fbpx
ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹

Ekskurzija je film o odnosu društva prema mladima

Sa rediteljkom Unom Gunjak o filmu Ekskurzija

28. November 2023

U okviru Takmičarkog programa 29. Festivala autorskog filma, prikazuje se film Ekskurzija autorke Une Gunjak. Film govori o mladoj tinejdžerki iz Sarajeva, koja upletena u sopstvene laži kroz igru, izmišlja trudnoću.

Una Gunjak je rođena i odrasla u Sarajevu. Njen prvi kratki film Kokoška premijerno je prikazan na Nedelji kritike Kanskog filmskog festivala 2014. i osvojio je Evropsku filmsku nagradu za najbolji kratki film. Njen drugi kratki film Salamat iz Nemačke (2017) nastao je u okviru inicijative Lebanon Factory, premijerno je prikazan u okviru programa Dve nedelje reditelja 2017. godine u Kanu.

Una Gunjak / Foto: Olivia Harris

Znamo da autori filmova često inspiraciju za svoja ostvarenja traže u svom okruženju, odnosno realnom životu. Da li je to slučaj sa Vama i filmom Ekskurzija?

Una Gunjak: Da, Ekskurziju je inspirisao jedan skandal koji se desio u Bosni i Hercegovini prije nekoliko godine prema kojem je navodno sedam djevojčica zatrudnelo za vrijeme ekskurzije u osnovnoj školi. Ono što me obavezalo da se bavim tim događajem jeste upravo reakcija javnosti na to što se navodno desilo: te djevojčice su grđene, sramnjene, nazivane vulgarnim i pogrdnim imenima. Svakojake apsurdne hipoteze su se povlačile o tome šta se desilo, a pravo pitanje, pitanje šta formira mlade djevojke u njihovom seksualnom sazrijevanju danas – nikako nije postavljano. Imala sam dužnost, da pričam o njima.

Da li nam možete otkriti neke uopštene podatke o filmu: koliko je trajalo njegovo snimanje, kako ste vršili kasting glumaca, na kojim lokacijama ste snimali film?

Snimali smo 29 dana, na lokacijama u naselju Malta u Sarajevu. Malta je jedno urbano betonsko naselje, veoma svojstveno po svojoj block arhitekturi. Nije periferija, ali nije ni centar. Kasting je nešto čemu smo posvetili više mjeseci prije samog snimanja, znajući da film zavisi od tog dobrog ansambla. Moja kasting direktrica i ja smo upotrebile razne metode, bilo je to baš jedna druga potraga za blagom. Poslijednji način koji smo primjenile, radi Covida je bio online poziv gdje su kandidati slali videe sa odrađenim zadacima – priznajem, veoma sam malo vjerovala u taj proces, ja sam ljubitelj kontakta uživo, ali uratci koje smo dobili su nas apsolutno oduševili. Tako smo dobili i Asjine klipove i odmah shvatile da se radi o nekom posebnom. Znali smo da čim pronađemo Iman, ostatak ekipe će moći da se formira organski, i tako je bilo.

Gde ste imali premijeru filma, te kakve su prve reakcije i kritike publike?

Premijera filma je bila na otvaranju sekcije Cineasti del Presente – Filmmakers of the Present Festivala u Locarnu. Prve kritike su bile fenomentalne i nakon što smo ispratili punu salu i odgovorili na sva pitanja, svjesni smo bili koliko je film dobro primljen i tačno pročitan.

Da li smatrate da je ovo tinejdžerski film ili možda čak i film koji biste preporučili odraslima, odnosno prvenstveno sadašnjim i budućim roditeljima mladih tinejdžera?

Ovo je film za roditelje (mlade, stare, buduće) i njihovu djecu! Svakako roditeljima i prosvjetnim radnicima i pedagozima. Tiče se mladih da, ali to je film prije svega o društvu, o odnosu društva sa mladima. Svima nam je poznat veliki broj tzv. američkih tinejdž drama sa istom ili sličnom temom.

Možete li povezati ovaj film sa nekim holivudskim ostvarenjem?

Ne baš. Meni to nikad nije ni bilo neka inspiracija. Njihova kulturna tkanina je dosta drugačija od naše, taj registar je mnogo drugačiji od onog što sam ja tražila sa filmom. Počnimo od toga da u Ekskurziji glume djeca – iste dobi kao i njihovi likovi. Djeca, puna života, puna svojih specifičnosti – ne modeli onoga što zamišljamo da su adolescenti.

U osnovi priče filma je nesigurnost mlade devojke u društvu, a možemo reći da je to i opšta situacija mladih u datom periodu života. Koji je Vaš stav o tome, odnosno šta smatrate da je glavni uzrok tog stanja kod mladih ljudi?

Pa, upravo to društvo je ono u koje se moramo zagledati. Veoma polarizirano društvo, ispunjeno svakodnevnim mikronasiljem veoma često seksističke prirode. Djevojkama ali i dečkima se nameću neke licemjerne norme – s jedne strane ove ekstremne i agresivne, koje ih guraju u ponašanja za koja možda nisu emocionalno zreli, sa druge strane ove neke lažne moralne norme, vješto prerušene u neke tradicionalne vrijednosti. Kako navigirati to sa 15? Kako recimo djevojka od 15 da prizna da osjeća želju za seksualnim odnosom, za intimnošću, ali da se u isto vrijeme ne osjeća spremnom – a da pri tom ne bude osuđena i posramnjena, u najmanju ruku. Tu su naravno društvene mreže, ali mislim prije svega činjenica da su oni odrasli u kulturi selfija. Mladi danas se od malih nogu konstantno gledaju, u svakom trenutku kontrolišu kako izgledaju, kako se ponašaju. To ih neminovno čini jos nesigurnijim. To je konstantan često nesvjesni pritisak – nesvjestan jer je to norma.

Ekskurzija obuhvata saradnju više produkcija i produkcijskih kuća. Možete li nam reći nešto više o tome?

U Bosni I Hercegovini, ali u mnogim zemljama na Balkanu je teško snimiti film samo sa domaćim novcem tako da je koprodukcija skoro pa uvijek nužna. To se na prvu može činiti kao neka negativna okolnost ali mislim da je to samo prilika da se radi sa odličnim autorima iz susjednih zemalja i da se zajednički stvara. Pored toga, recimo kad se radi o zemljama bivše Jugoslavije, tržište u svim tim zemljama je relativno malo, radi se o kinematografijama za koje je neophodno da se otvore kako bi postojale, disale, živile među publikom. I to je samo bonus po meni. Naš film je ko-produkcija BiH, Srbije, Hrvatske, Francuske, Norveške i Katara. U Francuskoj smo recimo motirali i naša montažerka je Francuskinja, dijelom jer ja tamo živim i naš sales agent je iz Francuske.

Film će biti prikazan na 29. FAF-u. Šta očekujete od beogradske publike i koliko su festivali po vašem mišljenju važni za promociju autorskog filma?

Znate, veoma sam uzbuđena. Očekujem dobar, konsturktivan razgovor nakon filma, o temi, o filmskoj praksi i metodama. Radujem se novim kolegama koje ću upoznati i starim drugarima koje ću ponovo vidjeti. Festivali su esencijalan dio promocije jednog autorskog filma, ali ne samo – krucijalni su u odgoju i kultivisanju kritične mase i buduće osvještene filmske publike.


Film Ekskurzija možete pogledati u okviru ovogodišnjeg Festivala autorskog filma: u mts Dvorani u terminima: 29.11. u 21:00h u sali 6; 30.11. u 17h u Domu omladine Beograda, i 1.12. u 14.30h u Sali 2 mts Dvorane.

Preporučeni tekstovi

Ne postoji nepotrebno znanje

Ne postoji nepotrebno znanje

Sa Žarkom Stevanovićem, čuvenim tragačem iz Potere popričali smo o kvizovima u Srbiji, kako onima na TV-u, tako i onim iz pabova

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *