ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Simbol Beograda - Avalski toranj ✹

Shop    |    Newsletter    |    Podrži nas

Babe, psihijatri i vanzemaljci: top 15 sitkoma od osamdesetih naovamo

Ako niste znali šta da bindžujete ove zime, izvol’te u salonu!

29. November 2024

S obzirom na to da je prvi prvcati sitkom I Love Lucy počeo sa emitovanjem daleke 1951. godine, i da je od polusatnog formata snimanog u studiju ispred žive publike evoluirao u mešavinu komedije i drame poput Atlante, sastaviti sažetu listu od 15 najboljih sitkoma ikada krajnje je nezahvalan posao. Kako bih sebi iole olakšala ovo breme, odlučila sam da izbor suzim na vremenski period od osamdesetih godina naovamo. Kao dete devedesetih, nisam imala toliko dodira sa (pra)starijim televizijskim serijama u formativnom periodu, ako zanemarimo izuzetke kao što su The Flintstones, Monty Python’s Flying Circus, Fawlty Towers, itd. Osim toga, sitkom je kao televizijski žanr upravo tokom osamdesetih godina prošlog veka uhvatio zalet za renesansu koja će ga zadesiti naredne decenije, pa ima smisla da počnemo odatle. Hajdemo!

Only Fools and Horses (1981-2003)

Tokom mog detinjstva, postojala je spontana podela na one koji više vole Mućke i one koji više vole ‘Allo ‘Allo!. U to vreme sam ponosno bila u taboru ovih potonjih, ali kako sam odrastala, tako sam se sve više priklanjala Mućkavcima. Nezaboravna estetika i poštapalice Del Boja Trotera (Dejvid Džejson), ali pre svega njegove sumanute zvrčke i lagodan „lako ćemo“ životni kredo, osim toga što su bezvremeni, posebno su bliski domaćoj publici. Sigurna sam da svako od nas poznaje bar jednog Del Boja u svom kraju, i to je ono što je zapečatilo večnu popularnost, ali i upornu aktuelnost ove serije kod nas. Lavli džabli! (Epizode možete naći na Jutjubu.)

The Golden Girls (1985-1992)

Ovu seriju sam sistematično počela da gledam tek ove godine i prva stvar koju sam pomislila bila je: „Pa, ovo je Seks i grad pre Seksa i grada!“ Četiri prijateljice otvoreno raspravljaju o svojim karijernim i emotivnim aspiracijama, pomažu jedna drugoj, ručavaju zajedno, razmenjuju priče o seksu, dele modne savete, susreću se sa pripadnicima različitih manjina… Dakle, skoro sve isto kao četiri Njujorčanke, samo ove zlatne junakinje žive na Floridi i starije su tridesetak godina. A ako mene pitate, i nemerljivo smešnije! Naročito Sofija koju igra Estel Geti. (Epizode možete naći na Disney+.)

Seinfeld (1989-1998)

Ko god je imalo prošarao po televizijskom programu pre ili kasnije je saznao da je Sajnfeld sinonim za sitkom. To je serija o svakodvnevnim životima četvoro prijatelja, serija o svakome od nas, a zapravo „serija ni o čemu“. Ne znam da li postoji uticajnija komedija od ove (osim, možda, serije ispod), a možda ni ne treba da je bude. Koautori Lari Dejvid (tvorac još jedne velike komedije, Curb Your Enthusiasm) i Džeri Sajnfeld, osim toga što su nam podarili Džordža Kostancu (Džejson Aleksander), najidiosinkratičnijeg karaktera malih ekrana, omogućili su nam da gledamo sitkom u kom, kako oni kažu, nema grljenja i nema  pouke na kraju svake epizode. I to je ono što je revolucionarno kod ovog sitkoma i što ga sadržajno izdvaja u odnosu na dotadašnju produkciju, a što je kasnije omogućilo crnohumornim sitkomima, kao što je izvanredni i još uvek aktuelni It’s Always Sunny in Philadelphia, da uspeju. (S tim što je It’s Always Sunny kao Sajnfeld na steroidima jer su svi junaci nesumnjivo sociopate.) Da se vratimo na Sajnfelda, tu je i blesavi, kao nacrtani, Krejmer (Majkl Ričards), Ilejn (Džulija Luj Drajfus) koja nije ništa gora od svojih muških drugova, čitava plejada sporednih likova u tumačenju vrhunskih glumaca (Džeri Stiler kao Frenk Kostanca je moj miljenik) i specifična prateća muzika koju bih prepoznala i u pola noći. (Epizode možete naći na Netflixu.)

The Simpsons (1989-zauvek?)

Da nije bilo Simpsonovih, ne bi bilo ni animiranih serija kao što su South Park, King of the Hill, Futurama, Family Guy, American Dad!, Bob’s Burgers, Rick and Morty, F is For Family… Ma, doslovno bilo koje animirane serije! S obzirom na to da je reč o zvanično:
a) najdugovečnijoj američkoj animiranoj seriji
b) najdugovečnijem američkom sitkomu i
c) najdugovečnijoj televizijskoj seriji koja se emituje u udarnom terminu,
ne treba da nas čudi to da su scenaristi Simpsonovih u nekom trenutku počeli da predviđaju svetske događaje. Drugim rečima, da nije Simpsonovih, ne bi bilo prošlosti, ne bi bilo sadašnjosti, ne bi bilo budućnosti. Da citiram junaka jedne druge serije: „Time is a flat circle.“ (Epizode možete naći na Disney+.)

The Larry Sanders Show (1992-1998)

Pre Tine Fej i njenog izvanrednog metatelevizijskog jednokamernog sitkoma 30 Rock, Gari Šandling je stvorio Larija Sandersa i njegov šou. Za prave sladokusce i ljubitelje kako televizije i popularne kulture, tako i ere devedesetih, ova serija govori o tome šta se dešava iza scena fiktivnog tok šoua i pre svega kroz šta sve prolazi njen voditelj. Snimano stilom nalik dokumentarističkom, netipičnim za tadašnje komedije (nema žive publike ili nasnimljenog smeha), osim najava promena u sadržaju, ova serija najavljuje i promene u formi kroz koje će sitkom kao žanr proći. Ostala je nedovoljno zapažena tj. zapamćena, uprkos činjenici da predstavlja izvrstan dokument vremena u kome je nastala, budući da horde Larijevih gostiju glume prave poznate ličnosti tog doba. (Epizode možete naći na Maxu.)

Frasier (1993-2004)

Frejžer je nastao kao spinof drugog megapopularnog sitkoma Cheers, i premda ga nije premašio po broju sezona (obe serije su emitovane 11 godina), uradio je to u mnogim drugim aspektima. Psihijatar Frejžer Krejn (Kelsi Gramer) useljava se kod svog penzionisanog oca Martina (Džon Mahoni), što rezultuje sukobom generacija, ali i klasa – Frejžer je visokoobrazovan, dok je njegov otac predstavnik radničke klase. U pitanju je sitkom sa izuzetno istančanim književnim, umetničkim, muzikološkim, istorijskim i drugim referencama. A u isto vreme, eruditske odrednice praćene su komičnim, često vodviljskim, situacijama, tako da je ova serija pogodna za sve uzraste. Prošle godine je izašao istoimeni reboot koji je bleda senka originala, tako da predlažem da ga preskočite osim ako niste baš zagriženi fan.

Otvorena vrata (1994-1995)

Nastala u najcrnje (novije) doba na ovim prostorima, ova komedija predstavlja pravo čudo domaće produkcije. Nekarakteristično originalna za naše standarde i po mnogo čemu ispred svog vremena. Što joj se više vraćam, to mi je sve neshvatljivije kako je uopšte do nje došlo. Priča o jednoj krajnje neuobičajenoj, netipičnoj, subverzivnoj, nenuklearnoj porodici, na čelu sa Katarinom Cakanom Anđelić u briljantnom tumačenju Vesne Trivalić, pred nas izbacuje sve ono što se devedesetih guralo pod tepih. Kolega Mimi je nedavno napisao tekst povodom tridesetogodišnjice ove serije, koji preporučujem vašoj pažnji. (Epizode možete naći na Jutjubu.)

3rd Rock from the Sun (1996-2001)

Iako po popularnosti i planetarnom uticaju Prijatelji više zaslužuju da budu na ovakvoj listi, moj izbor ipak ide Trećem kamenu od Sunca. Sitkom o četvoro vanzemaljaca koji pokušavaju da se infiltriraju među ljudska bića učeći njihove običaje zvuči neočekivano maštovito i za današnje pojmove. Scenaristi iz epizode u epizodu kroz iščašenu vizuru svojih protagonista preispituju sve ono što u proletanju svakodnevice uzimamo zdravo za gotovo, a što se ispostavlja kao izrazito plodno polje za komediju. Ovakve teme su dublje i specifičnije od praktičnijih tema koje obrađuju Prijatelji, pa je možda to razlog što Treći kamen od Sunca nije stekao ni približnu popularnost među širokim narodnim masama. Potreban je određen ukus da bi vam se ova serija, a pre svega Dik Solomon (Džon Litgou) kao njen id, dopala. Međutim, ukoliko imate baš takav ukus, ova serija bi se mogla naći i na vašoj listi.

Malcolm in the Middle (2000-2006)

Do dana današnjeg, ovo mi je omiljeni porodični sitkom. Ima sve: mnogočlanu porodicu, genijalca za glavnog junaka, ćaknute roditelje i braću, brze rezove, humor koji podseća na onaj iz crtanih filmova, pametne replike i utisak da gledamo pravu porodicu sa pravim problemima – pare im ne padaju sa neba. Na tehničkom, tj. formalnom nivou, uvodi novine: sniman je jednom kamerom za razliku od sitkoma tipičnih za to vreme, a ne pred studijskom publikom, nema nasnimljenog smeha i glavni junak probija četvrti zid, odnosno obraća se publici. Jedino što ovom sitkomu fali je bar jedna sestra, ali niko nije savršen. Moja preporuka je da zimske praznike provedete uz ovu seriju. A mogla bih i ja! (Epizode možete naći na Disney+.)

Peep Show (2003-2015)

Ovaj britanski sitkom se sa još nekoliko serija smenjuje na prvom mestu mojih omiljenih serija, u zavisnosti od raspoloženja. Cimeri Mark (Dejvid Mičel) i Džez (Robert Veb) proživljavaju brutalno sirove i ogoljene (nekad i doslovno) avanture, a sve vidimo iz njihove perspektive. Osim što čujemo njihove misli, u određenim trenucima nam i kamera pokazuje svet iz njihove vizure, kao kroz njihove oči. Ovakav pristup višestruko uvećava komičan efekat i zaista predstavlja jedinstveno formalno rešenje koje nemamo priliku da vidimo često u drugim serijama. Džesi Armstrong, tvorac hit serije Succession i scenarista odlične političke satire The Thick of It, jedan je od koautora ove komedije, pa ako ništa drugo, dajte joj šansu zbog ovakvog pedigrea.

Arrested Development (2003-2006, 2013-2019)

Ovo je još jedan od mojih favorita koji se bori za nadmoć sa prethodnom serijom. Sudbina ove kultne komedije je možda još zanimljivija od onoga što se dešava njenim junacima. Prve tri sezone emitovane su na kanalu Fox i serija je svake godine bila pod pretnjom otkazivanja, dok je konačno nisu otkazali po završetku treće sezone. Međutim, 2013. godine Netflix je objavio četvrtu sezonu, a peta sezona je bila podeljena u dva dela koji su izašli 2018. i 2019. Poslednje dve sezone nisu uspele da dostignu genijalnost prethodnih, na štetu svih nas. Ali zato imamo savršenstvo prve tri sezone, u kojima pratimo sunovrat ekstremno bogate porodice Blut. Ona obiluje sumasišavšim članovima, izuzev sina Majkla (Džejson Bejtman) koji nas svojim zdravim razumom usidruje u ludilo svoje porodice. Ova komedija ima formu lažnog dokumentarca sa sve naratorom koji komentariše postupke likova i na kraju epizoda najavljuje događaje koji se zapravo nikad ne dese. S obzirom na to da je reč o neprepričljivom stilu i strukturi, savetujem vam da pustite prvih nekoliko epizoda i prepustite se britkim igrama reči, brojnim referencama, suludim zapletima, sijasetu gostujućih glumaca i izvanrednoj glavnoj glumačkoj postavi. Ili ne, kako vam drago! (Epizode možete naći na Disney+.)

Parks and Recreation (2009-2015)

Iako je američki The Office napravio bum u svetu TV komedija i popularizovao mockumentary stil snimanja, preferiram ovaj sitkom. U poređenju sa Majklom Skotom (Stiv Karel), Lesli Noup (Ejmi Poler) je samosvesnija, funkcionalnija, srčanija, pa samim tim i podobnija za poistovećivanje. Sa ostatkom protagonista ona formira grupu koja nalikuje podržavajućoj porodici, ali ne onoj u kojoj smo rođeni, nego onoj koju biramo. Dok se srce sitkoma The Office krije u ljubavnom odnosu Džima (Džon Krasinski) i Pem (Džena Fišer), u Parks and Recreation to srce čini čitav ansambl likova i njihovi međusobni topli, prijateljski odnosi. Pored glavnih i sporednih, serija obiluje i mnoštvom, ali zaista mnoštvom, epizodnih likova koji doprinose uverljivosti situacija i fiktivnog grada u kome se dešava radnja. Uprkos trnovitoj prvoj i nedosledno kvalitetnoj poslednjoj sezoni, ovo je jedini fiktivni TV svet u kome sam poželela da živim jer bih volela da se družim sa karakterima ove serije. (Epizode možete naći na Maxu.)

Broad City (2014-2019)

Jedan od malobrojnih sitkoma gde nemamo samo jedan, nego čak dva glavna ženska lika. U drugarskom duhu Absolutely Fabulous, Abi (Abi Džejkobson) i Ilana (Ilana Glejzer) tumaraju Njujorkom, samo u treznijem i više švorc stanju. Autorke nam kroz jednokamerni stil snimanja i mnogobrojne scene snimljenih napolju, uspešno predočavaju duh velegrada u kome je sve (apsurdno) moguće, kao i prirodu bliskog prijateljstva između dve mlade žene koje se ponašaju kao ljudska bića, a ne kao figure muških doživljaja. Iako ima momenata u kojima malo skreću sa staze (na pamet mi pada epizoda sa Hilari Klinton), u pitanju je jedinstven pogled na život dve milenijalke u gradu koji važi za svetsku prestonicu.

BoJack Horseman (2014-2020)

Animirana komedija o svetu u kome antropomorfne životinje i ljudi žive rame uz rame, i o svim mogućim oblicima depresije koji se u tom, a i ovom, svetu mogu naći. Jedina mana ovog sitkoma o konju koji priča je to što je potrebno malo vremena da se priča zalaufa – mene je uvukao tek pred kraj prve sezone. Ali onda je krenuo put (u sebe) bez povratka. Ne pamtim kad me je neka serija u toj meri i toliko puta ranila, možda jedino Six Feet Under. U svakom slučaju, živopisna i šarena animacija funkcioniše kao kontrast tematici ove (tragi)komedije, kao što povremeni slapstick momenti služe kao kontrateža onim ozbiljnijim. Ako vas na prvi pogled odbije stil/crtež, ipak dajte šansu ovoj seriji, posebno ako ste zainteresovani za temu mentalnog zdravlja. Ili ako volite da vas neko iznenada izvrne naglavačke. (Epizode možete naći na Netflixu.)

Fleabag (2016-2019)

Još jedan netipičan sitkom u kome protagonistkinja probija četvrti zid. Ova komedija je nastala kao adaptacija istoimenog pozorišnog komada, stoga ima i elemente drame. Način na koji nam se do kraja neimenovana junakinja koju igra autorka Fibi Voler Bridž obraća je koliko ispovedan toliko i zaverenički – odnos koji ostvaruje sa publikom tim obraćanjem zapravo podvlači svoje otuđenje od sveta u kom se nalazi. Prva sezona je interesantna upravo zbog ovog odnosa i načina na koji ga protagonistkinja koristi kao potporu za proboj kroz svakodnevlje. Taj odnos će se u drugoj sezoni još više raslojiti. Zbog toga, kao i kompaktnijeg narativnog toka i generalno interesantnijeg i laganijeg (da ne kažem humanijeg) zapleta, druga sezona se može posmatrati i kao samostalno remek-delo televizije. Čekamo da nam podari još jedno! (Epizode možete naći na Amazonu.)

Tagovi:

Preporučeni tekstovi

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *