fbpx
ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹ ANTENA NOVA EPIZODA: Tramvaj broj 1: prvi prestonički tramvaj ✹

Vanja Subotić: Na rubu svesnosti i između jasnih referenci

Sa mladom umetnicom o predstojećoj kolektivnoj izložbi Connecting the future čiji je i ona deo

28. February 2023

Vanja Subotić (1986, Vukovar), jedna je od od osmoro mladih umetnika/ca iz Srbije i Holandije čiji će rad biti predstavljen od 9. marta na izložbi „CONNECTING THE FUTURE: Mladi umetnici iz Srbije i Holandije” u Galeriji DOTS na Donjem Dorćolu. Bila je deo Young Art Programa Humanitarne fondacije DOTS, osnivača istoimene galerije, koji se već više od godinu dana bavi podsticanjem, promovisanjem i finansiranje stvaralaštva mladih umetnika. Predstojeću izložbu osmislio je kustoski tim Galerije DOTS iz Beograda – Mirjana Dušić i Ljuba Jovićević, u saradnji sa Galerijom Žozilda da Konseisao iz Amsterdama i nezavisnom kustoskinjom Anoš Urbanke iz Amsterdama, dok je za dizajn izložbe, kao i dizajn kataloga, zadužena Isidora M. Nikolić.

Vanja Subotić živi i radi u Subotici, a diplomske i master studije slikarstva završila je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. „Promene i izmenjene slike stvarnosti središnje su teme radova Vanje Subotić”, stoji u najavnom tekstu izložbe. I još: „Nadahnuti snoviđenjem, njeni su radovi studije jezika, percepcije, prostora svesnog i nesvesnog, emocije i veze s telesnim”.

Izložba Connecting the future povezuje dve metropole, Beograd i Amsterdam, odnosno mlade umetnike iz Srbije i Holandije. Kako vidite koncept ove izložbe i značaj povezivanja umetnika iz različitih sredina, u ovoj fazi vašeumetničke karijere?

Moja samostalna umetnička praksa jeste mlada pa se uklapa u ovaj koncept i u ovoj fazi povezivanje može biti ključno za usmeravanje mog daljeg rada i pozicioniranje u odnosu na širi kontekst.

U tekstu o vašem radu, između ostalog stoji da „eksperimentišete s medijima i jezičkim lapsusima, nelogičnostima koje nalikuju snu”. Odakle dolazi ta fascinacija, na koji način joj pristupate?

To je fascinacija koja se iskristalisala tokom godina beleženja i posmatranja raznih stanja i procesa.  Preispitivanje jezka kao sredstva ispostavilo se izuzetno interesantnim u okvirima hermetičnih formi umetničke knjige. Tu postoji sloboda i prostor za „greške”, one se odnose na blago pomerene odnose elemenata unutar slike ili teksta. Ovaj relativizujući pristup me je doveo do igre sa (ne)mogućnostima percepcije te neuhvatljivim osećajima i emocijama, na rubu svesnosti ili između nekih jasnih referenci što u neku ruku posdseća na logiku sna.

Takođe, tu je i pitanje „ženske perspektive” u vašem radu. Kako ga vi vidite, da li je ta perspektiva za vas angažovana u društveno-političkom smislu?

Trenutno mi je odnos prema angažovanosti ambivalentan. Osećam da je neophodno bavljenje i rasvetljavanje konkretnih problematika. Sa druge strane, neki autentični osećaj u radu usmeren je ka temama povezanim sa telom i celokupnim ženskim bićem, zato što je to moja perspektiva a u njoj su mi zanimljive specifične senzacije, osećaji koje sam spomenula gore.

Ostaje za sada indirektno angažovanje osvešćivanjem senzibiliteta i moći koju nosi sama ženska priroda kao i sagledavanje nelogičnosti, grešaka u komunikaciji kako bi ta komunikacija bila jasnija na svim nivoima i u svim sferama uključujući društveno političku.

Kada govorimo o „formalnom” karakteru vašeg dela, tehnikama i materijalima, na koji način razmišljate o tom segmentu vašeg stvaralaštva i čemu težite u likovnom izrazu?

Težim neposrednosti i to se veoma reflektuje na pristup medijima i materijalima. Koristim uglavnom tradicionalne medije koji su mi „najudobniji” ali nikada nisam u jednoj tehnici dovoljno dugo da bih je savladala u potpunosti, do nivoa gde se poetika identifikuje sa tehnikom, uvek ostaje neka naivnost i nepreciznost, značajno mi je da to zadržim kao još jedan faktor relativnosti.

Deo ste i Young Art Programa Humanitarne fondacije DOTS. Na koji način vam je taj program pomogao u stvaralaštvu i umetničkom razvoju?

Po preporuci su me pronašlie i kontaktirale Mira i Ljuba. Posetile su me u ateljeu gde sam radiala i predložile saradnju koja mi je zvučala kao nenametljiva podrška. U toku proteklih godinu dana realizacije te saradnje sam imala mogućnost da se fokusiram na radove koji otvaraju nove horizonte, a podsticajna je bila i dinamika povratnih informacija.

Preporučeni tekstovi

Ne postoji nepotrebno znanje

Ne postoji nepotrebno znanje

Sa Žarkom Stevanovićem, čuvenim tragačem iz Potere popričali smo o kvizovima u Srbiji, kako onima na TV-u, tako i onim iz pabova

Pratite nas na:

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *