodi?</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="uzitekst">Ukoliko nakon naporne radne nedelje poželite da sa porodicom i prijateljima provedete opuštajući dan na reci, uz kvalitetnu hranu i muziku, ili vam je potrebno da u gotovo netaknutoj prirodi provozate bicikl, džogirate ili čak da zaveslate rekom – u Novom Sadu svakako ćete se zaputiti u pravcu <em>Dunavca</em>, plaže <em>Šodroš</em>, <em>Kameničke Ade</em> i <em>Ribarskog ostrva</em>. Osim pomenutog, ova mesta predstavljaju spomenike najlepših uspomena generacijama Novosađana.</p>



<p class="uzitekst">Međutim, u poslednjih nekoliko godina, glasine o velikom stambeno-poslovnom prostoru koji bi nikao na čitavom ovom području, kolokvijalno nazvanom <em><strong>Novi Sad na vodi</strong></em>,&nbsp;esklairale su u javne rasprave, proteste i medijske sukobe.</p>



<p class="uzitekst">Predviđeno je da, kao deo izgradnje ovog kompleksa, postojeći nasip koji služi za odbranu Novog Sada od poplava bude izmešten 500 metara dublje u korito Dunava, da se rečni rukavac velikim delom isuši, a da mali ostatak bude pretvoren u veslačke staze.</p>



<p class="uzitekst">Nameru gradskih vlasti da počne sa izgradnjom isprva su sprečili JP Vode Vojvodine i Institut za vodoprivredu ,,Jaroslav Černi’’ iz Beograda. Oni su dali negativno mišljenje – takozvano ,,crveno svetlo’’ na hidrološku studiju koja je trebalo da posluži kao osnova projekta. Nakon toga, direktor Voda Vojvodine je smenjen.</p>



<p></p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1920" height="1080" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2021/05/Novi-Sad-Ribe_Oblakoder_ilustracija-Olga-Djelosevic.jpg" alt="" class="wp-image-41619"/></figure>



<p class="has-text-align-center has-small-font-size"><em>Neke od vrsta riba koje borave na Dunavcu</em></p>



<p></p>



<p class="uzitekst">Dalja eskalacija nastala je krajem prethodne godine. Na Dunavac i Šodroš izašli su geometri da premere teren. Upitani ko ih je poslao da to učine, rekli su da je reč o firmi ,,<em>Galens’’</em>, koju mnogi u Novom Sadu smatraju bliskom vlasti i nazivaju je ,,dvorskim izvođačem radova’’.</p>



<p class="uzitekst">Građani okupljeni u grupama i udruženjima odlučno su digli glas. Jedno takvo udruženje je i neformalna grupa građana <em>Dunavac-Šodroš</em> koja učestvuje u odbrani ovog područja od samog početka, a dobila je podršku od organizacije <strong>CRTA</strong> kroz inicijativu <strong><em>Građani imaju moć</em></strong> koju podržava USAID. Oni smatraju da bi čitav projekat izgradnje <em>,,Novog Sada na vodi’’</em> bio katastrofalan sa više aspekata: ugroženost nasipa za zaštitu od poplava, zanemarivanje i nanošenje štete biljnim i životinjskim vrstama, kao i neobaziranje na prave potrebe stanovništva.</p>



<p class="uzitekst">,,Vode Vojvodine učestvovale su, sa još pet zemalja, na projektu koji je predviđao rizike od poplava u Novom Sadu. Ispostavilo se sledeće: u slučaju popuštanja postojećeg nasipa, gotovo čitav Novi Sad bi se našao pod vodom. A, gradska vlast namerava da nasip prebaci još 500 metara dublje u Dunav. Sve potpisnice Dunavske konvencije, među kojima je i Srbija, zalažu se za ojačavanje i širenje nasipa, a zamislite šta bi se desilo da ga još više smanjite’’, ističe Daniela Stojković, jedna od osnivača inicijative <em>Dunavac–Šodroš</em>.</p>



<p class="uzitekst">Ta inicijativa pokrenuta je u martu prošle godine sa clijem da okupi pojedince i organizacije, kao i da ih podstakne na akcije poput čišćenja plaže, negovanje biljnih i životinjskih vrsta i organizovanje javnih edukativnih manifestacija i tribina. Vremenom je prerasla u Udruženje rekreativnih ribolovaca <em>Dunavac-Šodroš</em>, a sada okuplja sve aktiviste i ljubitelje koji žele da zaštite to područje.</p>



<p class="uzitekst">U inicijativi kažu da bi takva neodgovorna gradnja izrazito negativno uticala i na živi svet i ekosisteme prisutne na ovom području. Oni ukazuju da bi određene vrste naprosto nestale, poput crne topole, koja je izuzetno važna za mrestilište ribe, kao i mnoge od preko 130 vrsta ptica koje obitavaju na tom prostoru.</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1920" height="1080" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2021/05/Novi-Sad-Ptice_Oblakoder_ilustracija-Olga-Djelosevic.jpg" alt="" class="wp-image-41626"/></figure></div>



<p class="has-text-align-center has-small-font-size"><em>Neke od vrsta ptica čije bi stanište bilo ugroženo</em></p>



<p></p>



<p class="uzitekst">,,Trenutno pripremamo inicijativu koju ćemo podneti gradu Novom Sadu, Pokrajinskom zavodu za zaštitu prirode, ali i mnogim drugim institucijama, kako bismo po bilo kom osnovu odbranili ovo područje, makar i kao područje na kojem žive strogo zaštićene vrste. Postoji već odredba prema kojoj je odobrena izgradnja stambenih objekata na ovom području, a samo jedan mali deo Kameničke ade je prepoznat kao područje na kom žive ugrožene vrste. Borićemo se da se ta odredba povuče’’, dodaje Daniela.</p>



<p class="uzitekst">Ona smatra da je mehanizam vlasti da najpre prikupi resurse, obavi sve ključne pripreme i na samom kraju ozakoni problematične projekte, čineći na taj način zakonsku ravan pukom formalnošću.</p>



<p class="uzitekst">Primer za to je i novi Plan regulacije mosta u produžetku Bulevara Evrope, prema kojem bi došlo do izgradnje vijadukta koji bi povezivao Novi Sad i Sremsku Kamenicu. Vijadukt je zamišljen kao pristupnica mostu dužine od oko kilometar i po, pri čemu bi prolazio kroz gusto naseljeno mesto, u visini dvospratnica i trospratnica. Prema <em>Planu generalne regulacije</em>, nije naznačena jasna potreba za vijaduktom kao novom saobraćajnicom baš u tom delu grada, što predstavlja još jedan primer nebrige o potrebama građana.</p>



<p class="uzitekst">,,Urbanisti su u Nacrtu obrazložili da za tim nije bilo potrebe jer su se procene uticaja radile za tri plana koji obuhvataju područja kroz koja prolazi trasa mosta. Ovo je laž u kojoj smo ih uhvatili,&nbsp;konkretno za plan generalne regulacije Limana, koja je bila&nbsp; navedena kao jedna od tri, ali nije rađena. Imali smo kompletnu dokumentaciju o tome dobijenu još 2018. i koju smo priložili uz primedbu. Na javnoj sednici, kao odgovor na ovu primedbu, rečeno nam je da je došlo do&nbsp;propusta. Postavlja se pitanje koliko zapravo ima propusta u ovom Nacrtu plana i koliko će ih još biti? S punim pravom se pitamo šta će se desiti sa nasipom, sa životima i imovinom građana i građanki, sa područjem koje predstavlja stanište mnogobrojnih zaštićenih vrsta dok se budu zidali vijadukti i ostale „vratolomije” koje su na listama želja uticajnih investitora’’, ističe Marijana.</p>



<p></p>



<figure class="wp-block-gallery columns-2 is-cropped wp-block-gallery-1 is-layout-flex wp-block-gallery-is-layout-flex"><ul class="blocks-gallery-grid"><li class="blocks-gallery-item"><figure><a href="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/10/Investitorski-urbanizam-u-Novom-Sadu_1.jpg" data-lbwps-width="1350" data-lbwps-height="900" data-lbwps-srcsmall="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/10/Investitorski-urbanizam-u-Novom-Sadu_1-610x407.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" width="1350" height="900" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/10/Investitorski-urbanizam-u-Novom-Sadu_1.jpg" alt="" data-id="71880" data-full-url="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2022/10/Investitorski-urbanizam-u-Novom-Sadu_1.jpg" data-link="https://www.oblakodermagazin.rs/investitorski-urbanizam-u-novom-sadu-kome-je-potreban-jos-jedan-grad-na-vodi/investitorski-urbanizam-u-novom-sadu_1/" class="wp-image-71880"/></a></figure></li><li class="blocks-gallery-item"><figure><a href="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2021/05/marijana-12.jpg" data-lbwps-width="960" data-lbwps-height="540" data-lbwps-srcsmall="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2021/05/marijana-12.jpg"><img loading="lazy" decoding="async" width="960" height="540" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2021/05/marijana-12.jpg" alt="" data-id="41337" data-full-url="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2021/05/marijana-12.jpg" data-link="https://www.oblakodermagazin.rs/?attachment_id=41337" class="wp-image-41337"/></a></figure></li></ul></figure>



<p></p>



<p class="uzitekst">Centar za razvoj demokratskog društva ,,Europolis’’ je još jedna organizacija civilnog društva koja se bavi podizanjem transparentnosti i odgovornosti javnih poslova u Srbiji. Centar je sastavio primedbu upućenu Novosadskoj upravi za urbanizam i građevinske poslove kojom zahteva odbacivanje planova za izgradnju tog vijadukta. Članica inicijative Marijana Mutavcieva ističe da je skandalozno što Strateška procena uticaja na životnu sredinu za <em>Plan generalne regulacije</em> mosta u nastavku Bulevara Evrope nije rađena.</p>



<p class="uzitekst">Kako bi čitav projekat bio ostvaren, uz izdavanje dozvole, bila bi neophodna izmena postojećih zakona, odnosno donošenje nečeg poput lex specialis-a, slično kao u slučaju ,,<em>Beograda na vodi</em>’’. Ovde je, međutim, ključna izmena generalnog plana, kao i pribavljanje hidrološke studije. Takođe, u martu ove godine gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević izjavio je da je projekat novog mosta Vlada Srbije proglasila projektom od nacionalnog značaja, što, između ostalog, može da znači i zaobilaženje redovnih procedura javnih nabavki. Marijana Mutavcieva smatra da se planska dokumentacija prilagođava investitorima, bez da se iko zapita o mišljenju građana i njihovim stvarnim potrebama. Ona to naziva – ,,<em>investitorskim urbanizmom</em>’’:</p>



<p class="uzitekst">,,Uzvodno od planiranog mosta, od Bačke Palanke do Novog Sada, ne postoji ni jedan most. Građani prelaze Dunav skelama kod Begeča i Futoga. Prelaziti u svako doba godine Dunav skelama i čamcima da bi se došlo do škole, lekara, na posao i u isto vreme proglašavati četvrti most u Novom Sadu za nacionalni značaj predstavlja potpunu nebrigu države za stanovništvo koje ne živi u gradu. Nacionalni značaj kod donosioca odluka se, po svemu priloženom, ogleda u tome da ova odrednica donosi skraćene procedure koje idu na ruku kako njima, tako i odabranim investitorima koji se već uveliko prezentuju javnosti kao budući neimari, iako ugovori, koliko shvatamo, nisu potpisani, nego samo protokoli čiju sadržinu ne znamo. Kineski izvođač jeste sa iskustvom, ali isto tako, u našem neposrednom okruženju, pokazao se kao nemaran prema prirodi i u sukobu je sa ekološkim organizacijama iz Crne Gore zbog devastacije&nbsp;korita reke Tare, na šta su reagovali Tužilaštvo Crne Gore, ali i <em>UNESCO</em>. Da li su građani Novog Sada upoznati sa ovim činjenicama i spremni da prihvate takvog graditelja u svom dvorištu? Inače, urbanisti su na javnoj sednici negirali da se radi o objektu od nacionalnog značaja’’.</p>



<p></p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1920" height="1004" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2021/05/Novi-Sad-na-vodi_Oblakoder_ilustracija-Olga-Djelosevic_full.jpg" alt="" class="wp-image-41586"/></figure>



<p></p>



<p class="uzitekst">,,Mostovi su bolna tačka za Novosađane i Novosađanke, budući da su u bombardovanju ostali bez svih veza sa sremskom stranom grada. Svi delimo mišljenje da je ovaj most iskočio kao „nacionalni značaj” kako bi nas uveo u <em>Plan generalne regulacije</em> leve obale Dunava, betoniranje i otimanje obale kao javnog prostora dostupnog svima (područje predviđeno za ,,<em>Novi Sad na vodi</em>&#8221;, prim.aut.)<strong>.</strong> Medijska kampanja novosadskog gradonačelnika po ovom pitanju je jaka i čini se da im je baš stalo da se most izgradi baš na tom mestu. Na sve ovo, postoji još jedna nezanemarljiva činjenica, a to je da sa mosta jedan „spust” ide direktno na nekadašnje Brodogradilište, koje je velikim delom u vlasništvu „dvorskog izvođača” Galensa&#8221;, dodaje Mutavcieva.</p>



<p class="uzitekst">Inače, na sednici radne grupe za praćenje i realizaciju ovog projekta prisustvovao je i lično ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Tomislav Momirović. Tada je dogovorena kompletna finansijska konstrukcija koju će pokriti Republika Srbija.&nbsp;,,<em>Predviđena vrednost radova je oko 130 miliona evra, što dovoljno govori o značaju ove kapitalne investicije</em>&#8220;, naveo je tada Vučević. </p>



<p class="uzitekst">Ono što je neupitno je da je Novom Sadu potrebna bolja odbrana od poplava i drugih nepogoda, zaštita prirode, kao i bolja regulacija saobraćajnica – ali jesu li ovakvi netrasparentni projekti zaista u najboljem interesu građana? Aktivisti, koji se već nekoliko godina bore sa stihijskim pokušajima investitora da Dunavac, Šodroš, Ribarsko ostrvo i Brodogradilište pretvore u nebezbedni konglomerat betona i stakla smatraju da postoje bolja rešenja. I nastavljaju sa borbom.</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/investitorski-urbanizam-u-novom-sadu-kome-je-potreban-jos-jedan-grad-na-vodi/">Investitorski urbanizam u Novom Sadu – kome je potreban još jedan grad na vodi?</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/investitorski-urbanizam-u-novom-sadu-kome-je-potreban-jos-jedan-grad-na-vodi/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Evropska Super liga – preispitivanje smisla fudbala</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/evropska-super-liga-preispitivanje-smisla-fudbala/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/evropska-super-liga-preispitivanje-smisla-fudbala/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 12 May 2021 16:15:21 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Špijunka]]></category>
		<category><![CDATA[ekonomija]]></category>
		<category><![CDATA[fudbal]]></category>
		<category><![CDATA[politika]]></category>
		<category><![CDATA[sport]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=40909</guid>

					<description><![CDATA[<p>Šta je to što fudbal prodaje? Jesu li to svi oni momenti ezgaltacije koje vidimo na reklami za MasterCard uz potpis – Neke stvari se ne mogu kupiti novcem?</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/evropska-super-liga-preispitivanje-smisla-fudbala/">Evropska Super liga – preispitivanje smisla fudbala</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p><em>„Predveče na ostrvu Egini. Leto je. Sediš na našoj terasi, zagledana u crveno sunce koje tone u more. Da sam tad došao i počeo da ti pričam o nekoj svojoj besmislici, naljutila bi se što ti kvarim trenutak. Iste večeri, nešto kasnije, večerali smo sa prijatelijma. Tvoj drug Paris je inspirisan – svi se smejemo njegovim vicevima.</em></p>



<p><em>A onda kapetan Kostas, koji pristaje svojim čamcem, moli te za uslugu. „Ne bilo ti zapoveđeno’’, kaže on: „a pošto znam koliko voliš da roniš, da li bi zaronila i zakačila moje sidro za ovo uže? Sam bih to uradio, ali ova reuma me danas ubija’’. „Naravno’’, odgovaraš mu i sva ponosna skačeš u more.</em></p>



<p>Ovako počinje drugo poglavlje knjige <em>Moji razgovori s ćerkom o ekonomiji</em> bivšeg Grčkog ministra finansija, <strong>Janisa Varufakisa</strong> naslovljeno <em>Cena naspram vrednosti</em>. Ovim primerima on pokušava da objasni nekome ko ulazi u svet odraslih pojam <em>dobra</em>:</p>



<p><em>Zalazak sunca. Parisovi vicevi. Radost što si zaronila kako bi učinila uslugu kapetanu Kostasu. Tri stvari tbog kojih se lepo osećaš. Tri dobra. Koja je razlika između dobra i robe? Roba jesu dobra (kao na primer tvoj iPad), ali dobra nisu obavezno i i roba. Tri dobra koja smo naveli nisu ponuđena na prodaju.</em></p>



<p>Šta je to što fudbal prodaje? Jesu li to ulaznice, dresovi, šalovi, suveniri? Jesu li to fudbaleri i njihovi profesionalni ugovori? Jesu li to golovi i svi oni momenti ezgaltacije koje vidimo na reklami za <em>MasterCard</em> uz potpis – <em>Neke stvari se ne mogu kupiti novcem</em>?</p>



<p>Pitajmo se, takođe, i ovo – šta je to što u fubalu nema cenu i ne može se kupiti ili prodati?</p>



<p>O ovim i drugim pitanjima navijači širom sveta dumaju poslednjih decenija, u eri agresivne komercijalizacije fudbala. Međutim, tek je zbog nedavne odluke 12 najbogatijih timova Evrope da pokrenu sopstveno takmičenje, kakvo do sad nije viđeno, prvi put progovoreno i o tim tabuima.</p>



<p>Kada su 18. aprila, u redovnom terminu Engleske <em>Premijer Lige</em>, šuškanja o <em>osnivanju Evropske fudbalske Superlige</em> (u daljem tekstu ESL) došla do <strong>Gerija Nevila</strong>, bivšeg fudbalera <em>Mančester Junajteda</em>, sa sigurnošću možemo reći da se on nije setio Varufakisovih primera, pre svega zato što ne postoji engleski prevod te knjige. Ali, ipak je vođen intuicijom, Nevil osuo paljbu po 12 evropskih timova koji su odlučili da osnuju ESL. Nazvavši u direktnom prenosu svoj bivši klub „odvratnim’’, i „pohlepnim do srži’’, zahtevao je oduzimanje bodova svim inkriminisanim klubovima, kao i još žešće kazne.</p>



<p>Inkriminsani timovi bili su <em>Real Madrid</em>, <em>Barselona</em> i <em>Atletiko Madrid</em> iz Španije, <em>Mančester Junajted</em>, <em>Mančester Siti</em>, <em>Liverpul</em>, <em>Arsenal</em>, <em>Čelsi</em> i <em>Totenhem</em> iz Engleske, i <em>Juventus</em>, <em>Inter</em> i <em>Milan</em> iz Italije.</p>



<p>Cinik bi verovatno podsetio Nevila na enormnu platu koju je zarađivao tokom dvadesetogodišnje karijere na <em>Old Trafordu</em>, ali činjenica je da je Nevilova izjava sve osim pogrešna. Najbogatiji timovi sveta uključeni u projekat ESL zapravo su među timovima koji su i najzaduženiji u fudbalu, i zahvaljujući dodatnim dugovima koje su stvorili uslovi igranja mečeva bez publike tokom pandemije virusa COVID-19, pokušali su da odmetanjem od krovne organizaije evropskog fudbala UEFA i Lige šampiona, ne u cilju poboljšanja fudbala (šta god to značilo – kako nam i poručuje <strong>Miloš Janković</strong> u <a href="https://pescanik.net/ideoloska-bitka-za-fudbal/?fbclid=IwAR2L_ik2JhkMkZK-ZPbXHEXxHI0VFFOESBaVQIQpwBIUwWsECTUY8rNXZ_I" target="_blank" rel="noreferrer noopener">ovom tekstu</a>), već iz čiste pohlepe i još veće zarade.</p>



<p>U najkraćem, ESL bila je zamišljena tako da 12 najbogatijih timova igra sredinom nedelje međusobno u ligaškom sistemu, bez opcije da ispadnu. Pobednici bi nastupali u plej ofu, i onda bi se igralo finale. Još tri tima učestvovalo bi svake sezone putem vajld-kard pozivnice. Bilo je predviđeno da američka investiciona banka <em>JP Morgan</em> uloži 4,5 milijarde evra i finansira ovo takmičenje. <em>Amazonov</em> striming servis bi prenosio te mečeve uživo za pretplatnike.</p>



<p>Tog 18. aprila, predsednik UEFA, <strong>Aleksandar Čeferin</strong>, bio je prepun gneva.</p>



<p>U medijima se pojavila informacija da je vlasnik <em>Juventusa</em> i predsednik <em>Zajednice Evropskih klubova</em>, <strong>Andrea Anjeli</strong>, napustio tu poziciju i objavljeno je kako je on sada jedan od potpredsednika ESL, zajedno sa amerikancima <strong>Džoelom Glejzerom</strong> (jednim od vlasnika <em>Mančester Junajteda</em>),<strong> Džonom Henrijem</strong> (jednim od vlasnika <em>Liverpula</em>) i <strong>Stenom Krenkeom</strong> (jednim od vlasnika <em>Arsenala</em>). Za predsednika bio je izabran <strong>Florentino Perez</strong>, izvršni direktor <em>Real Madrida</em> i vlasnik grupe <em>ACS</em> (Actividades de Construccion y Servicios S.A.) koja se bavi inžinjeringom i svim vrstama telekomunikacija.</p>



<p><strong>Čeferin</strong> je imao razloga za bes. UEFA je nastavila dugogodišnju praksu da maksimalno izlazi u susret najbogatijim timovima, oblikujući kontinentalna takmičenja tako da najbogatiji maltene uopšte ne ispaštaju. Najrecentniji korak bilo je objavljivanje novog formata Lige Šampiona, prema kojem bi najbogatiji timovi zauvek opstali kao članovi, bez obzira na pozicije u domaćim šampionatima.</p>



<p>„Nismo znali da gajimo zmije u svojoj blizini’’ &#8211; <strong>Čeferinova</strong> izjava zazvučala je veoma živopisno. Dovoljno da se fanovi širom sveta zahuktaju i da od ponedeljka, 19. aprila, stadioni bogatih timova budu zatrpani ogorčenim porukama protiv ESL, kao i da osvanu grafiti sa sličnim ostrašćenim izjavama. Među najzanimljivijim komentarima navijača bili su oni koji predviđaju „sokerizaciju’’ i „amerikanizaciju’’ fudbala, predviđajući prekide na svakih desetak minuta za još jedan Bijonsin koncert u međuvremenu.</p>



<p>Činjenica je, ipak, i da <strong>Čeferin</strong> ne vodi bitku protiv ESL da bi „spasio fudbal’’, već zato što bi cene TV prava na prenose izgubile na vrednosti ako najbolji timovi istupe. U mnoštvu analiza kojima imamo pristup, negde se provlači ovaj podatak – UEFA zadržava oko 30 posto ukupnog profita od svake sezone LŠ, dok timovi učesnici dele ostatak novca prema zaslugama. Najbogatiji su smatrali da su tako zakinuti za ogroman deo kolača i odlučili da iseku posrednika, odnosno UEFA.</p>



<p>Evo kako je prethodne sezone izgledao sistem nagrađivanja u Uefinoj Ligi Šampiona.</p>



<p>Svaki tim koji se domogne grupne faze, odnosno uopšte učestvuje, dobija 15 miliona evra.</p>



<p>Za svaku pobedu tokom grupne faze, tim dobija blizu 3 miliona, a oko jedan milion za nerešen rezultat.</p>



<p>Napredak u nok-aut fazu donosi 9,5 miliona evra. Četvrtfinalisti inkasiraju 11 miliona, a polufinalisti još 12. Ulazak u finale donosi još 15 miliona, a pobeda u finalu još 4. Dakle, šampion može da zaradi minimum 75 miliona evra.</p>



<p>Ali, najveći deo para klubovi dobijaju kroz sistem UEFA koeficijenata – dakle, na osnovu rezultata u prethodnih deset godina. Takoreći, na staru slavu. Tako je, na primer, u sezoni 2018/19, <em>Liverpul</em>, kao Šampion Evrope, zaradio manje od <em>Barselone</em> koja je ispala u polufinalu.</p>



<p>Prisećajući se na koliko očiju je zažmurio kada su u pitanju bogataši, <strong>Čeferin</strong> je sutradan izjavio: „Gospodo, napravili ste ogromnu grešku, ali još uvek ima vremena da promenite mišljenje’’. Uprkos snažnim izjavama <strong>Anjelija</strong> i <strong>Pereza</strong> kako „nema nazad’’, do javnosti su stidljivo dopirale vesti poput ove: na <em>Zoom</em> sastanku vlasnika italijanskih prvoligaša, predsednik <em>Torina</em> <strong>Urbano Kairo</strong> je, u jednom momentu, zaurlao na <strong>Anjelija</strong>, nazivajući ga izdajnikom.</p>



<p>U predvečerje tog utorka, sve više su se čuli disonantni glasovi. Svi kapiteni engleskih premijerligaša izjavili su da su protiv ESL, a čak je i trener <em>Mančester Sitija</em>, <strong>Pep Gvardiola</strong>, rekao da „nema smisla takmičiti se ako ne možeš da izgubiš’’.</p>



<p>Postepeno, suočeni sa protivljenjima navijača, najavama drakonskih kazni od UEFA poput izbacivanja iz domaćih prvenstava i potmulog režanja britanskog premijera, <strong>Borisa Džonsona</strong>, bogati klubovi, jedan po jedan, istupali su iz ESL. Prvi <em>Čelsi</em>, a potom i ostali, dok nisu ostali samo <em>Barselona</em> i <em>Real Madrid</em>. Na kraju je, makar privremeno, odustao i <strong>Florentino Perez</strong>. „Evropka Super Liga će jednom ugledati svetlost dana’’, obećao je.</p>



<p>UEFA je možda dobila bitku, ali deluje da se tek zahuktava ratno stanje. Uostalom, UEFA ne nudi efikasno rešenje da najveći, ali istovremeno i najzaduženiji klubovi smanje svoje dugove. Primera radi, <em>Real Madrid</em> i <em>Juventus</em>, najgrlatiji u pokušaju uspostavljanja ESL, dužni su&nbsp; 337 miliona funti i 147 miliona funti, tim redom. Uopšte, svi osnivači ESL ukupno duguju 2,4 milijarde funti. Jedino se <em>Čelsi</em> nalazi u plusu, na oko 16 miliona.</p>



<p>Hajde da pretpostavimo da <em>Real</em> i <em>Barselona</em> bankrotiraju, ili makar dospeju u situaciju da ne mogu da plaćaju svoje igrače. Oni će i dalje na tržištu moći da unovče svoj talenat, iako po nešto nižim platama. Na primer, <strong>Luka Modrić</strong> neće više igrati za 10 miliona evra godišnje, već za nekih 5 ili 6, u nekom manjem timu, gde će imati i veći sportski motiv da pruža bolje partije. A gde je još 7 od 50 najboljih igrača sveta iz <em>Reala</em> (prema novinaru <strong>Vladimiru Novakoviću</strong>)?</p>



<p>Vratimo se onda na pitanje – čemu uopšte fudbal, ako bude postao totalni zombi tržišta?</p>



<p>Odgovor možda nudi ovaj odlomak iz <strong>Varufakisove</strong> knjige:</p>



<p><em>U našem društvu postoji tendencija da se dobra pobrkaju s robom i da se smatra kako će, što je veća cena nekog dobra, neko radije poželeti da ga ponudi na prodaju. Ali nije tako. To važi za robu: Što smo mi spremniji više da platimo kako bismo kupili iPad, to je Apple spreminiji da proizvede veći broj iPadova. Ali to ne važi po svaku cenu za Parisove viceve.</em></p>



<p>Kao što ne važi ni za međusobne utakmice vrhunskih timova. Ono što svako finale i borbu za isto čini životno vrednim upravo je nepredvidivost: ta borba koja traje čitavu sezonu, kao i saznanje da, ako ne dostigneš slavu, prestiž i mesto u fudbalskoj istoriji, možeš da pokušaš ponovo tek sledeće sezone. I to samo ako si među najimućnijima. A gde je mesto za snove svih onih drugih miliona klubova? Zašto se navijači <em>Steaue</em> i <em>Zvezde</em>, jedinih timova istočne Evrope koji su osvajači Lige Šampiona, toliko ponosni na tu činjenicu da su osvajači? Zato što se upravo to pamti, a ne ko je bio najskuplje prodat igrač na zapadu ili koliku je platu tamo imao.</p>



<p>U redovnoj epizodi fudbalskog podkasta <em>Piramida radosti</em> na <em>Sportklubu</em>,&nbsp;novinari <strong>Darko Plavišić</strong> i već pomenuti <strong>Vladimir Novaković</strong> zauzeli su svoje pozicije <em>za i protiv</em> ESL. <strong>Plavšić</strong> je napomenuo: „Meni nije zanimljivo da svaki dan gledam <em>Real</em> i <em>Barsu</em>, što će ovo takmičenje i doneti&#8230;’’</p>



<p><strong>Novaković</strong> je upitao: „A da li svaki dan želiš da gledaš <em>Barsu</em> i <em>Hetafe</em> (osrednji tim u Španiji, prim.aut.)?’’</p>



<p>P: „Ali, vidi, svakako je već previše utakmica u kalendaru.’’</p>



<p>N: „Ja mislim da je ESL pravi put ka tome da ih bude manje. Da ostanu samo one <em>najznačajnije</em>.’’</p>



<p>Kako tačno merimo najzančajnije? Ako gledamo isključivo prema profitu, ne bi trebalo uopšte da postoje navijači timova van inkriminisanih 12. Ostali treba da postanu neka vrsta čistilišta i fabrike za fudbalere koji će nastupati u nekom od poluvremena oko nastupa Due Lipe.</p>



<p>Međutim, ona vrsta vrednosti koja okuplja navijače oko timova širom planete jeste životna vrednost, odnosno onaj deo koji nema cenu. Ništa ne može da se poredi sa jednostavnim iskustvom odlaska na utakmicu sa prijateljima, neizvesnošću rezultata do samog kraja i nade da, ako ste slabiji, savladate najjačeg. Uostalom, <em>Zvezdina</em> pobeda iz 2018. nad ESL osnivačem <em>Liverpulom</em>, aktuelnim vicešampionom i budućim šampionom Evrope nema možda finansijsku vrednost, ali to je ono o čemu se i dan &#8211; danas priča i razlog je zašto neisplativi, neperspektivni napadač <strong>Milan Pavkov</strong> veća legenda od skupo prodanog <strong>Nemanje Radonjića</strong> za navijače Zvezde.</p>



<p>Životna vrednost jednog odlaska na meč, slavlja zbog postignutog gola, tuge i besa zbog poraza, nešto je sasvim različito od njihove cene.</p>



<p><em>Te dve vrste vrednosti – životna i razmenska – ne bi mogle, u suštini, biti više različita jedna od druge. U današnjim društvima, međutim, vrlo se često sve vrednosti mere kao da jesu razmenske. Postoji težnja da se sve što nema cenu, sve ono što se ne može prodati uz dobit – smatra bezvrednim, i obrnuto.</em></p>



<p>Imajući ovo u vidu, pitanje ESL jeste nešto oko čega morate zauzeti jasan stav. Jeste li za ili protiv?</p>



<p>Iluzorno bi bilo misliti da je otkazivanje ESL pobeda romantike nad profitom, jer naprosto nije. Vrhunski fudbal se igra, a jaz se i dalje proširuje samo jer se tako isplati moćnicima, a šizma, ako se dogodi, dogodiće se samo jer nečija pohlepa nije zadovoljena.</p>



<p>Do tada, ako zaista volite fudbal, počnite da navijate i podržavate svoj lokalni tim umesto onaj koji troši tuđi novac, a kada i njega nestane, traži još tuđeg novca da taj nedostatak nadomesti.</p>



<p></p>



<p>Naslovna fotografija: <a href="https://unsplash.com/@jaenix?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Jannik</a>, <a href="https://unsplash.com/photos/person-playing-soccer-mY2ZHBU6GRk?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Unsplash</a></p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/evropska-super-liga-preispitivanje-smisla-fudbala/">Evropska Super liga – preispitivanje smisla fudbala</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/evropska-super-liga-preispitivanje-smisla-fudbala/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Slučaj Gunnersaurus, ili zašto milostinja nije rešenje</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/slucaj-gunnersaurus-ili-zasto-milostinja-nije-resenje/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/slucaj-gunnersaurus-ili-zasto-milostinja-nije-resenje/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Sun, 18 Oct 2020 10:35:26 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Špijunka]]></category>
		<category><![CDATA[arsenal]]></category>
		<category><![CDATA[ekonomija]]></category>
		<category><![CDATA[fudbal]]></category>
		<category><![CDATA[gunnersaurus]]></category>
		<category><![CDATA[kriza]]></category>
		<category><![CDATA[mesut ezil]]></category>
		<category><![CDATA[solidarnost]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=27867</guid>

					<description><![CDATA[<p>O sistemima koji su postavljeni po meri tržišta, a ne po meri čoveka</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/slucaj-gunnersaurus-ili-zasto-milostinja-nije-resenje/">Slučaj Gunnersaurus, ili zašto milostinja nije rešenje</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p>Priča je stara već nekoliko nedelja: usled bolnih rezova koje su preduzeća širom sveta primorana da naprave zbog krize izazvane pandemijom, fudbalski klub <em>Arsenal </em>otpustio je čoveka koji je poslednjih 27 godina obavljao ulogu maskote tog kluba oblačeći se nekoliko puta nedeljno u kostim <strong>Gunnersaurusa</strong>.</p>



<p><strong>Gunnersaurus </strong>je postao maskota 1993, kada je na konkursu za maskotu pobedio crtež dečaka koji je u dres Arsenala obukao Tiranosaurus Rexa, nazvavši ga, dečje domišljato, <strong>Gunnersaurus Rex</strong> (za one sa jeftinijom ulaznicom, <em>Arsenal </em>navijači nazivaju <em>Tobdžijama</em>, odnosno <em>Gunnersima</em>). Od tada, dugogodišnji&nbsp; navijač, gospodin po imenu <strong>Džeri Kvaj</strong> navlači na sebe odelo zelenog dinosaurusa u crvenom dresu belih rukava,&nbsp;bodri publiku i igrače na mečevima, učestvuje u promotivnim kampanjama i humanitarnim akcijama kluba.</p>



<p>Treba da napomenemo da to nije toliko lagodan posao kao što izgleda. U Engleskoj, fudbalski stadioni uglavnom nemaju atletsku stazu, pa su navijači bliže terenu nego što je uobičajeno. Kada timu ne ide dobro, <strong>Gunnersaurus </strong>je bio na prvoj liniji besa navijača, njihovih uvreda i prozivki, o čemu svedoče <a href="https://www.youtube.com/watch?v=bV1ymq_85ho" target="_blank" rel="noreferrer noopener">brojni klipovi na Jutjubu</a> (malo stariji navijači <em>Partizana </em>sigurno pamte legendarnog <strong>Čempija </strong>i čega se taj čovek sve naslušao). U svim drugim situacijama, momka u zelenom i crvenom navijači su svakako voleli da vide, pogotovo oni najmlađi.</p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-large"><img loading="lazy" decoding="async" width="1024" height="576" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2020/10/gunnersaurus-1024x576.png" alt="" class="wp-image-27868"/><figcaption>Gunnersaurus na stadionu <em>Emirejts</em></figcaption></figure></div>



<p>Problem je nastao krajem septembra. Zbog pandemije COVID19, publika je otišla sa engleskih stadiona još tokom proleća, pre kraja prethodne sezone, a još uvek se ne zna pouzdano kad će se vratiti. Kako klubovi ogroman novac zarađuju od ulaznica, primorani su da rasterete budžet rezervisan za plate. Tako se, kao višak radne snage, odjednom prepoznao i <strong>Džeri</strong>, odnosno <strong>Gunnersaurus</strong>.</p>



<p>Navijači su loše i sa nezadovoljstvom podneli tu vest. <strong>Gunnersaurus </strong>je tokom godina postao deo navijačkog folklora i mlađe generacije su ga zavolele. Veliko nezadovoljstvo preplavilo je društvene mreže i zvanične naloge <em>Aresnala</em>. Navijači nisu želeli da se oproste od voljene maskote, a vest je doprla do najčitanijih medija, poput <em>Gardijana</em>.</p>



<p>Potom se oglasio i jedan od najplaćenijih fudbalera ovog kluba, <strong>Mesut Ezil</strong>. Na svom <a href="https://twitter.com/MesutOzil1088/status/1313486087181021190?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1313486087181021190%7Ctwgr%5Eshare_3%2Ccontainerclick_1&amp;ref_url=https%3A%2F%2Fwww.eurosport.com%2Ffootball%2Fmesut-ozil-fc-saves-gunnersaurus.-and-we-love-it-the-warm-up_sto7935706%2Fstory.shtml" target="_blank" rel="noreferrer noopener">tviter nalogu</a> napisao je kako je <strong>Gunnersaurus </strong>deo identiteta kluba, kako ga navijači, ali i igrači i ostali zaposleni u klubu vole i ne mogu zamisliti klub bez njega. Ponudio je da do daljnjeg sam plaća <strong>Džerija, </strong>i to u potpunom iznosu.</p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full is-resized"><img loading="lazy" decoding="async" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2020/10/PRI_167667916.jpg" alt="" class="wp-image-27873" width="716" height="376"/></figure></div>



<p class="has-text-align-center has-small-font-size"><em>Gunnersaurus i Ezil</em></p>



<p>Klub nije zvanično reagovao na ovu ponudu, kratko navodeći da „<strong>Gunnersaurus </strong>nije ugrožena vrsta, već će se vratiti na teren zajedno sa publikom’’, ali ne navodeći šta će biti sa <strong>Džerijem </strong>u međuvremenu, niti da li će baš on obavljati taj posao kada se jednom publika vrati na stadion.</p>



<p>Mnogi fanovi su istakli kako je klub na dovođenje novih igrača tokom leta potrošio čak 86 miliona evra, te da je licemerno reći da ne može da se pronađe novac za platu maskote. <strong>Malo je ispod radara javnosti prošao podatak da su još 55 zaposelenih oko kluba, mahom ljudi na poslovima održavanja i takozvani „manuelci’’, takođe viđeni kao tehnološki viškovi i uručeni su im otkazi.</strong></p>



<p>Suština problema krije se u loše postavljenom ekonomskom sistemu koji je još jednom pokazao kako nema rešenje za ekonomske krize.</p>



<p>Posmatrajući tržišnu logiku, <em>Arsenal </em>kao preduzeće nije mogao da napravi pametnije poteze. U nedostatku priliva novca od ulaznica, stagnirajuće prodaje dresova i ostalog <em>mercha</em>, kao i manjih nagrada zbog lošijih rezultata (što je neka druga priča), prvo reže plate na najmanje važnim mestima po suv opstanak preduzeća. To što je ogromna suma izdvojena na pojačanja na terenu je sasvim normalno jer se radi o investiciji koja treba da preduzeće ostavi konkurentnim, po mogućstvu da ga na duže staze i unapredi. A tada će nastupiti bolje doba i moći ćemo ponovo da zapošljavamo. A do tada, ko se kako snađe. Stegnite kaiš. I tako dalje i tome slično. Obradujte se ako naiđe neka milostiva dobričina poput <strong>Ezila </strong>koja će višak svog novca da podeli sa vama.*</p>



<p>Hajde da vidimo &#8211; zašto je loše da <strong>Ezil </strong>plaća <strong>Džerija</strong>? Iz perspektive kluba, to je loše u onom smislu da će navijači dodatno omrznuti rukovodstvo i ne treba očekivati da se dozvoli da <strong>Ezil </strong>ostvari tu nameru. Iz perspektive samog <strong>Džerija</strong>, to je loše zato što, čak i ako bude primao celokupnu platu direktno od Ezila, to će biti fudbalerova milostinja. Iako iz najbolje namere, ona bi u postojećem sistemu činila magareću uslugu jer bi status quo bio očuvan, odnosno, okolnosti koje dozvoljavaju da je profit i bogaćenje vlasnika važnije od poslova i redovnih primanja radnika, ostale bi netaknute. Zamislimo, takođe, da <strong>Ezil </strong>napusti <em>Arsenal </em>iz sportskih razloga – recimo da se ne uklapa u trenerovu viziju tima. Ili, klub ga proda kao najplaćenijeg igrača, jer mora da dodatno rastereti kasicu za plate. Šta bi se tada zbilo sa <strong>Džerijem</strong>? </p>



<p>Ovo je primer samo jednog kluba, u samo jednoj ligi jedne zemlje. A verujem da, kada pogledate oko sebe, vidite daleko živopisnije primere viška radne snage od neke tamo maskote fudbalskog kluba iz dalekog Londona.</p>



<p>U svakom slučaju, želimo <strong>Džeriju Kvaju</strong> da što pre ponovo obuče kostim <strong>Gunnersaurusa </strong>i nastavi plemenitu misiju zaljubljivanja dece u sport i fudbal.</p>



<p>*Da ne ispadne da smo zajedljivi. <strong>Mesut Ezil</strong> je čovek koji mnogo zarađuje (samo na ime plate nešto više od 450 hiljada evra nedeljno, a gde su sponzorski ugovori), ali verovatno i najviše od svih fudbalera daje u humanitarne svrhe. Poznato je da na godišnjem nivou daje više stotina hiljada evra kao pomoć gladnima u Siriji, Somaliji i Turskoj, a nedavno je pokrenuo proizvodnju sopstvene marke obuće, od koje je celokupan profit namenjen u iste svrhe.</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/slucaj-gunnersaurus-ili-zasto-milostinja-nije-resenje/">Slučaj Gunnersaurus, ili zašto milostinja nije rešenje</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/slucaj-gunnersaurus-ili-zasto-milostinja-nije-resenje/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Omladina nije apolitična – samo joj se ne učestvuje u igri</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/omladina-nije-apoliticna-samo-joj-se-ne-ucestvuje-u-igri/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/omladina-nije-apoliticna-samo-joj-se-ne-ucestvuje-u-igri/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 23 Jun 2020 12:32:40 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Lift]]></category>
		<category><![CDATA[bojkot]]></category>
		<category><![CDATA[mladi i politika]]></category>
		<category><![CDATA[politika]]></category>
		<category><![CDATA[protesti]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=19880</guid>

					<description><![CDATA[<p>Mladi žele da daju svoj doprinos politici, i to čine svakodnevno, samo - na drukčiji način: direktniji, jednostavniji, može se reći - i iskreniji.</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/omladina-nije-apoliticna-samo-joj-se-ne-ucestvuje-u-igri/">Omladina nije apolitična – samo joj se ne učestvuje u igri</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p>Protesti protiv diktature 2017, Protesti protiv nasilja u politici, potom i šetnje subotom tokom cele 2019, Protesti protiv javnih izvršitelja i direktna odbrana stanara, Protesti protiv malih hidroelektrana, samo su neki od mnogobrojnih oblika vaninstitucionalnih načina borbe u kojoj su veliki procenat učesnika činili mladi ljudi, a mnoge od ovih akcija su upravo mladi i zamislili i pokrenuli. Već nekoliko godina unazad ovo su najveći, gotovo jedini vidovi političke borbe u Srbiji. Međutim, oni se ne zaustavljaju samo na tome. Mladi ljudi u Srbiji se, osim udruživanja na ovom nivou, takođe angažuju i u medijima i koriste savremene platforme da, u najmanju ruku, iskažu politički stav. </p>



<p>S druge strane, mladi ljudi izbegavaju formalne načine bavljenja politikom, kao i bilo kakav oblik stranačkog delanja. Prema <a href="https://demostat.rs/sr/vesti/istrazivanja/mladi-i-politika/718" target="_blank" rel="noreferrer noopener">istraživanju Demostata iz 2019. godine</a>, čak 78 posto mladih ne bi prihvatilo da bude na bilo kojoj političkoj funkciji, a manje od jednog procenta mladih ljudi se već nalazi na nekoj funkciji.</p>



<p>Imamo, dakle, pred nama paradoksalnu situaciju: iako se veoma interesuju za situaciju u zajednici, mladi biraju alternativne načine, ali i nehijerarhijske organizacije sa direktnim delovanjem, umesto formalnog učešća u politici kroz stranke i institucije.</p>



<p><strong>Milena Stanić</strong> iz Beograda učestvovala je u odbranama stanara od iseljenja i protestima protiv izgradnje malih hidroelektrana. Ona kaže da je ulazak u aktivizam bio spontana posledica informisanja o aktuelnim društvenim problemima:</p>



<p>„<em>Ne radi se samo o protestovanju kao takvom. Prijateljica i ja nismo puno razmišljale, sele smo u auto i očas posla se našle u Rakiti, pre svega zbog toga što smo puno čitale i od ranije se informisale za ekološki problem u vezi sa rekama i mini-hidroelektranama i htele da se nekako u to uključimo.</em><br><i>Kada smo stigle, ispostavilo se da je glavni deo protesta prošao, ali da su ljudi koji su protestovali i dalje bili tu, i da se dešavala neka vrsta druženja. Mislile smo da je bezveze što smo došle, ali ljudi su nas prihvatili i puno im je značilo prisustvo još novih ljudi. Sa njima smo ostale u kontaktu i pokušavamo da pomognemo na različite načine. Nas dve smo napisale <a href="https://zajednicko.org/blog/slucaj-zajednickog-samoorganizovanja-mestani-istocne-srbije-protiv-mini-hidroelektrana-milena-stanic-dusanka-milosavljevic/?fbclid=IwAR3MDmg682IND7cZjd2H_tyT65B_Oy8LbjVjO0aZP969yEvLuuw62-XW_Ak" target="_blank" rel="noreferrer noopener">tekst za Mond Diplomatik </a>o čitavoj situaciji, a novac koji smo dobile smo poslale meštanima, moj tata (glumac Tihomir Stanić, prim.aut.) je odigrao <a href="https://www.danas.rs/kultura/tihomir-stanic-izvodi-monodramu-u-rakiti/?fbclid=IwAR3oNLdHWPxPhY7fhxI4xFIFRrWeoXJYgCqYqxl-x8_5ODhpElT3RyhHiTU" target="_blank" rel="noreferrer noopener">monodramu </a>za meštane, spojili smo ih sa nekim advokatima&#8230;</i>“</p>



<p>Možda je jedan od razloga za vaninstitucionalni angažman mladih to što, prema pomenutom istraživanju, natpolovična većina mladih nema nikakvo poverenje u institucije predsednika, skupštine, vlade, političke stranke&#8230; Svakako je kuriozitet što mladi praktično imaju manje nepoverenje prema <em>NATO</em> alijansi, kod nas tradicionalno omraženoj instituciji, nego prema političkim strankama.</p>



<p>Milena smatra da je to sasvim normalno.</p>



<p>„<i>Mislim da je svima jasno da političari ne rade u interesu naroda, samo je pitanje da li smatramo da bi neki drugi političari u budućnosti radili nešto ili kapiramo da je problem sistemski. Ne postoje alternative u bilo kom smislu i organizicije kojima ljudi mogu da se priključe, a i ta kultura političkog aktivizma ili angažmana bilo kakvog je zamrla jer se na tome isto radi sistematski. Meni je super što ljudi mrze politiku u tom užem smislu, ali bih volela da ljudi budu politički aktivni u širem smislu, da se organizuju i slično. Mislim da je ljudima jasno već da, ako nešto hoćeš da uradiš, moraš sam. Naravno, ljudi pokušaju sa peticijama prvo, na razne legalne načine i na kraju bude da ne samo da ih niko u startu ništa ne pita, nego ignoriše njihove žalbe. Ljudi na kraju skapiraju da su država i privatnici u sprezi i da ih boli uvo i za njih, i za druge ljude, i prirodu i spontano se taj sukob stvori, sve više eskalira jer država počinje da sprovodi silu i ljudi evoluiraju kroz te borbe.</i> <i>Mislim da iskustvo na terenu najviše politizuje ljude, protesti, štrajkovi, sukobi sa policijom ili državom, sa privatnim interesom…</i>“, zaključuje Milena. </p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="1080" height="724" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2020/06/104437549_2690670334516657_5077122514767603199_n.jpg" alt="" class="wp-image-19891"/></figure></div>



<p class="has-text-align-center has-small-font-size"><em>Milena i Tihomir Stanić u Rakiti, foto: Milena Stanić</em></p>



<p></p>



<p>Slično viđenje razloga za političko delovanje mladih izražava i <strong>Lana Avakumović</strong>, politikološkinja i zamenica glavnog urednika portala <a href="https://talas.rs/" target="_blank" rel="noreferrer noopener"><i>Talas.rs</i></a>: „<i>Ja kad god vidim neku društvenu akciju koja mi deluje smisleno doć iću tu, čak iako mislim da neće nužno uspeti da ispuni neki cilj.</i>“</p>



<p>Ona smatra da su razlozi za mali broj mladih u političkim strankama veoma očigledni:</p>



<p>„<i>Mladima je lakše da se pokrenu kroz proteste, nego da se bore u partijama. Naše partije su visoko personalizovane, prezidencijalizovane, niko ko nije predsednik partije, a ovo namerno kažem u muškom rodu, i njegov najuži krug, sigurno ne utiče mnogo na politiku. I sasvim mi je jasno zašto neko koga zanima politika, ne pomisli prvo: ,,E, sad ću ja da uđem u stranku’’, jer nije pitanje kada će uspeti da nešto postigne, već hoće li moći, ikada.</i><br><i>Mene jako nervira što sve naše stranke imaju taj odeljak omladine, pa kad neko hoće da se aktivira stranački, on prvo uđe u taj ogranak stranke, koji je realno marginalizovan i nema nikakav uticaj, a onda provedu nekoliko godina lepeći plakate, deleći flajere… I zašto ti kao mlad čovek da uđeš u to ako znaš da te prvo čeka desetak godina takvog rada na terenu.. Kada pričamo o ovim temama, uvek je lako vratiti se na devedesete, mladost na ulicama i slično, ali danas mladi realno mogu da zapale iz zemlje. Spakuješ se i odeš negde gde je bolje, što je tužna stvar, ali tačna. I uprkos svemu tome, mi i dalje imamo puno mladih u politici</i>.“</p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter"><img loading="lazy" decoding="async" width="1024" height="768" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2020/06/106001293_258839945379987_7143453408357532204_n-1024x768.jpg" alt="" class="wp-image-19892"/></figure></div>



<p class="has-text-align-center has-small-font-size"><em>Lana Avakumović, foto: Vračarski razgovori / Mreža za demokratski dijalog</em></p>



<p></p>



<p>Lana smatra da veliki deo odgovornosti za ovakvu apatiju leži upravo na strankama: „<i>Neko ko ne posmatra politički život kod nas može samo da bude zbunjen dešavanjima. Imali smo u poslednjih nekoliko meseci kampanju bojkota, pa razjedinjene partije i pokrete u opoziciji, što je sve bilo jako nekoherentno, i bez obzira šta je bio cilj svega toga, glavna posledica bilo je zbunjivanje i pasivizacija građana u Srbiji. A poslednje što nam treba je još pasivnih gradjana.</i>“.</p>



<p>Docent na Fakultetu političkih nauka,<strong> Dušan Vučićević</strong>, mišljenja je da mladi u Srbiji nisu politički pasivni, u poređenju sa drugim zemljama Evrope.</p>



<p>„<i>Nije to ništa neobično i nije van nekih svetskih trendova. Kad se posmatraju istraživanja na evropskom nivou, interesovanje mladih za učešće na formalnim političkim angažmanima, poput glasanja, jeste nisko, pogotovo ako porediš sa&nbsp; neformalnim učešćem &#8211; na bojkotima, protestima, demonstracijama… Onda ta cifra skače i na 40 posto. A prema jednom istraživanju od prošle godine, oko 12 posto mladih je član neke stranke, što nije toliko mali broj.</i>“</p>



<p>Vučićević takođe smatra da uprkos tome što mladi pre biraju
da se uključe u direktnu političku akciju, nije zanemariv ni broj onih koji
učestvuju i u formalnim političkim aktivnostima.</p>



<p>„<i>Prilikom održavanja edukativnog projekta Popularna politika, radili smo istraživanje sa mladima koji tek stiču biračko pravo. Pre početka te edukacije, oko 60 posto je reklo da bi izašlo na izbore, a kada se ta edukacija završila, taj broj se povećao za deset posto. Dakle, ako dve trećine osamnaestogodišnjaka izlazi na izbore u Srbiji, to, po meni, uopšte nije strašno.</i><br><em>Politika kao jedna formalizovana aktivnost je dosadna. Koga sa dvadeset godina interesuju pojmovi kao što su institucija, vladavina prava, demokratija… I onda kad tako postaviš politiku, kao nešto što je prilično dosadno, sasvim je logično što mlade to ne zanima. Drugo, i partije se ne bave mladima uopšte, pa kako da nekoga i privuku? </em><br><em>S druge strane, mladi kod nas ipak izlaze na izbore, recimo, u sasvim prosečnom broju, pogotovo kad poredimo sa evropskim prosekom. Suludo je opet i očekivati da, na primer, 90 posto mladih izlazi na glasanje, ne kod nas, nego bilo gde.&#8221;</em></p>



<p></p>



<div class="wp-block-image"><figure class="aligncenter size-full"><img loading="lazy" decoding="async" width="501" height="364" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2020/06/1687505_22-02.jpg" alt="" class="wp-image-19962"/></figure></div>



<p class="has-text-align-center has-small-font-size"><em>Dušan Vučićević, Fotografija: Vreme</em></p>



<p></p>



<p>Uprkos tome, ostaje i problem nepoverenja mladih u institucije. Vučićević kaže da postoji jedan indikator koji to jasno ilustruje:</p>



<p>„<i>Kada je reč o nepoverenju mladih u institucije, istina je da im mladi ne veruju, ali ništa drastično više nego stariji. Nedavno je sprovedeno istraživanje koje je pokušalo da odgovori šta to utiče na poverenje u institucije i ispostavilo se da je glavni aršin pomoću kojeg možeš da proceniš da li neko veruje institucijama taj da li neko glasa za partiju koja je na vlasti. A ako uzmemo u obzir da nije veliki broj mladih član neke stranke, nije teško zaključiti otkud to nepoverenje</i>.“</p>



<p>Politika, makar ona formalna, ostaje igračka za nešto stariju decu. Međutim, ne treba da nas zavara to što omladina ne učestvuje u toj i takvoj igri, posebno imajući u vidu kakva su pravila. Mladi žele da daju svoj doprinos, i to čine svakodnevno, samo &#8211; na drukčiji način: direktniji, jednostavniji, može se reći &#8211; i iskreniji.</p>



<p></p>



<p><strong>Autor naslovne fotografije: </strong>Stefan Knežević</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/omladina-nije-apoliticna-samo-joj-se-ne-ucestvuje-u-igri/">Omladina nije apolitična – samo joj se ne učestvuje u igri</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/omladina-nije-apoliticna-samo-joj-se-ne-ucestvuje-u-igri/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Sa poslednjeg sprata Oblakodera Vol.2 &#8211; La Prima Volta</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/sa-poslednjeg-sprata-oblakodera-vol-2-la-prima-volta/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/sa-poslednjeg-sprata-oblakodera-vol-2-la-prima-volta/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 05 May 2020 10:54:35 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Antena]]></category>
		<category><![CDATA[mixtape]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=16809</guid>

					<description><![CDATA[<p>Ove nedelje sa poslednjeg sprata Oblakodera samo ljubavno - i to iz najrazličitijih krajeva sveta.</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/sa-poslednjeg-sprata-oblakodera-vol-2-la-prima-volta/">Sa poslednjeg sprata Oblakodera Vol.2 &#8211; La Prima Volta</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Ove nedelje sa poslednjeg sprata Oblakodera samo ljubavno &#8211; i to iz najrazličitijih krajeva sveta. Slušamo autore iz Italije, Švajcarske, Jamajke, Hrvatske, Srbije, Amerike, Engleske, Japana&#8230;</p>
<p>Listu priredio: Ivan Radisavljević</p>
<p><iframe loading="lazy" title="Sa Poslednjeg Sprata Oblakodera Vol.2 - La Prima Volta" width="100%" height="120" src="https://www.mixcloud.com/widget/iframe/?feed=https%3A%2F%2Fwww.mixcloud.com%2FOblakoder%2Fsa-zadnjeg-sprata-oblakodera-vol2-la-prima-volta%2F&amp;hide_cover=1" frameborder="0"></iframe></p>
<p>Naslovna fotografija: Dimitrije Prodanović</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/sa-poslednjeg-sprata-oblakodera-vol-2-la-prima-volta/">Sa poslednjeg sprata Oblakodera Vol.2 &#8211; La Prima Volta</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/sa-poslednjeg-sprata-oblakodera-vol-2-la-prima-volta/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Oni su tu za najugroženije &#8211; Solidarna kuhinja</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/oni-su-tu-za-najugrozenije-solidarna-kuhinja/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/oni-su-tu-za-najugrozenije-solidarna-kuhinja/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Sat, 25 Apr 2020 09:51:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Lift]]></category>
		<category><![CDATA[gradjanske inicijative]]></category>
		<category><![CDATA[krov nad glavom]]></category>
		<category><![CDATA[pomoc najugrozenijima]]></category>
		<category><![CDATA[solidarna kuhinja]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=16315</guid>

					<description><![CDATA[<p>Ako ste ovih dana šetajući po gradu videli punktove natovarene sa paketima hrane, videli ste članove i članice inicijative Solidarna kuhinja.</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/oni-su-tu-za-najugrozenije-solidarna-kuhinja/">Oni su tu za najugroženije &#8211; Solidarna kuhinja</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Kad sat otkuca 18 časova, a sasvim nedavno 17, svi ostajemo kod kuće, čekamo 5 sati ujutru kako bi nam život bar malo ličio na onaj uobičajeni od pre mesec i nešto dana. Policijski čas je mera prevencije od zaraze virusom, o tome znate verovatno i više nego što biste voleli, međutim postoje i sugrađani koji nemaju kako da saznaju koje su propisane mere, a što je mnogo važnije (i strašnije), nemaju kuda da odu kada dođe famoznih 18 časova.</p>
<p>Njihovi problem se ne zaustavljaju samo na tome. Za mesto gde će prespavati i mogu da se snađu, ali i sami priznaju da im je najveći problem <a href="http://rs.n1info.com/Vesti/a579783/Policijski-cas-gde-da-odu-beskucnici-kazu-da-im-nedostaju-i-hrana-i-voda.html">kako da dođu do vode za piće i hrane</a>. Prema <a href="https://mondo.rs/Info/Beograd/a1171941/Beskucnici-u-Beogradu-ima-ih-izmedju-1.000-i-2.000.html">nezvaničnim podacima</a>, u Beogradu ima između 1000 i 2000 beskućnika.</p>
<p>Ako ste ovih dana šetajući po gradu videli punktove natovarene sa paketima hrane, videli ste članove i članice inicijative <strong><em>Solidarna kuhinja</em></strong>. Njihova misija je da pomognu najugroženijim sugrađanima tokom vanredne situacije – i može se reći da im dobro ide.</p>
<p>Kako bismo saznali što više o ovoj organizaciji, njihovom načinu rada, kao i kako i sami možemo nekome pomoći, razgovarali smo sa dvoje članova <em>Solidarne kuhinje</em> koji su želeli da ostanu anonimni.</p>
<p><img loading="lazy" decoding="async" class="aligncenter size-full wp-image-16317" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2020/04/93183199_106785881002644_679622495204016128_o.png" alt="" width="3309" height="1267" /></p>
<p>Na početku, zanimalo nas je kako je ideja da se pomogne drugome pretočena u delo. <strong>Kako je Solidarna kuhinja počela sa radom?</strong></p>
<p><strong>SK</strong>: Par ljudi sa višegodišnjim iskustvom u radu sa ljudima koji se nalaze u situaciji ekstremnog siromaštva i beskućništva, kao i nekoliko profesionalnih kuvara, rešilo je da u početku pomogne <em>Združenoj akciji za krov nad glavom</em>  koja je već pružala pomoć u vidu obroka i higijenskih sredstava najugroženijima, ali su ih ograničeni kapacteti sprečavali u proširenju te delatnosti.</p>
<p>Krenulo je tako što smo prvog dana napravili 35 obroka i podelili kontaktima koje smo dobili od <em>Krova nad glavom</em>, da bismo zatim krenuli da zovemo prijatelje i polako skupljamo veću ekipu. Do trećeg dana, <em>Solidarna kuhinja</em> je već imala desetoro ljudi na raspolaganju i uspeli smo da napravimo i distribuiramo oko 150 obroka.</p>
<p><strong>Koliko ljudi učestvuje u akcijama? Da li uspete da postignte sve zamišljene ’’ciljeve’’? </strong></p>
<p>U ovom trenutku, u nabavljanju donacija i namirnica učestvuje desetak ljudi, kao i u komuniciranju sa korisnicima i koordinaciji rada <em>Solidarne kuhinje</em>. Pored aktivista “na terenu” imamo i oko petnaest kuvara koji spremaju obroke kod kuće, plus još desetak ljudi koji razvoze obroke. Pre nego što smo izašli u javnost, jezgro članstva se manje-više znalo od ranije, uglavnom preko studentskog pokreta i studentskih protesta iz 2011-2014. Međutim, čim se malo pročulo, pridružili su nam se ljudi iz svih sfera društva, radi da pomognu. S obzirom na veličinu problema sa kojim smo se uhvatili u koštac, jedini cilj koji smo sebi zadali je da uradimo što više sa resursima koji su nam na raspolaganju.</p>
<p><img loading="lazy" decoding="async" class="aligncenter size-full wp-image-16319" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2020/04/94573134_113342003680365_6548497380210114560_n.jpg" alt="" width="691" height="947" /></p>
<p><strong>Ko su sve ljudi kojima vi u ovom momentu pružate pomoć?<br />
</strong></p>
<p>Ne pravimo nikakvu razliku između ljudi kojima je potrebna pomoć. Trenutna situacija je posebno pogodila beskućnike, ljude koji žive od sakupljanja sekundarnih sirovina, ljude koji su iznenadno ostali bez posla (pogotovo ako imaju višečlane porodice), kao i samohrane majke čiji roditelji ne mogu da pomognu oko čuvanja dece. Teško je praviti generalizacije jer je mnogo ljudi sa malim ili nikakvim ušteđevinama ostalo bez prihoda i sada više nisu u mogućnosti da namire ni osnovne životne potrebe.</p>
<p><img loading="lazy" decoding="async" class="aligncenter size-full wp-image-16318" src="https://www.oblakodermagazin.rs/wp-content/uploads/2020/04/93305489_107151804299385_5877915649430257664_n.jpg" alt="" width="720" height="960" /></p>
<p><strong>Na koji način dobrovoljac može da pomogne akciji ili da se pridruži? Šta je potrebno od poslova raditi, može li se donirati novac?</strong></p>
<p>Trenutno u <em>Solidarnoj kuhinji</em> imamo par ljudi koji na biciklima raznose namirnice i gotova jela. Takođe imamo i starije sugrađane koji zbog zabrane kretanja ne mogu da izađu iz kuća i stanova, ali jednom nedeljno spremaju obroke od namirnica koje im dostavimo.</p>
<p>Ko god želi da doprinese može da nam se javiti preko naše <a href="https://www.facebook.com/solidarnakuhinja/">fejsbuk stranice</a> ili da nas pozove na  <strong>064/408-9272</strong>. Nisu potrebna nikakve posebne veštine, samo želja da se bude solidaran u skladu sa svojim mogućnostima.  Ukoliko želite da uplatite donaciju, možete to uraditi uplatom na račun <strong>200-2782330101033-51</strong> (primalac Solidarna kuhinja CPM). Takođe primamo i donacije u vidu namirnica, a svaka pomoć je dobrodošla. Neophodno nam je da stalno obnavljamo zalihe, jer se namirnice brzo troše, a broj korisnika raste iz dana u dan.</p>
<p><strong>Da li će se akcija nastaviti i nakon obustavljanja vanredne situacije? Kakvi su planovi na duži period?</strong></p>
<p><em>Solidarna kuhinja</em> postoji dve nedelje i počelo je od troje sa željom da nekako pomognu onima koje je ova situacija bukvalno životno ugrozila. Sada imamo oko 40 ljudi koji doprinose radu organizacije, imamo magacin, rezerve namirnica, i još mnogo drugih resursa, tako da je nezahvalno da dajemo predviđanja. Svima nam je jasno da glad neće magično nestati kada se završi vandredno stanje. U razgovoru sa ljudima na terenu saznali smo da za neke ljude koji su pri kraju usteđevine problem tek počinje. Mi ćemo u skladu sa tim i u narednom periodu nastaviti da pomažemo onima koji su najugroženiji.</p>
<p>Sve fotografije ljubaznošću <em>Solidarne kuhinje</em></p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/oni-su-tu-za-najugrozenije-solidarna-kuhinja/">Oni su tu za najugroženije &#8211; Solidarna kuhinja</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/oni-su-tu-za-najugrozenije-solidarna-kuhinja/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Oblakoder Mixtape: Sa poslednjeg sprata Oblakodera Vol 1</title>
		<link>https://www.oblakodermagazin.rs/oblakoder-mixtape-na-zadnjem-spratu-oblakodera-vol-1/</link>
					<comments>https://www.oblakodermagazin.rs/oblakoder-mixtape-na-zadnjem-spratu-oblakodera-vol-1/#respond</comments>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivan Radisavljevic]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 22 Apr 2020 19:22:00 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Antena]]></category>
		<category><![CDATA[mixtape]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://www.oblakodermagazin.rs/?p=16211</guid>

					<description><![CDATA[<p>U prvoj epizodi direktno sa poslednjeg sprata Oblakodera slušamo Black Keys, Marina &#038; The Diamonds, Jamiroquai, ali i mnoge druge.</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/oblakoder-mixtape-na-zadnjem-spratu-oblakodera-vol-1/">Oblakoder Mixtape: Sa poslednjeg sprata Oblakodera Vol 1</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>U prvoj epizodi direktno sa poslednjeg sprata Oblakodera slušamo Black Keys, Marina &amp; The Diamonds, Jamiroquai, ali i mnoge druge. Skuvajte topli napitak, izađite na terasu ili krov, i gledajmo zajedno u zvezde.</p>
<p><iframe loading="lazy" title="Sa Poslednjeg Sprata Oblakodera Vol.1" width="100%" height="120" src="https://www.mixcloud.com/widget/iframe/?feed=https%3A%2F%2Fwww.mixcloud.com%2FOblakoder%2Foblakoder-mixtape-na-zadnjem-spratu-oblakodera-vol-1%2F&amp;hide_cover=1" frameborder="0"></iframe></p>
<p>&nbsp;</p>
<p>Fotografija: Dimitrije Prodanović</p>
<p>Članak <a href="https://www.oblakodermagazin.rs/oblakoder-mixtape-na-zadnjem-spratu-oblakodera-vol-1/">Oblakoder Mixtape: Sa poslednjeg sprata Oblakodera Vol 1</a> se pojavljuje prvo na <a href="https://www.oblakodermagazin.rs">Oblakoder</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
					<wfw:commentRss>https://www.oblakodermagazin.rs/oblakoder-mixtape-na-zadnjem-spratu-oblakodera-vol-1/feed/</wfw:commentRss>
			<slash:comments>0</slash:comments>
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
